SRAČINEC, 28. 9. 2025.

---

Župna zajednica Sv. Mihaela ark. u Sračincu proslavila je u nedjelju 28. rujna, uoči proslave župnog zaštitnika, stotu obljetnicu izgradnje župne crkve. Svečano euharistijsko slavlje predslavio je varaždinski biskup Bože Radoš u zajedništvu sa župnicima varaždinskih župa u čijem je sastavu, prije osnivanja župe Sračinec, bila filijalna crkva sv. Mihaela, preč. Stjepanom Najmanom iz župe sv. Nikole biskupa i fra Dejanom Lecićem iz župe sv. Vida. Uz njih su suslavili svećenici preč. Josip Hadrović i umirovljeni svećenik Ivan Vugrinčić koji pastoralno pomažu u župi Sračinec, domaći sin vlč. Dražen Radigović, biskupov tajnik vlč. Mišel Kovačević te domaći župnik vlč. Stjepan Mostečak.

Prije svete mise mladi župe Sračinec izveli su prigodni recital povodom 100. obljetnice izgradnje crkve u kojem su se prisjetili početaka gradnje crkve u središtu mjesta, svih koji su se ugradili u njezine zidove i žive Crkve koja je danas proslavila ovu obljetnicu sa zahvalnošću što u njihovom domu koji su izgradili stanuje Gospodin.

Nakon recitala i ulazne procesije u ime župne zajednice pozdravnu je riječ uputila gđa. Ljiljana Flajšman. Istaknula je kako ova crkva, podignuta prije stotinu godina, nije samo građevina od kamena, već živo središte vjere, molitve i zajedništva, u kojem su generacije vjernika utkale svoje molitve, žrtve i ljubav prema Bogu. Obrativši se zahvalnim riječima biskupu Radošu kazala je kako njegova prisutnost „svjedoči da je naša crkva i dalje živa zajednica vjernika. Vaša riječ i blagoslov neka nas ohrabre da i dalje vjerno nasljedujemo Krista po zagovoru našeg nebeskog zaštitnika sv. Mihaela Arkanđela. Neka ova obljetnica bude svima nama poticaj da i dalje gradimo život u zajedništvu, čuvamo vjeru koju su nam ostavili naši stari i predamo je s ljubavlju budućim naraštajima.“

U homiliji se biskup Bože Radoš osvrnuo na veliku obljetnicu crkve u Sračincu, istaknuvši kako je stota godina postojanja poput rođendana. „Kao što na rođendanskoj torti svaka svijeća predstavlja godinu života, tako i ova crkva nosi u sebi stotinu svijeća, svake godine upaljenu molitvama, radošću i žrtvama vjernika koji su u njoj nalazili Božje svjetlo.“

Govoreći o značenju same crkve, biskup je poručio: „Ovo mjesto, Onaj koji prebiva ovdje, je srce našega života pojedinačno, naših obitelji i ovoga mjesta. Ovo mjesto je jedna lijepa kuća. Jako lijepa, pa najljepša u selu. Kad god netko dođe, odmah ima pogled prema nebu... Ovo mjesto je sagrađeno da Bog prebiva posred svoga naroda. To je Božja kuća i to je naša kuća. Živi Bog ovdje prebiva... Ako je živi Bog, onda je On onaj koji nas okuplja, onaj koji nam govori.“

Naglasio je i da Božja riječ nema rok trajanja, nego je uvijek svježa i živa. Usporedio ju je s planinskim potokom čija je voda uvijek bistra i hladna: tko god dođe, napije se i ode dalje, ali izvor i dalje teče. „Isusova riječ je ta živa voda koja nas želi i danas zahvatiti i osvježiti, da pođemo dalje svojim kućama svježi“, poručio je.

Govorio je i o crkvi kao kući koja ima svoj obiteljski stol, euharistijski stol. „Kao što nijedna obiteljska kuća ne može biti bez stola, tako ni ova Božja kuća ne može biti bez svečanog stola. A tajna tog stola uvijek je ljubav. Ljubav Krista koji se daje za nas.“

U središnjem dijelu homilije biskup je povezao proslavu s evanđeoskim ulomkom o bogatašu i Lazaru. Upozorio je da ovo evanđelje progovara i nama danas: „Možemo imati sve, ali ako nemamo srce, nemamo ni život, nemamo ništa. Ako Bog nije središte našeg života, već ovdje i sada život postaje muka.“ Bogataš, premda je imao bogatstvo, ostaje bezimeni jer se uzdao samo u sebe. Lazar, premda lišen svega, imao je pouzdanje u Boga.

