Dnevni boravak djece "Dr. Antun Bogdan" Caritasa Varaždinske biskupije

Ulica A. Cesarca 15, 40000 Čakovec

Tel/fax:               040 390 044         040 390 044

Poslovni račun Raiffeisen banka: 2484008-1103448574

Dr. Antun Bogdan, umirovljeni svećenik, koji je rođen 9. studenoga 1913. godine u Podturnu, još je 1987. godine svoju kuću s dvorištem u Čakovcu, u Ulici Augusta Cesarca 15, darovao Caritasu Zagrebačke nadbiskupije za smještaj djece s posebnim potrebama. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a klasičnu gimnaziju u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu. Nakon velike mature 1934. godine stupio je u Družbu Isusovu. Filozofiju je studirao u Gallaratu u Italiji, dok je teolološki studij polazio na Gregorijani u Rimu, gdje je zaređen za svećenika 22. srpnja 1944. godine. Doktorirao je 21. lipnja 1955. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Svećeničku pastoralnu službu obavljao je u Osijeku, Zagrebu, Lužanima, Petrinji te u Bosni, u župama Uzdol, Žabljak i Derventa. Napisao je nekoliko hodočasničkih putopisnih knjiga, skupljao je i darovao mnoštvo knjiga mnogim knjižnicama i cijeli je život posvetio potrebitima. Preminuo je u Zagrebu na Veliki četvrtak, 12. travnja 2001. u 88. godini života i 57. svećeništva. Pokopan je na čakovečkom groblju. 

Na tim je temeljima u Čakovcu započeo s radom 4. siječnja 1996. godine "Dječji dom" Caritasa Zagrebačke nadbiskupije kao dnevni boravak za djecu s najtežim oblicima cerebralne paralize i višestrukim oštećenjima s područja Međimurja.

U pripremi postojećih prostora za prijem djece sudjelovali su mnogi volonteri i vjernici, budući djelatnici, među kojima su bile Jadranka Hranilović, dr. med., i Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med., koja je bila imenovana i prvom voditeljicom Dječjeg doma.

Uz preuređenje prostora, nabavu najnužnije opreme i kombi vozila za prijevoz djece, formiran je i stručni tim s medicinskim sestrama Marijom Rihtarec i Katarinom Hoblaj. Mladen Medlobi je kao vozač kombija preuzeo i ulogu kurira, dok je obitelj Mesarić, koja je i neko vrijeme bila sustanar u kući, imala ulogu domara i obavljala pomoćne poslove. Kao pratnja u vožnji bili su mnogi volonteri od srednjoškolaca, Framaša, trećoredica, umirovljenika do nezaposlenih osoba.

Cilj rada Dječjeg doma bio je pomoći roditeljima, koji se nisu odlučili na razdvajanje, da očuvaju cjelovitost svoje obitelji. Željeli smo pružiti djeci "drugi dom", zamijeniti im na nekoliko sati njihove roditelje, te i dati priliku za socijalizaciju i stvoriti mogućnost za ulazak u društvo.

Uz osnovnu njegu, medikamentoznu terapiju i zdravu prehranu, muzikoterapiju, igru i kreativno ispunjavanje slobodnog vremena, započeli smo i s fizikalnom terapijom. Prvotno su je izvodili fizioterapeuti i djelatnici Kućne njege "Lekić" iz Varaždina, a kasnije Zdravstvena njega Živković iz Čakovca. Time smo željeli spriječili nastanak novih kontraktura i odgoditi progresiju već nastalih, uvjetovanih posljedičnim stanjem osnovne dijagnoze.

Svojim smo radom postali prepoznatljivi. Za izuzetnu brigu o djeci s posebnim potrebama, u ime djelatnika dana 29. svibnja 2000. gospođa Jelena Brajša ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, primila je Zlatnu plaketu "Grb grada Čakovca". To je bio velik doprinos promociji Međimurske županije i Grada Čakovca, kao i poticaj za daljnji rad.

Dana 5. listopada 2000. godine Odlukom Trgovačkog suda, a na zahtjev Osnivača, Caritasa Zagrebačke nadbiskupije prelazimo pod naziv Centar za radnu terapiju i rehabilitaciju "Sv. Vinko Paulski" Oborovo - Podružnica Čakovec, a voditeljem koji zastupa osnivača pojedinačno i samostalno imenuje se Katarina Hoblaj.

Djelatnosti su pružanje tjelesno i mentalno oštećenoj djeci i mladeži usluge boravka, prehrane, njege, brige o zdravlju, usluge radne terapije te usluge organiziranog provođenja slobodnog vremena.

No, prostor u postojećoj kući ubrzo je postao premalen za potrebite. Godine 1998. postavlja se temeljni kamen za novi paviljon i započinje gradnja. Dvorište je pretvoreno u gradilište vrijednih graditelja.

Zahvaljujući mnogobrojnim donatorima iz domovine i inozemstva, među kojima su se posebno istaknuli graditeljska tvrtka "TEAM" d.d. Čakovec i Međimurci u Kanadi, Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj i Sloveniji, te velikom broju humanitarnih akcija, manifestacija i koncerata, gradilištem prestaje biti 6. rujna 2002. godine.

