VARAŽDIN, 28. 12. 2025.

---

U povodu završetka Jubilejske godine, varaždinski biskup Bože Radoš predsjedao je svečanim euharistijskim slavljem na blagdan Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa, u nedjelju, 28. prosinca 2025. u varaždinskoj katedrali. Uz mons. Radoša suslavili su mons. Josip Mrzljak, umirovljeni biskup, mons. Antun Perčić, generalni vikar Varaždinske biskupije, svećenici središnjih biskupijskih ustanova i drugi svećenici. 

„Zajedno smo živjeli jubilejsku godinu koja je vrhunac imala u biskupijskom i nacionalnom hodočašću u Rim. Kao jedan narod uzdizali smo svoje hvale i zahvalu, kao i svoju prošnju Bogu sjedinjujući se s onima čiji se glas pred ljudima ne čuje, ali koji nebeski otac sluša i prepoznaje kao svoju najdražu djecu, bolesne, stare, zatočene, siromašne. S pomoću jubilejskog oprosta gospodin je dao da poteče rijeka milosti i blagoslova. Svima je darovao svoju nadu i svoj mir, ojačao je klonule ruke, učvrstio klecava koljena i svakome od nas rekao: 'hrabro ne boj se'”, ovim riječima započeo je mons. Radoš svetu misu zatvaranja Jubilejske godine u varaždinskoj katedrali potaknuvši okupljene da okrjepljeni tim iskustvom milosrđa i ohrabreni susretom s Gospodinom, ovoga dana kao biskupijska zajednica, pastir i narod, slaveći svetost nazaretske obitelji, u euharistiji zahvale i još jednom zamole oproštenje, priznajući se grešnicima.

U svojoj homiliji biskup je rekao da je papa Franjo, koji je proglasio Jubilejsku godinu, želio da ona u biskupijama započne i da se zaključi na blagdan Svete obitelji.

„I Papa zna da je naše ljudsko hodočašće vezano najčešće uz našu obitelj, uz naše obitelji. I zato je lijepo da ovaj završetak nade, odnosno hodočašća, ponovo vratimo tamo gdje On je započima, a to je u obitelji. Da osjetimo kako Bog u obitelji djeluje, što je ono što Bog želi potaknuti u svakoj obitelji, jer zna da je nada ona bez koje se ne može“, rekao je biskup Radoš

Dodao je i kako papa vidi nadu kao jedan nedostatak, kako je rekao, krvnoj slici obitelji, odnosno kršćanskoj zajednici te je stoga želi osnažiti. „Želi da nada živi u svakome od nas, posebno da se ona hrani u međusobnom odnosu u obitelji.“

Potom je biskup Radoš tumačio naviještenu riječ Božju. Osvrćući se na prvo čitanje u kojem Sirah govori kako poštivati roditelje, biskup je istaknuo da je veza roditelja i djece za čitav život te da odrasla djeca trebaju usmjeriti svoj pogled prema roditeljima.

„Roditelji su kao temelj jedne obitelji. Ako nestane toga temelja i u vrijeme kada su oni stari, polako se narušavaju obiteljski odnosi… Zato Sirah kaže 'poštuj'. Poštovanje zaslužuje samo Bog, a ovdje taj izričaj stavlja i u odnosu prema roditeljima. Ne samo podnosi ih, ne samo čini im to i to dobro, nego poštivanje je znak težine koju roditelji imaju u jednoj obitelji“, protumačio je mons. Radoš. Svratio je i pozornost kako se u današnje vrijeme starije sve više doživljava kao teret kojeg bi se htjeli riješiti, a Sirah poučava da je odnos prema roditeljima građenje vlastite starosti - vratit će se onako kako se postupa sa svojim roditeljima.

Dotaknuo se biskup i drugog čitanja u kojem sv. Pavao poziva zaodjenuti se u milosrđe i da to bude čovjekova svakidašnjica. U obitelji je potrebno praštanje i podnošenje jedni drugih u ljubavi.

„Ne kaže 'Živite sretno.' Podnositi drugoga, zašiti napuknute odnose, milost je koja se traži u obitelji, i koja obitelj drži kao cjelinu, i daje da u obitelji bude i topline, i zaštite, i ljubavi, svega onoga što je potrebno. Pavao nadodaje i da se međusobno poštivamo u ljubavi“, poručio je mons. Radoš.

Tumačeći naviješteni ulomak iz evanđelja o bijegu Svete obitelji u Egipat, biskup je rekao kako je obitelj često uspoređena s lađom: „Ne mogu birati kada će doći oluja na moru, ali mogu odabrati da budu zajedno kao što su to Josip, Marija i Isus. Oni su stalno zajedno i snažna ruka Herodova ipak je preslaba da ubije Onoga koga ljubav roditelja, Josipa i Marije, želi zaštititi.“

Zaključno je mons. Radoš na blagdan Svete obitelji potaknuo moliti Gospodina za nadu. 

Na kraju euharistijskog slavlja poručio je kako se osnaženi iskustvom jubilejske godine, zahvalni Bogu za dar oprosta vraćamo svakidašnjem ritmu života. Ohrabrio je, poput učenika koji su vidjeli Gospodinovo lice, čuvati radost susreta s Gospodinom i bez kolebanja ispovijedati svoju nadu „jer je vjeran Bog koji nam je dao obećanje“, zaključio je mons. Radoš, a potom su svi uglas otpjevali svečani himan Tebe Boga hvalimo.
 

---