O Lazarevoj vjeri i njegovu imenu biskup je rekao: „Lazar svojim imenom ispovijeda da je čovjek koji se pouzdaje u Gospodina i Gospodin je njegovo uzdanje. On odlazi tamo gdje je mjesto radosti, zato što u svom imenu, u svome srcu ima Boga.“

Potom je pojasnio da je ime Lazar duboko teološki znak: dolazi od izraza El-azar, što znači „Bog je pomogao“. U samom imenu toga siromaha sadržana je njegova vjera i njegova životna priča. „Bogataš ostaje bezimeni, jer tko živi samo za sebe i svoje bogatstvo, ne ostavlja traga ni pred ljudima ni pred Bogom. Lazar, naprotiv, nosi ime koje ga otvara Bogu i vječnosti. Ime koje znači ‘Bog je pomogao’ pokazuje da on nije živio od svojih snaga, nego od Božje pomoći i blizine.“

Na taj način, zaključio je biskup, Lazar postaje uzor vjernicima, iako siromašan, njegovo srce je puno Boga, a njegovo ime svjedoči o pouzdanju. „Možemo imati sve: kuće, uspjehe, bogatstvo, ali ako nemamo Boga u srcu, ostajemo prazni. Ako, poput Lazara, svoje ime, život i povjerenje stavimo u Božje ruke, tada idemo putem radosti i vječnosti.“

Nastavljajući razmišljanje, biskup je dodao: „Ovdje, na ovom mjestu, Bog nam je dao ime. Njegova smo djeca, po krštenju. Ovdje smo dobili to ime, Lazar. Bogu pripadamo, da to ne zaboravimo. Ali nam je rekao, da imamo Lazare i sada pored sebe. On ih je stavio na naš prag. Možda su to oni koje susrećemo svaki dan na našem pragu, s kojima živimo. Koje je Bog stavio da njima učinimo dobro i da u njima prepoznamo Boga.“

Biskup Radoš pozvao je vjernike da ova stota obljetnica bude podsjetnik na živu vjeru predaka i poziv da se i danas ostane narod koji živi iz Božje blizine. Na završetku homilije zahvalio je svim župljanima što su ispunili crkvu i time ispovjedili da su, poput Lazara, oni koji Gospodina očekuju, koji Boga prihvaćaj i koji u Bogu vide svoj izvor i svoga Oca.

Na kraju svete mise nakon svečanog himan Tebe Boga hvalimo okupljenima se obratio i domaćin vlč. Stjepan Mostečak. Zahvaljujući preuzvišenom biskupu i svim svećenicima koji su sudjelovali u proslavi, istaknuo je kako je današnji dan „dan radosti, ponosa i zahvalnosti“ za cijelu župu i mjesto. Podsjetio je da crkva nije samo građevina od kamena i cigle, nego „živi znak naše vjere“, mjesto susreta s Bogom, prostor u kojem se okupljaju generacije vjernika da zahvaljuju, mole, pamte svoje pokojne i dijele radosti i tuge.

Naglasio je kako jubilej nije samo pogled unatrag, nego i pogled prema budućnosti, poziv svima da nastave živjeti zajedništvo molitvom, vjerom i prisutnošću. Izrazio je želju da zajednica bude okupljena u velikom broju i ubuduće, te da Krist bude prisutan među njima u Euharistiji i svakodnevnom životu.

Zahvalio je svima koji su doprinijeli organizaciji proslave, suradnicima, zborovima, udrugama, volonterima i pojedincima, koji su dali dio svoga srca i vremena. Na kraju, župnik je uručio mali znak pažnje kao izraz zahvalnosti svima koji su na bilo koji način pomogli proslavi jubileja, a biskupu Radošu je uz dar čestitao i 28. obljetnicu ustoličenja biskupa Marka Culeja za prvog biskupa Varaždinske biskupije.

Spomenimo i kako se Župa Sračinec za proslavu 100 godina od izgradnje crkve (1925. - 2025.) pripremala tijekom 15 dana, od blagdana Gospe Žalosne 15. rujna do samog župnog blagdana sv. Mihaela 29. rujna. Duhovni program sastojao se od dnevne mise i susreta koje su predvodili svećenici koji su u prošlosti pastoralno djelovali u župi, a o ovoj se obljetnici svaki od njih vratio u Sračinec kao dragi gost, prijatelj i brat u Kristu donoseći sa sobom molitvu, riječ i uspomene.

---