Toga je dana na prvu stranicu našeg "Ljetopisa" zapisano: "Danas, 6. rujna 2002. godine, blagoslovio sam u Čakovcu novosagrađene prostorije za djecu s posebnim potrebama uz postojeću kuću dr. Bogdana koju je poklonio Caritasu. Ovom zgodom podijelio sam i sakramenat sv. Potvrde, koje je primilo desetero dječice. Neka Božji blagoslov ostane nad ovim domom, nad onima koji će ovdje svjedočiti ljubav kao i nad onima koji će biti dionici te pažnje i ljubavi. Gdje god na zemlji ima dobrote tu je već na zemlji komadić neba. Danas je ovdje u Čakovcu prisutan komadić neba! " mons. Marko Culej, varaždinski biskup

I bijaše tako. Toga dana je nad nama, u nama i u njima bio prisutan sam Isus. Ušao je u srce svakog donatora i dragovoljca, svakome posebno zahvalio i učinio ga ponosnim što je bio privilegiran sudionik gradnje jednog doma u koji ulazi On sam, preko slabih i nemoćnih. Nastanio se u srcu svakog roditelja kao živi znak da nisu sami kada posustanu na svom križnom putu. Duh tog svečanog čina, blagoslova i sakramenata svete inicijacije koje su primila naša djeca i danas istim žarom živi u nama.

Iako tiha i samozatajna u obavljanju svojih dužnosti i svoga poslanja, u javnosti i društvenoj zajednici nije prošla nezapažena ni Katarina Hoblaj, dobitnica Županijske nagrade Zrinski za humanitarni rad na području brige o djeci s posebnim potrebama za 2002. godinu. To je priznanje svim medicinskim sestrama koje s ljubavlju, na različitim mjestima i na različite načine brinu o nemoćnima.

Dogovorom između Caritasa Zagrebačke nadbiskupije i Caritasa Varaždinske biskupije naš Centar prelazi pod okrilje djelovanja Caritasa Varaždinske biskupije, čiji je predsjednik mons. Ivan Godina, a ravnatelj Ante Šola. Ugovorom o darivanju biskupija postaje i vlasnikom svih predmetnih i katastarskih nekretnina ove ustanove. Slijedom toga dolazi i do nove registracije pri nadležnom ministarstvu i do promjene naziva u Caritas Biskupije Varaždin, Dnevni boravak djece “Dr. Antun Bogdan” Čakovec.

U Centru su zaposleni: medicinske sestre Monika Bubek, Ivana Hajdarović i Katarina Hoblaj koja obavlja i funkciju voditelja, Mladen Medlobi kao vozač, Maja Perša kao pomoćna radnica, a poslovi računovodstva obavljaju se u upravi Caritasa Varaždinske biskupije u Varaždinu.

Naši vanjski stručni suradnici su prim. dr. Miroslav Pospiš, spec. neuropedijatar, Narcisa Slugan, dr., specijalist školske medicine, Alda Žagar, dr. stomatolog, Verica Jačmenica-Jazbec, dr., i Marija Jungvirth, dr., pedijatri, te specijalisti Zavoda za javno zdravstvo, ortopedi, fizijatari, izabrani obiteljski liječnici i drugi.

Ročnici na civilnom služenju su animatori dobrog raspoloženja, pomoć u svakodnevnoj pratnji u vožnji, dizanju i nošenju djece, a imaju i priliku svjesno ugraditi u sebe neke druge vrednote koje su mnogima u vremenu poremećenih vrijednosti potpuno strane. Takvih vrijednosti, među našom djecom, ima u izobilju.

 Volonteri su neizostavni članovi našeg tima, jedni se umore pa ih zamijene drugi, ali ih uvijek ima onoliko koliko ih je potrebno.

Trenutačno brinemo o šesnaestero djece, starosne dobi od pet do dvadesetšest godina. S obzirom na starosnu dob postoji nesrazmjer između tjelesne i psihosocijalne zrelosti uvjetovanih stupnjem tjelesnog i mentalnog oštećenja.

Našim zalaganjem i podrškom nadležnih službi i osoba u Međimurskoj županiji i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, te Centra za odgoj i obrazovanje, naša djeca se uključuju u odgojno - rehabilitacijski program koji provode dva defektologa s punim radnim vremenom i logoped s polovicom radnog vremena.

Uloga logopeda je pronalaženje odgovarajućih oblika nadomjesne komunikacije za njihovo aktivnije sudjelovanje u svakodnevnom životu i samoodlučivanju.

Govor je jedan od oblika komunikacije koji se kod naše djece nije razvio, pa ga pokušavamo nadomjestiti uporabom komunikatora i komunikacijskih ploča, gestovnim znakovima i PEEC-sustavom komunikacije.

Defektolozi - rehabilitatori individualnim odabirom metoda učenja i određivanja ciljeva, te sustavnim edukacijsko-rehabilitacijskim obuhvatom i radom, pronalaze ono što dijete zna i može.

