U dvorani Pastoralnog centra Varaždinske biskupije u utorak 23. ožujka održana je tribina s temom “Može li Hrvatska bez kršćanstva?”.

Na tribini, koju je organizirala varaždinska podružnica Hrvatskog kulturnog društva Napredak govorio je isusovac dr. Dalibor Renić, koji je teologiju završio na Papinskom sveučilištu Gregoriani, a doktorirao je u siječnju u Dublinu.

Premda mu je kao profesoru filozofije u Zagrebu područje znanstvenog rada filozofija spoznaje, vjere i razuma, o temi se odlučio govoriti smatrajući kako je potrebno promišljati o aktualnoj situaciji u Hrvatskoj i funkcioniranju demokracije. Kazao je da ga je osobno potresao naziv teme, ali i upozorio kako se zaista treba upitati može li se dogoditi da Hrvatska postane zemlja bez kršćanstva.

U izlaganju je govorio o potencijalima s kojima kršćanstvo može pridonijeti hrvatskom društvu danas, smatrajući da je potrebno redefinirati odnos između kršćana i države te društva u cjelini. Naglasio je kako Hrvati premalo poznaju svoju vjeru, odnosno misle da sve znaju jer su njome okruženi, a u stvari je dovoljno ne poznaju. S druge pak strane, društvo zanemaruje i gotovo ne želi priznati doprinos koji je kršćanstvo ostvarilo i još ga danas ima. Primijetio je da današnje hrvatsko društvo pati od nedostatka vizije dodavši kako onaj tko nema cilj, neće ga ni postići. U hrvatskom društvu dogodilo se da je domoljublje izigrano privatnim interesima velikih i bogatijih te se primjećuje nedostatak moralne snage na desnici, za koju je kazao kako je bila više motivirana patriotizmom, nego kršćanskim principima.

Kao probleme u Hrvatskoj istaknuo je individualnu sebičnost, društvenu pasivnost, psiho-demografsku degeneraciju i stranački feudalizam. Upravo je stranački feudalizam okarakterizirao kao rasadnik korupcije koji blokira kreativne snage u strankama, sprječava izravnu demokraciju i kontrolom medija ukida forume javnog dijaloga. Problem je što strankama takvo stanje odgovara, odnosno sve stranačke opcije čvrsto brane sadašnji stranački sustav ne želeći izravniju demokraciju.

Naglasio je kako će do promjena doći ukoliko će to sama baza zahtijevati, a bazu sačinjavaju velikim dijelom i kršćani katolici. Kazao je kako kršćani trebaju raditi na razbijanju pogubne kombinacije stranačkog feudalizma i svemoćne prejake države, te razvijati izravniju demokraciju. Kao pozitivnosti kršćana u Hrvatskoj istaknuo je ipak sačuvano jedinstvo, živ pastoral mladeži, osnivanje novih biskupija koje omogućavaju izravniji kontakt s narodom, sve veću prisutnost katoličkih laika te konstruktivnost i optimizam episkopata.

Među negativnosti ubrojio je nedovoljnu kritičnost klera prema stranačkom feudalizmu,  rezerviranost laika prema društvenom aktivizmu, manjak evanđeoskog avanturizma kod redovnika, premalo podrške inicijativama “iz baze” i kulturu netransparentnosti. Naglasio je kako bi vizija i moralna obnova trebale doći “iz baze”. Pritom treba nastaviti i pojačati pastoralne inicijative duhovne obnove. U svrhu slobode treba se prestati biti impresioniran modelom “narodne Crkve” i idealom “katoličke države”. Kazao je da se od biskupa kao moralnih vođa očekuju poticaj, aktivna i glasna potpora inicijativama “iz baze” i pritisak na tzv. “katoličke” političare. Snagu katolicizma vidi upravo u brojnim vjerničkim zajednicama i osobnim obraćenjima pojedinaca. Odgovarajući na pitanje ‘Može li Hrvatska bez kršćanstva’ istaknuo je kako bez katoličkog folklora sigurno može, ali bez autentičnih angažiranih Isusovih učenika ne može. Pritom je upozorio da je Hrvatska okružena kulturom smrti i stoga joj se neće biti lako oduprijeti bez angažiranijeg kršćanskog laikata, klera i episkopata.

Na kraju je predavaču na dolasku zahvalio predsjednik varaždinskog Napretka prof. Ivan Bošnjak koji je iznio aktualnosti u radu podružnice. Najavio je niz prodajnih izložaba humanitarnog karaktera koje će se prirediti u organizaciji Napretka na području Varaždinske biskupije. Riječ je o izložbama slika umjetnika Laha, Šohaja, Vidića, Biffela, Viličića, Salavarde, Kesera, Sedera, Žanić, Šulentića, Dolenca i drugih. Prva izložba bit će u travnju u Ivancu. Prihod je namijenjen gradnji crkve sv. Franje Asiškoga u Žeravcu, za školovanje siromašne djece, ljetnu školu njemačkog jezika u Beču i obitelji s brojnom djecom.

Jasminka Bakoš-Kocijan