12. 8. 2009.

Slaveći svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, ispovijedamo svoju vjeru da je Isusova majka već sada i dušom i tijelom u stanju Raja. Svjesni smo da nam ona, zajedno s drugim svecima, a opet izvrsnije od svakoga drugoga onoliko koliko je bila izvrsnija njena služba u povijesti spasenja, može biti uzor i zagovornica. Marijinom zagovoru se utječemo izričući osobno svoje vlastite molbe i moleći zajednički za opće dobro, a učimo od nje promišljajući ono što je zapisano u Svetome Pismu i čuvano u Tradiciji.
Budući da se o svetkovinama, blagdanima ili spomendanima Blažene Djevice Marije najčešće zapada u patetiku i sladunjavost, valja nam se usredotočiti na bitno. Stoga ćemo spomenuti tek dvije misli koje taj dan nalazimo u misnim čitanjima.

Gospodin pogleda na neznatnost službenice svoje
Prva stvar koju moramo neprestano učiti od Marijina sudjelovanja u povijesti spasenja je činjenica da Bogu nitko nije nevažan. Ljudi su, grijehom ranjeni, stvorili sustav u kojemu postoje mali ljudi, nevažni i neznatni. Bogu smo svi važni. Svi smo željena i ljubljena djeca Božja. Bog se svakome osobno obraća s pozivom za suradnju. Od Marije možemo naučiti kako odgovarati na taj poziv.
Ne znamo kako će to biti, ali imamo dovoljno vjere i milosti da se prepustimo Božjem vodstvu. Onaj koji nas je pozvao u život zna kako najkvalitetnije živjeti naš konkretan život. Ako se uspijemo upustiti u avanturu suradnje s Bogom i mi ćemo čuti riječi koje je Marija čula u Gorju od Elizabete  Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina.

Prvina Krist, a zatim koji su Kristovi
Predanjem u Božju volju dolazimo do drugog koraka koji možemo naučiti od Blažene Djevice Marije. Dolazimo do nasljedovanja Krista. Povjerovati Bogu zapravo znači živjeti prema Isusovim riječima i djelima.
Ne znamo što nam život nosi, ali znamo s kim možemo ići kroz život. Ne znamo kamo nas vodi tijek svjetskih zbivanja, ali znamo gdje ćemo stići ako budemo uz Isusa. Betlehem, Egipat, Nazaret, Kana ili Jeruzalem su životne postaje koje se po puno toga razlikuju, ali ih sve povezuje zajedništvo, povjerenje i ljubav.
I nas čekaju različite životne postaje. I u nas Bog ima povjerenja i ljubi nas. Na nama je da pristanemo na zajedništvo s njim uzvraćajući mu povjerenje i ljubav. Oni koji se opredijele na zajedništvo s Isusom u vremenu, dobit će u  baštinu zajedništvo s njim i kroz svu vječnost. To nam, osim izričitog biblijskog teksta, svjedoči i svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije, a njen zagovor nas podržava da ustrajemo.

Nikola Kuzmičić