Ograničenost upoznavanja samog sebe i svoje okoline, od samog rođenja nastoji se nadomjestiti metodama perceptivno motoričke stimulacije, auditivnog treninga, glazboterapije, funkcionalnog učenja, senzoričke integacije, multisenzoričkim stimulacijama osjeta kojim osvještavamo osjetila i potičemo na samostalne aktivnosti ili na rad uz podršku.

Time se potiču zadovoljstvo, motivacija, želja za uspjehom i iskazivanjem vlastitih sposobnost, jer svako živo biće uči sve dok živi, ako mu damo priliku.

Prostori površine 270 m2 i 100 m2 ulične zgrade s prostorijama boravka i fizikalne terapije, prostorijama za individualni rad, izolacije, kuhinje, sanitarne grupe s kupaonicom i hidromasažnom kadom te ostale potrebite prostorije i dodatna oprema zadovoljavaju standardima za izvođenje svih navedenih djelatnosti.

Treba spomenuti i novo mini-bus vozilo 13+1, za čiju je kupnju akcija prikupljanja sredstava trajala skoro dvije godine. Ono svakodnevno prijeđe put od 300 km i omogućava djeci sigurnu i ugodnu vožnju. Radionicama za roditelje, koji su prošli put bolnih emocija, izletima i hodočašćima u naša svetišta, želimo stvoriti most suradnje onih koji su u potrebi i onih koji su uvijek spremni pomoći. 

Kao odgoj u vjeri svakodnevno uslijede kratke molitve, pjesme i priče duhovnog sadržaja, a svaki prvi petak u mjesecu franjevci župe sv. Nikole biskupa služe u našim prostorima euharistijsko slavlje prilagođeno djeci. Kako oni doživljavaju vjeru u svojim dušama i srcima ostat će za nas i dalje samo misterij. Jedan od osnovnih ciljeva našeg Centra je senzibilizacija pojedinca i šire društvene zajednice na čovjeka u potrebi, a posebno na djecu s posebnim potrebama i na njihovu različitost.

O ostvarenju te zajedničke vizije govori i likovna kolonija hrvatskih umjetnika u Mađarevu, a koja je završila aukcijom slika u Zagrebu. Bila je to jedna u nizu humanitarnih akcija, koje uz materijalnu, pružaju i duhovnu podršku. 

Za velika djela Bog nalazi dovoljno radnika; ali za skromno djelovanje potrebni su još mnogi.

Sv. Vinko Paulski

*  *   *

Naša je kuća susretište onih koji imaju i onih koji traže - LJUBAV. Ovdje je škola za zdrave kako bi naučili cijeniti zdravlje i za one s posebnim potrebama da nauče nadrasti svoju lišenost. Jer, BIT čovjeka, ona veličanstvena i beskrajna duša u jednima i drugima ostaje nedirnuta u svojoj bogolikosti i u svojoj bezgraničnoj vrijednosti.

Proslava 10. obljetnice

Deseta godišnjica postojanja i djelovanja obilježena je 4. siječnja 2006. godine euharistijskim slavljem koje je u župnoj crkvi sv. Nikole u Čakovcu predvodio varaždinski biskup mons. Marko Culej, te prigodnim kulturno-umjetničkim programom u Katoličkom domu. Biskup je u prisutnosti djece i njihovih roditelja, djelatnika, volontera, prijatelja, mnogobrojnih uzvanika i dobročinitelja poručio da se nikada ne umore činiti dobro jer ih u tom nastojanju Isus podupire, pomaže, jača i prati. U propovijedi je kazao kako svaki čovjek susrevši Isusa prima zadatak da druge dovodi k Isusu te da mijenja sebe i svijet u kojem živi koji je potreban promjene kako bi bio više ispunjen ljubavlju i dobrotom. "Prije deset godina u Čakovcu se rodilo i započelo djelo svjedočenja Isusove dobrote i ljubavi prema onima koji su u nemoći i posebnoj potrebi tuđe brige i ljubavi. Mi koji smo obdareni zdravljem i sposobnostima pozvani smo pomoći kako bi posvjedočili da smo upoznali Isusa i da želimo Njemu služiti. Mi smo Isusovo srce, ruke, noge i oči, mi smo ti koji smo poslani u ovom svijetu i vremenu uprisutniti Isusa i svjedočiti Njegovu ljubav prema bližnjima. Kroz deset godina ovo je djelo raslo i nastavlja se i dalje zahvaljujući dobrim ljudima koji žele u današnji svijet unositi Isusa. Danas živimo u vremenu kada se smatra da su na cijeni samo materijalni darovi koji svjedoče o pomoći ljudima. No, u današnjem bi vremenu veću vrijednost trebali imati upravo duhovni darovi koji se ne mogu iskazati materijom, nego vremenom, pažnjom i skrbi o potrebnom tuđe pomoći i brige", naglasio je biskup Culej. Pozvao je okupljene da sa susreta s Isusom krenu dalje u život prenoseći dobrotu i ljubav koje je u ovaj svijet donio Bog po Kristu.

---