LUDBREG, 4. 9. 2026.

---

Četrnaesti Festival duhovnoga stvaralaštva i predstavljanje zbornika „Vrelo nadahnuća“ ponovno su u Ludbregu okupili književnike, pjesnike, likovne i glazbene stvaratelje. U kinodvorani Centra za kulturu i informiranje „Dragutin Novak“ izmjenjivali su se stihovi, proza, glazba, molitva i svjedočanstva, povezujući umjetničko stvaralaštvo s duhovnom baštinom grada poznatog po euharistijskom čudu.

Program je moderirala Matea Maltarić, a na kraju su dodijeljena priznanja najboljim autorima.

Glavna nagrada za najbolje djelo duhovne tematike pripala je pjesniku Vinku Paviću.

Postoje susreti nakon kojih ostaju fotografije i zapisani podaci, a postoje i oni nakon kojih čovjek sa sobom ponese riječ, stih ili misao koja ga prati još dugo nakon što se svjetla u dvorani ugase.

Upravo takav susret već četrnaest godina nastoji biti ludbreško „Vrelo nadahnuća“.

Festival duhovnoga stvaralaštva i predstavljanje istoimenog zbornika i ove su godine pokazali da pisana riječ može biti mnogo više od umjetničkog izraza, može postati prostor susreta čovjeka s čovjekom, ali i čovjeka s vlastitom nutrinom i Bogom.

Ta je misao bila prisutna od samoga početka programa, kada je okupljenima upućena dobrodošlica uz poruku da se posredstvom umjetnosti „tragovima nadahnuća i umijeća“ hodočasti ludbreškome euharistijskom vrelu i prilazi jednih drugima. „Vrelo nadahnuća“ već četrnaest godina iz Ludbrega pronosi glas o kulturi poštovanja i dostojanstva, a njegovu dugovječnost omogućili su zajedništvo autora, uredništva, Grada Ludbrega, Centra za kulturu i informiranje, Radio Ludbrega i ludbreške župe.

Okupljene je pozdravio gradonačelnik Ludbrega Dubravko Bilić, podsjetivši da četrnaest izdanja već predstavlja ozbiljnu tradiciju. Zahvalio je autorima, uredništvu i svima koji od početka skrbe o projektu te istaknuo da njegova vrijednost nije samo u tome što svake godine rezultira novom knjigom.

„Ono što je puno važnije od same knjige je da se zapravo savršeno uklapa u Ludbreg kao grad čuda“, poručio je Bilić.

Govoreći o Svetoj nedjelji i značenju euharistijskog čuda za Ludbreg, gradonačelnik je istaknuo da grad kroz različite programe nastoji pratiti i nadopunjavati vjerska događanja te svim posjetiteljima pružiti sadržaje primjerene važnosti dana u kojima Ludbreg prima brojne hodočasnike. „Vrelo nadahnuća“ pritom je prepoznao kao jedan od programa koji na osobit način povezuju duhovnu tradiciju grada s kulturom i umjetnošću.

Prisjetio se i početaka projekta, njegove skromne polazišne točke, ali velike želje i iskrene ideje koja se tijekom godina razvijala unatoč dvojbama i poteškoćama.

„Jasminka nije odustala. Radio nije odustao, sad Centar za kulturu nije odustao i Grad nije odustao. I sad, evo, plodovi su tu“, kazao je Bilić, dodavši kako vjeruje da „Vrelo nadahnuća“ na pravi način objedinjuje ono što Ludbreg kroz suradnju različitih institucija i ljudi nastoji stvarati.

Poželio je Festivalu još mnogo godina i novih zbornika te izrazio nadu da će projekt nastaviti rasti, dosegnuti još veće visine i dobiti snažniju nacionalnu prepoznatljivost.

„Želim mu da raste, da se razvija, zajedno s Gradom, zajedno s Crkvom“, poručio je gradonačelnik, čestitavši svim autorima zastupljenima u zborniku.
Duhovnu dimenziju večeri dodatno je produbio ludbreški župnik vlč. Kristijan Stojko, koji je „Vrelo nadahnuća“ povezao s onime što Ludbreg stoljećima čini mjestom molitve i hodočašća - štovanjem Predragocjene Krvi Kristove.

Podsjetio je na događaj iz 1411. godine i na stoljeća tijekom kojih hodočasnici dolaze u Ludbreg pokloniti se Kristovoj Krvi, zahvaliti, moliti i tražiti snagu za vlastiti život.

„Mnoštvo ljudi dolazi ovdje tražiti snagu za svoj život, ne samo gledati, nego i dobiti snagu, pokloniti se, zahvaliti Bogu za njegovu ljubav“, rekao je vlč. Stojko.

Govoreći pred okupljenim umjetnicima, stvaralaštvo je povezao s djelovanjem Duha Svetoga. Kao što se molitvom posvećuje prostor, tako se i kroz slikanje, pjesmu i prozu ono što čovjek nosi u sebi pretače u djelo koje može dotaknuti drugoga.

„Duh Sveti puše gdje hoće“, podsjetio je župnik, naglasivši da je Duh uvijek stvaratelj te da stvara i danas, u ovom vremenu i ovim krajevima.

Posebno je govorio i o povijesnoj Knjizi čudesa, u koju su se bilježila svjedočanstva o čudesima po zagovoru Kristove Krvi. Okupljenima je prenio vijest da je knjiga prevedena s latinskog na hrvatski jezik, što će biti novo duhovno bogatstvo ludbreškog svetišta.

