22. 12. 2009.

Činjenica Isusovog rođenja je događaj koji zbunjuje. I zato je prikladno, dok sjajem svjetla rastjerujemo tamu noći koja je svuda oko nas, moliti Boga da prosvijetli naša srca da spoznamo njegovu ljubav prema nama i razloge Božjega utjelovljenja.
Bog se rodio noću i daleko od ljudi da bi ga mogli otkriti samo oni koji bdiju i koji su spremni izaći iz svoje ustajale sigurnosti. Zato je potrebno probuditi se i odbaciti svoje shvaćanje, običaje lišene smisla i simbolike i povjerovati Bogu koji se rađa kao bespomoćno dijete zato da ga se nitko ne boji, nego da ga ljube oni koji to žele.

Da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda
Da bismo mogli pristupiti Bogu koji zbunjuje i provocira, moramo se odreći bezbožnosti i svjetovnih požuda.
Bezbožnost nije stvar ideologije. Bezbožnost je, jednako kao i vjera, stil života. Bezbožnik živi život u kojemu nema mjesta za Boga. Bezbožnik svoju budućnost planira bez Boga. Sreću stvara bez Boga. Živi kao da Boga nema.
Potrebno je promotriti svoje živote i uvidjeti koliko u našem svakodnevnom življenju ima bezbožnosti. Koliko puta mičemo Boga u stranu i smatramo da možemo bez njega. Dovoljno je osvrnuti se oko sebe i vidjeti koliko u Hrvatskoj ima bezbožnosti u Božiću. Bezbožnik pretvara život u apsurd. Ponaša se kao da je izgubio razum. Opija se tlapnjom da je moguć Božić bez Boga.
Mi kršćani smo pozvani odreći se bezbožnosti. Ne druge obraćati, koriti ili prozivati zbog njihove bezbožnosti, nego u svom životu prepoznavati bezbožnost i odbacivati je od sebe.
I moramo budno paziti da nas u tom poslu ne ometu svjetovne požude. Da kič koji se nadvija nad otajstvo Božjeg utjelovljenja u noći i izvan grada ne postane kič koji ne poziva na budnost, nego opija, zavodi, zaglušuje i zasljepljuje. Valja nam se odreći nametnutog načina ponašanja.

Razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu
Na božić nije bitno što ćemo jesti, kako ćemo se zabaviti, s kim ćemo se družiti, kako okititi niti kako bučiti. Bitno je srcem prihvatiti Boga koji nam je donio mir i omogućio nam nebesku slavu. Zato je potrebno poslušati Apostolove riječi iz drugog čitanja mise polnoćke i paziti kako živimo.
Nužno je biti razuman pa odvagati što je bitno i Božića dostojno, a što je nebitno i nepotrebno. Potrebno je misliti svojom glavom i ne dopustiti da nas nametnuti stereotipi, isforsirana ponašanja, mediji i mentalitet ovoga svijeta odvede od osnovne istine i poruke Božića. Božić nije prilika za rasprodaju, nego vrijeme darivanja. Božjeg darivanja čovjeku i čovjekova darivanja Bogu po činjenju dobrih djela drugom čovjeku.
Nužno je živjeti pravedno izgrađujući vlastitu savjest usklađujući je s Božjom voljom. Onda će nam srce i odgojena savjest znati reći što je ispravno, što valja činiti, a čega se treba kloniti. Onda nećemo postati nemesleća bića i igračka manipulatora, nego osobe koje misle svojom glavom i prosuđuju na temelju spoznaja, i djeluju na temelju odluka do kojih su došli prosuđivanjem.
I pritom je potrebno uvijek računati s Bogom koji se i rodio da bi bio s nama. Da bi nam omogućio da s njim kvalitetnije živimo u konkretnom prostoru i vremenu. Božić je univerzalno i sveobuhvatno otajstvo, ali se uvijek iznova konkretizira. Zato apostol naglašava da živimo u sadašnjem svijetu. A život u sadašnjem svijetu pretpostavlja i brigu za ovaj svijet.
Jedan od načina na koji brinemo za ovaj svijet je i izbor one osobe za koju smatramo da će najkvalitetnije služiti Hrvatskoj i Hrvatima na mjestu predsjednika države. Sljedeće nedjelje su predsjednički izbori. Konkretna prilika da uprisutnimo svoje kršćanstvo u sadašnjem svijetu. Prilika je to da razumno, pravedno i pobožno sudjelujemo u izborima i po savjesti izaberemo. A važnost svjetovnih vladara nam ističe i početak božićnog evanđeoskoga odlomka u kojemu se baš oni spominju.

Nikola Kuzmičić