VARAŽDIN, 15. 11. 2025.

---

Molitvena zajednica sv. Josipa je o svojoj osmoj obljetnici postojanja organizirala večer zahvaljivanja u subotu 15. studenog u župnoj crkvi na Banfici. Okupljeni članovi i vjernici zahvalili su Gospodinu na brojnim primljenim milostima i uslišanjima koje su zajednica i pojedinci iskusili po zagovoru sv. Josipa.

Susret je započeo molitvama koje se mole na redovitim susretima zajednice, nakon čega je uslijedilo sveto misno slavlje koje je predslavio župnik don Ivan Šibalić.

U svojoj propovijedi don Ivan Šibalić osvrnuo se na evanđeoski odlomak dana, istaknuvši da nije slučajno što upravo toga dana liturgijska čitanja govore o molitvi. „Nema slučajnosti“, rekao je, naglašavajući da Božja riječ uvijek dolazi kao odgovor, poticaj ili ohrabrenje za ono što živimo, pa tako i za zajednicu koja toga dana slavi osmu obljetnicu osnutka.

Posebno se zadržao na Isusovoj rečenici: „Valja svagda moliti i nikada ne sustati.” Ta Isusova uputa, naglasio je, nije upućena samo pojedincima, nego svim vjernicima. Molitva je, rekao je, temelj odnosa s Bogom, ali istodobno i područje u kojem najbrže klonemo, zaboravimo ili posustanemo. Zato je zajednica dragocjena: ona nosi, podsjeća, potiče i čuva ustrajnost, pogotovo u trenucima kad je čovjek umoran, raspršen ili opterećen brigama. „Želim vas potaknuti, ako niste u nekoj molitvenoj zajednici da razmislite, možda bi vrijedilo uključiti se. Pogotovo ako vidite da vam molitveni život pati. Da ne uspijevate biti vjerni ovoj riječi Isusovoj.“, potaknuo je don Ivan Šibalić.

Pojasnio je nadalje i što znači „moliti uvijek“. Molitva nije samo izgovorena riječ, nego stalni razgovor s Bogom, u kojem ponekad govorimo mi, a ponekad Bog govori nama kroz svoju Riječ. Čitanje Svetog pisma, naglasio je, nije tek duhovna navika, nego stvarni trenutak molitve u kojem Bog progovara i oblikuje naše misli i srce.

Drugi način neprestane molitve jest posvećivanje svakodnevice, pretvaranje rada, obaveza i životnih poteškoća u prinos Bogu. Pozivajući se na primjer sv. Ivana Bosca, koji je svaki čin svoga dana prikazivao Bogu, potaknuo je vjernike da i svoje svakodnevne obaveze, ustajanje, rad, brigu za obitelj, učenje, pa čak i umor, prinesu kao žrtvu na Božju slavu. „Kad kažeš: ‘Gospodine, ovo činim tebi na slavu’, tvoj se rad pretvara u molitvu“, naglasio je.

Istaknuo je i važnost pouzdanja: ako je Isus rekao da je moguće moliti uvijek, tada je to doista moguće. Na kraju je okupljene pozvao da se ne boje pokušati posvetiti cijeli dan Gospodinu, jer će upravo u tim malim trenucima otkriti da Bog neprestano djeluje u njihovoj svakodnevici.

Nakon svete mise uslijedilo je svjedočanstvo iskustva zajednice te euharistijsko klanjanje. Večer zahvaljivanja glazbeno i molitveno je animirala zajednica "Lux Mundi" iz Remetinca.

Katica Malović, Ivana Puljević i Ružica Marjanović započele su zajedno moliti prije osam godina, a njihovo je molitveno zajedništvo pomalo bilo prepoznato od župne zajednice te se broj članova stalno povećavao. Katica Malović svjedoči o večeri zahvaljivanja i počecima zajednice: „Zahvalni smo dragom Bogu da je uslišao naše molitve i da su se ljudi odazvali na ovu večer zahvale. Osam godina zajedništva, molitve, rasta i mnogih uslišanja po zagovoru sv. Josipa velika je radost za sve nas.“

O rastu zajednice je rekla: „Stalnih je 18 do 20 članova, a naša Viber grupa broji gotovo 70 ljudi. Rastemo iz dana u dan. Uveli smo i tri ‘Zdravo Marije’ za nove članove da se odazovu i iskuse ono što mi živimo: zajedništvo, nošenje križeva jedni drugima i rast u ljubavi prema Bogu.“

Keti je istaknula i konkretno služenje u župi: „Ne služimo samo molitvom. Čistimo crkvu, radimo krunice, pomažemo siromašne. Gdje god vidimo potrebu, župa može računati na nas. To nam je radost i čast.“

Ružica Marjanović i Ivana Puljević istaknule su koliko im je molitveno zajedništvo konkretno promijenilo život i duhovni hod.

„Zajednica nam je donijela jako puno dobra, rast u vjeri i u osobnom životu. U zajedništvu čovjek puno nauči. Puno smo jači zajedno. To se ne može opisati riječima; čovjek to mora doći i iskusiti. Nismo stvoreni da budemo sami. Zajednica je za nas stvarno jedna jako velika stvar.“, istaknula je Ružica Marjanović, a Ivana Puljević dodaje: „Tek kad je zajednica osnovana i kad smo se počeli družiti, crkva i župa postala je moj dom. Predivno je spoznati da ti ljudi s kojima dijeliš prostor molitve i svete mise postanu čak i bliži nego krvno srodstvo. To je nešto neopisivo.“

---