Upravo je u tome prepoznao i smisao suvremenoga duhovnog stvaralaštva.

„Sva ova duhovna stvaralaštva koja proizlaze iz svakoga od vas također doprinose da se ova vijest o čudu Krvi Kristove i dalje širi“, poručio je Stojko, čestitajući autorima i svima čiji su radovi objavljeni u novom zborniku.

Ovogodišnje „Vrelo nadahnuća“ podijeljeno je u pet cjelina koje je likovno oblikovala umjetnica Sonja Đurkin, dugogodišnja suradnica projekta. Provodni motiv zbirke jest svjetlo - svjetlo nade i vjere, svjetlo sjećanja i baštine, svjetlo molitve i Božje blizine.

Upravo se svjetlo u različitim oblicima pojavljivalo kroz cijelu večer. Nekada kao vjera, nekada kao sjećanje na roditelje i pretke, kao oprost, kao nada u trenucima patnje, a nekada jednostavno kao tiha sigurnost da čovjek ni u najtežim trenucima nije sam.

Posebno snažnu poveznicu Ludbrega, obitelji, vjere i sjećanja donio je tekst književnice Snježane Novotny, koja nije mogla nazočiti programu. U njezinu se zapisu uspomena na baku prepliću s pričom o ludbreškom čudu i spoznajom koja dolazi tek s godinama:

U tekstu se svakodnevno i sveto gotovo neprimjetno dodiruju, obična kuhinja može postati kapelica, vrt psalam, a čaša vina podsjetnik na to da se sveto nerijetko skriva upravo u onome što svakodnevno dodirujemo. Na kraju ostaje spoznaja da ono što je dotaknuto „ljubavlju, vjerom i sjećanjem postaje neprolazno“.

Na samu povijest ludbreškoga čuda vratila je pjesma „1411.“ Kristine Mesec Barulek, koja kroz nevjericu, strah i sumnju pokušava približiti dramatičnost trenutka koji će stoljećima poslije obilježiti Ludbreg.

Snažnu poruku oprosta donio je Darko Foder u pjesmi „Raširene ruke“. Čovjek često povrijedi drugoga, teško izgovara „oprosti“, a upravo su, poručuju stihovi, raširene ruke i otvoreno srce put prema pomirenju. Pjesma završava pogledom prema Kristu i njegovim riječima s križa kao najvišem primjeru ljubavi koja prašta.

Toplinu i autentičnost zborniku ponovno je dao kajkavski govor. Svoje su radove predstavile Terezija Krušec i Mirjana Vujec, pokazujući da zavičajna riječ može nositi jednako snažnu univerzalnu i duhovnu poruku.

Jedan od najnježnijih trenutaka programa bilo je prisjećanje Nade Jačmenice na roditelje, njezine „sijede zaljubljene anđele“. Slika roditelja koji su se cijeloga života držali za ruke, pogledom, rukom i mislima, prerasta u priču o ljubavi koja se ne završava smrću.

Sličnu duhovnu vertikalu donijela je pjesma Vinka Pavića „U naručju Božje tišine“. Riječ, dom i majčine ruke u njoj postaju tri slike svetosti. Majčine ruke pjesnik naziva „najstarijim hramom koji poznajem“, mjestom topline „u kojoj strah ne može ostati“.

Glazbeni okvir cijelom su susretu dali članovi Trinitasa, dok su nastupili i zagrebački glazbenici Ivona Bunčić i Josip Čulumović, izvodeći pjesmu za koju je tekst napisala Vesela Dujmić.
Pred završetak programa okupljenima se obratila glavna urednica zbornika Iva Havaić, zahvalivši prije svega autorima koji su uredništvu povjerili svoje radove.

Posebnu zahvalnost uputila je Jasminki, bez čijeg dugogodišnjeg angažmana, kako je naglasila, projekta ne bi bilo, kao i Aleksandru Horvatu, Sonji Đurkin, Gradu Ludbregu, ludbreškoj župi, djelatnicima Centra za kulturu i informiranje i Radio Ludbrega te članovima Trinitasa.

„Neka večerašnje nadahnuće ne ostane samo među stranicama ove knjige. Ponesite ga u svoje domove, u svoje riječi i susrete i podijelite ga i s drugima“, rekla je Havaić.

Završnica susreta bila je rezervirana za priznanja autorima čiji su se radovi posebno istaknuli.

Mirjana Vujec dobitnica je priznanja za najbolji rad na kajkavskom narječju, dok je priznanje za najbolji prozni rad pripalo Nadi Jačmenici.

Priznanje za ljepotu likovnoga stvaralaštva primio je Mihael Grbeš, a najvažnije priznanje ovogodišnjeg Festivala otišlo je pjesniku čiji su stihovi tijekom večeri govorili o riječi, domu, majčinim rukama i Božjoj tišini.

Glavna nagrada za najbolje djelo duhovne tematike pripala je Vinku Paviću. Budući da nije mogao doputovati u Ludbreg, program je pratio putem Radio Ludbrega, a priznanje će mu biti uručeno prvom prilikom.

Program održan u kinodvorani Centra za kulturu i informiranje „Dragutin Novak“ moderirala je Matea Maltarić, povezujući predstavljene autore, glazbene nastupe i duhovne poruke u cjelinu koja je pratila simboliku ovogodišnjeg zbornika, put od tame prema svjetlosti.

---