NAJAVA - SVETI ILIJA, 3. 7. 2009.

U prigodi 100. obljetnice rođenja i 20. obljetnice smrti blagopokojnog vlč. Vilima Cecelje, uzornog svećenika i velezaslužnog dobrotvora, Varaždinska biskupija i Glas Koncila organiziraju komemoraciju u njegovu rodnom mjestu, Svetom Iliji, u petak 3. srpnja.

Komemoracija započinje u 17 sati pohodom na grob Vilima Cecelje na mjesnom groblju u Svetom Iliji i molitvom za pokojnika, a u 18 sati varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak predvodi koncelebrirano misno slavlje u župnoj crkvi.

U 19 sati, u pastoralnom centru “Vilim Cecelja” predstavit će se novoizašla knjiga “Vilim Cecelja (1909.-1989.) - Utjelovljena hrvatska caritas”, autora Andrije Lukinovića i Ivana Pompera, objavljena prigodom Svećeničke godine 2009.-2010.

O knjizi će govoriti mons. Josip Mrzljak, direktor Glasa Koncila Nedjeljko Pintarić, prof. emeritus dr. fra Bonaventura Duda, dr. sc. Josip Kolanović i autori Andrija Lukinović i Ivan Pomper.

Vilim Cecelja rođen je 24. travnja 1909. u Svetom Iliji. Nakon završene gimnazije u Varaždinu godine 1928. upisuje se na Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Za svećenika Zagrebačke nadbiskupije zaredio ga je 29. srpnja 1932. zagrebački nadbiskup Antun Bauer. Pastoralno je djelovao najprije kao kapelan u Bedenici, kao župnik u Hrastovici i Kustošiji te kao zamjenik vojnog vikara nadbiskupa Alojzija Stepinca. Godine 1942. postaje župnikom gornjogradske župe sv. Marka, a 8. svibnja 1944. premješten je u Beč gdje mu je kao voditelju podružnice Crvenoga križa predana skrb za hrvatske ranjenike.

Nakon Drugog svjetskog nije se nikada više smio vratiti u Hrvatsku. Odmah nakon rata optužen je na temelju komunističkih kleveta za vodstvo ustaškog pokreta. Na zloglasnom montiranom sudskom procesu 1946. godine, nadbiskup Stepinac je za njega rekao: "Ostajem kod toga. Da su svi ljudi bili kao Cecelja, ne bi nikada nikomu ni vlas s glave pala".

Do svibnja 1947. bio je zatočen u logoru za ratne zločince u Glasenbachu kraj Salzburga. Po izlasku iz logora, Cecelja je u Salzburgu od 1950. dugi niz godina vodio Hrvatski karitas, brinuo je duhovno i materijalno za hrvatske izbjeglice i radnike u Austriji, uređivao i izdavao Glasnik Srca Isusova i Marijina, putovao po Kanadi i SAD-u okupljajući tamošnje Hrvate i skupljajući pomoć za nevoljnike. Do kraja života bio je velik promicatelj blajburških okupljanja i čuvar povijesnog pamćenja na stradanje hrvatskog naroda. Istrošeći se u brizi za bližnjega taj je uzorni svećenik i neumorni samoprijegorni radnik preminuo u Salzburgu 3. srpnja 1989. Posmrtni ostatci preneseni su mu na groblje u Svetom Iliji 1997. godine.

Knjiga Andrije Lukinovića i Ivana Pompera "Vilim Cecelja (1909.-1989.) - Utjelovljena hrvatska caritas" na 472 stranice uz pomoć originalnih dokumenata, izvora i svjedočanstava pomno prati Ceceljin život od djetinjstva, školovanja, pastoralnog djelovanja, do ratnog vihora i života u emigraciji. Temeljito se opisuju i "suputnici i prijatelji" s kojima je Cecelja bio povezan: Alojzije Stepinac, Aleksa Benigar, Franjo Šeper, Vladimir Vince, Mirko Ćović, Tomislac Mesić, Ante Gabrić i Hrvoslav Ban. Knjiga sadrži popis izvora i literature te kazalo imena.

S obzirom na propagandističku literaturu u jugoslavenskom novinstvu protiv Cecelje, autori u uvodu kažu: "Kako se ozbiljno baviti tekstovima u kojima je jedino mržnja istinita? Kada ih se čita danas nakon nekoliko desetljeća, izazivaju samilost, iako su znali što čine. Osvrnuli smo se jedino na Ceceljin dosje koji je sastavila i ostavila UDBA, a čuva se u Hrvatskom državnom arhivu. Taj je tekst posve dostatan za upoznavanje biti komunističke vlasti, njezin stil i metode".