SVETI MARTIN NA MURI, 12. 7. 2009.

Vlč. Blaž Tota proslavio je svoj zlatomisnički jubilej - 50. obljetnicu svećeništva u Svetom Martinu na Muri, u župi u kojoj je sve do umirovljenja 2000. godine bio na službi župnika kroz 34 godine.

Zahvalno misno slavlje u župnoj crkvi sv. Martina predvodio je domaći sin mons. Antun Perčić, kancelar Varaždinske biskupije, koji se spomenuo 25. obljetnice misništva, dok je domaći župnik vlč. Ivan Herceg proslavio 10. godišnjicu svećeništva. U trostrukom slavlju sudjelovalo je 30-tak svećenika, među kojima još jedan ovogodišnji srebrni slavljenik vlč. Ivan Vragović, veći broj redovnica te velik broj vjernika. Na početku slavlja zlatomisnik je nazočnima kazao da su se okupili kako bi zahvalili Bogu za duhovno zvanje trojice svećenika te da bi molili za njihovu daljnju ustrajnost, dobrotu i ljubav kako bi mogli služiti i nasljedovati Krista. Mons. Perčić, jedan od devetorice svećenika zaređenih tijekom župničke službe vlč. Tote, kazao je kako su došli Bogu zahvaliti za sve primljene milosti te se dalje nadahnjivati na svojim mladomisničkim geslima koja ukazuju na bit svećeništva, podsjetivši kako je zlatomisnikovo bilo "Bog je ljubav", župnikovo "On treba rasti, a ja da se umanjujem", a njegovo "Sve mogu u onome koji me jača".

Propovijed je uputio prof. dr. Alojzije Hoblaj, koji je propovijedao i na Perčićevoj mladoj misi. Istaknuo je kako je trostruki jubilej svećeništva prigoda da se promisli o 10, 25 i 50 godina svećeničkog života, ali i o općenitoj važnosti svećeničkog poziva. Dodao je kako slavlje njihovih jubileja dolazi nakon Godine svetog Pavla i na početku Svećeničke godine koja potiče na intenzivnije promišljanje o svećeničkom zvanju i onome što je toliko dragocjeno u njemu da se čovjek za to odlučuje u ranoj mladosti i za to daruje čitav svoj život. Govoreći o vrednotama koje su krasile svetog Pavla, istaknuo je da je svaki svećenik pozvan ugledati se u njega i nadahnjivati se na njegovom neponovljivom i snažnom liku. Podsjetio je kako je Pavao uz vrline i jakosti imao i ljudskih slabosti kojih je bio svjestan i o kojima je govorio kao o trnu u tijelu. Kazavši kako ni današnji slavljenici nisu neka nadljudska bića bez mana i pogrešaka, naglasio je da su oni uz sva divna djela koja su učinili samo slabi ljudi. Pritom je primijetio kako su slabosti svećenika podvrgnute vrlo oštrom prosuđivanju u javnim medijima te im se zamjera da nisu dosljedni i vjerodostojni svojim životom. Poput Pavla, i današnji propovjednici doživljavaju to zasigurno kao najveći teret koji ih prati, ali i u njima se, kao u svetom Pavlu, pokazuje da se u ljudskoj slabosti uvijek iznova pokazuje Božja snaga, potvrđuje se Bog na djelu. Milost Božja upravo sa slabostima apostola otvara nove mogućnosti, te u krizama i sumnjama rađa nove izvore dobrote i samilosti, rekao je Hoblaj istaknuvši da svaki svećenik treba biti svjestan da je onda kada je slab, ujedno jak zahvaljujući Božjoj milosti. Pozvao je okupljene da Bogu zahvale na svakom svećeničkom zvanju, osobito na tri zvanja koja su ih okupila na slavlje. Njihove slabosti Bog je okrenuo na jakosti kako bi vama služili i zauzeto djelovali na službama u koje su bili postavljeni, poručio je Hoblaj dodavši da je potrebno zahvaliti njihovim župnim zajednicama u kojima su živjeli i djelovali, a osobito njihovim obiteljima iz kojih su ponikli.

Na kraju mise mons. Perčić pročitao je čestitku koju je zlatomisniku uputio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak zaželjevši mu da i nadalje ljudima pokazuje ljepotu Božje ljubavi i dobrote. Biskup je čestitke uputio i ostaloj dvojici slavljenika. Zlatomisnik pak je pročitao jedno svoje razmišljanje koje je napisao kao mladomisnik. Uoči svećeničkog zaređenja razmišljao je kako neće moći biti dovoljno dobar svećenik, pa ga je duhovnik potaknuo da zapiše razloge zašto želi biti svećenik. Na kraju slavlja predstavnici župe zahvalili su slavljenicima prigodnim riječima i darovima. Liturgijsko pjevanje tijekom mise uzveličali su domaći župni zbor i zbor mladih, a slavlje je zaključeno zahvalnom pjesmom "Tebe Boga hvalimo".

Blaž Tota rođen je u Draškovcu 15. srpnja 1932. godine. Za svećenika je zaređen 25. srpnja 1959. godine u Prelogu. Bio je kapelan u Svetom Križu Začretju, a od 1962. do 1966. upravitelj župe u Gornjem Dubovcu. Od 1966. do umirovljenja 2000. godine bio je župnik u Svetom Martinu na Muri, u vremenu u kojem je proslavljeno devet mladih misa, te se zavjetovalo oko 25 redovnica. Već godinama surađuje sa zajednicom Kursilja u Hrvatskoj i na području Varaždinske biskupije, u čijem je provođenju tečajeva i drugim aktivnostima dao velik doprinos. U subotu 25. srpnja proslavit će zlatnu misu i kod kapele sv. Jakoba u Čukovcu kod Draškovca, odakle je rodom njegova majka.

Jasminka Bakoš-Kocijan