LUDBREG, 2.9.2021.

---

U četvrtak 2. rujna navečer u ludbreškom svetištu svečanim euharistijskim slavljem koje je predslavio varaždinski biskup Bože Radoš započelo je Sveto trodnevlje u čast Presvete Krvi Kristove. Prije početka euharistijskog slavlja okupljene je pozdravio domaćin, mons. Josip Đurkan, upravitelj svetišta. On je spomenuo kako zbog epidemije i ove godine nije bilo moguće svetu misu na Sveti četvrtak, u spomen na ludbreško euharistijsko čudo slaviti u dvorcu Batthyany, na njegovom povijesnom mjestu te rekao: „Naš Gospodin svojom božanskom ljubavlju želi iz bogatstva svoga srca preko krvi i vode, preko sakramenata, posebno svete euharistije, nas pozemljare ukorijeniti u toj ljubavi, učvrstiti u snazi i kreposti, kako bismo mogli podnijeti sve nevolje ovoga života.“

Lomeći naviješteno evanđelje o Isusovim posljednjim trenucima života na križu, o probadanju njegova srca vojnikovim kopljem biskup Radoš se u homiliji zaustavio upravo na simboličnom govoru srca koje označava središte čovjekovog emotivnog i duhovnog svijeta, ali koje i fizički jest ono koje krvotokom održava život čovjekovog tijela. Isus, otvarajući za nas svoje dobro, ljubavlju ispunjeno, božansko srce želi biti lijek svim našim bolestima. Isus može ozdraviti sva naša bolesna srca; ona koja su ispunjena prolaznim i materijalnim vrednotama, ona preljubnička srca koja nemaju ustrajnosti u ljubavi, ali i ona tvrda srca zatvorena za Boga i za čovjeka. Za sva ta srca Isus otvara svoje srce. Iz iskustva da nas Bog prihvaća, da nas voli, da ima srce za nas, može se roditi novo srce u nama, protumačio je biskup.

U nastavku homilije biskup je razmatrao nad posljednjim trenucima Isusova života na križu. Iako teški ti su trenuci i mistični rekao je biskup i pojasnio: „Mističan je zato što se događa i nešto drugo, nije samo mržnja na djelu. Nego Onaj koji je pokazao da ima srce za svakoga, koji ima dobrote za svakoga, koji je otvorio put do Boga svakome čovjeku, sada čini nešto novo, drugačije i veće od onoga što je činio prolazeći zemljom čineći dobro.“ Na križu Isusovo srce, koje je slikovito bilo otvoreno za svakoga čovjeka, sada doslovno, vojnikovim kopljem, biva otvoreno i iz njega je potekla krvi i voda. „Ono srce, simbolično, koje je bilo otvoreno za svakoga čovjeka, otvoreno za svaku ljudsku slabost i grijeh, sada postaje otvoreno i postaje jedan novi krvotok života koji ne staje nego traje od onoga časa do sada. Mi ga ne slavimo samo zato što je bio na Kalvariji nego zato što smo zahvaćeni tom rijekom Krvi koja dodiruje nas, našu nutrinu, našu ljubav, naše srce. Mi koji smo ranjeni grijehom, čije je srce ranjeno, čija krv ne dotiče u cijeli naš život, životarimo, sada imamo priliku svoj krvotok prisloniti uz Njegov. Pa onda zato i teče ta rijeka da proteče kroz naše srce, da ga očisti jer to je čista ljubav, to je ljubav koja je savršena, to je ljubav bez mjere. Ona kad proteče kroz naše srce, kroz naš život, kad postanemo nje svjesni, kad vjerujemo njoj, tada postaje snaga našega života.“

Pod Isusovim su križem stajali ljudi koji su na poseban način bili povezani s Isusovim srcem: njegova majka Marija, Marija Magdalena te ljubljeni učenik Ivan. Upravo je uloga ljubljenog učenika pod Isusovim križem za nas posebno značajna pojasnio je biskup Radoš rekavši: „Tu je kao ljubljeni učenik. Da po njemu i po učenicima poteče ovaj krvotok i da bude krvotok svih nas. Je li to krvotok svećenika, biskupa, po kome danas želi Krv Kristova da teče? Da. I večeras će poteći upravo po njima. Oni će uzeti taj kalež ispod Isusovoga raspeća i zamoliti da natoči svoju Krv da možemo piti, da nas promijeni, da naš život liči na njega…Draga braćo i sestre dok primamo u kalež Krv Kristovu ona se pretvara u Kalež života i Kalež gozbe. Onaj tko pije već prisustvuje, sudjeluje na gozbi Vječnoga Kralja, onog koji sam sebe daje, dariva za nas. Isusova Krv se prolijeva, ona ne staje, daje se obilno da natočimo kaleže svoga života, svoju nutrinu i da u nama poteče Kristov krvotok“, poručio je završno biskup Radoš.

Nakon svete mise relikvija Predragocjene Krvi Kristove ponesena je u procesiji prostorom svetišta praćena pjevanjem pohvala i litanija Svetoj Krvi, te je nakon toga u zavjetnoj kapeli izložena na štovanje okupljenim vjernicima koji su se zadržali u molitvi Večernje i Getsemanske ure.

S biskupom su svetu misu suslavili mons. Josip Đurkan, upravitelj ludbreškog svetišta, mons. Antun Perčić, generalni vikar Varaždinske biskupije, vlč. Matej Glavica, ovogodišnji propovjednik i duhovni voditelj, vlč. Marko Domiter, biskupov tajnik te vlč. Tomislav Kos, župnik u Maloj Subotici, a sa svojim je župljanima hodočastio i vlč. Alojzije Pakrac, župnik u Margečanu koji je za čitavo vrijeme večernjeg susreta bio na raspolaganju vjernicima za sakramenat svete ispovijedi.

---