Hodočasnici iz svih dijelova Domovine okupili su se u Osijeku na susret hrvatskih obitelji pod geslom „U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani“ (Rim 12, 12). U središtu petog nacionalnog susreta su obitelji koje imaju člana s invaliditetom. Susret organizira Hrvatska biskupska konferencija preko svojih tijela - Vijeća za život i obitelj te Vijeća za laike, pri kojemu djeluje Pododbor za osobe s invaliditetom - dok je Đakovačko-osječka nadbiskupija domaćin.

Za sudjelovanje se prijavilo nekoliko tisuća hodočasnika koji će biti smješteni u više od tisuću kućanstava u 24 župe u Osijeku i okolici.

Službeni program počeo je poslijepodne na Trgu Ante Starčevića ispred konkatedrale. Nakon pozdrava voditeljica, vjeroučiteljica Anite Bošnjak i Nataše Šantić, okupljeni su poslušali himnu susreta te izmolili Molitvu susreta.

Posebno je istaknuto da ovogodišnji susret napose želi usmjeriti pozornost na dostojanstvo, darove i mjesto osoba s invaliditetom u obiteljima, župnim zajednicama i društvu. „Želimo zajedno posvjedočiti kako je svaki ljudski život neprocjenjiv dar te da nitko nije na rubu kada se živi evanđelje ljubavi i prihvaćanja“, istaknuto je u uvodu pretprograma.

Zatim je na videozidu prikazan videospot himne susreta, nakon koje su svi sudionici izmolili i molitvu susreta. Tijekom programa obitelji su mogle poći na klanjanje u tišini u kapucinsku crkvu sv. Jakova ili pristupiti sakramentu pomirenja u istoj crkvi ili u osječkoj konkatedrali. Redovi za ispovijed bili su dugački, a prisutni biskupi i svećenici stavili su na raspolaganje za slavlje sakramenta pomirenja.

U prostorima Osnovne škole svete Ane Bračno i obiteljsko savjetovalište Đakovačko-osječke nadbiskupije održalo je radionicu „Mozaik nade“ za obitelji koju su vodili bračni parovi - Anita i Željko Bešlić te Pavo i Marija Kovčić, Zrinka Ivanko i Elizabeta Matuzović. Radionica je bila namijenjena svim obiteljima na susretu. Osmišljena je tako da zajedničkim stvaranjem, razgovorom i molitvom pomogne obiteljima prepoznati vlastitu vrijednost, jedinstvenost i međusobnu povezanost. Sudionici radionice sa sobom su ponijeli  snažnu poruku - da nijedna obitelj nije savršena, ali je svaka dragocjena u Božjim očima.

„Bog prikuplja sve obiteljske kamenčiće i kroz životne pukotine stvara jedinstvenu sliku - mozaik obitelji u kome svatko ima svoje nezamjenjivo mjesto, a upravo ju različitost, izazovi i međusobna ljubav i čine takvom - jedinstvenom“, istaknuto je tijekom rada. Radionice su bile metodološki oslonjene na principe inkluzivne obiteljske sistemske terapije, ekspresivne art terapije i kršćanske duhovnosti. Voditelji radionica željeli su „da sudionici s radionice odu svojim kućama s jednom slikom u srcu: Bog je umjetnik, a naša obitelj je njegov mozaik“.

na Na štandovima Trgu Ante Starčevića svoj rad predstavile su razne vjerničke udruge i pokreti: Slavonija za život, U ime obitelji, 40 dana za život, Prilika za susret, Vjera i svjetlo, Papinska misijska djela, Hrvatska zajednica bračnih susreta, Humanitarna udruga „Job“, Kršćanska humanitarna udruga „Putovi milosti“, Prijatelji sv. Martina - Beli Manastir i Hrvatsko društvo bračnih i obiteljskih savjetovatelja (HRD BIOS).

Na pozornici ispred osječke konkatedrale program su otvorili najmlađi sudionici - učenici Katoličke osnovne škole Andrije Živkovića iz Slavonskog Broda izvedbom „Malog dječjeg mjuzikla o sv. Antunu Padovanskom“. Otpjevali su i nekoliko pjesama, među kojima i svoju pjesmu „Slušaj, voli, vjeruj, moli“. Zatim je na pozornicu bogatstvo tradicije, običaja i kulturne baštine donijelo Kulturno umjetničko društvo „Tena“ iz Đakova. Pod vodstvom voditelja i koreografa društva prof. dr. Enriha Merdića prikazali su bogatstvo žetvenih običaja Slavonije, svatovske običaje Đakovštine, te izveli nekoliko prigodnih pjesama.

Program je nastavljen svjedočanstvom obitelji Bošnjak iz Vinkovaca na videozidu. Lidija, majka troje djece, govorila je o svojoj najmlađoj kćeri Miji, koja je rođena sa spinom bifidom i meningokelom te se kreće u invalidskim kolicima. Prisjetila se straha, suza i neizvjesnosti koje su pratili prve godine, ali i spoznaje da je Mijin dolazak duboko promijenio cijelu obitelj. „Mia nas je naučila da se život ne mjeri onime što nemaš, nego onime što imaš“, rekla je. Istaknula je da ih je kći naučila strpljenju, zajedništvu, zahvalnosti i gledanju ljudi srcem, a ne očima.

Naglasila je da invaliditet nije kraj snova ni radosti te da vrijednost čovjeka ne određuje njegova sposobnost hodanja, nego njegovo srce. Roditeljima koji se suočavaju sa sličnom situacijom poručila je da početak neće biti lagan, ali da će s vremenom shvatiti kako je „vrijedilo svega - svake suze, svakog straha i svake minute provedene u bolnici“. Svjedočanstvo je zaključila riječima: „Hvala ti, Bože, što si nas njome blagoslovio.“

Pretprogram je nastavljen duhovnom glazbom za što je bio zaslužan Matej Galić i grupa „Yeshua“ koji su sve prisutne pripravili za sudjelovanje na zajedničkom molitvenom bdjenju u osječkoj konkatedrali.

Molitvano bdjenje 

Pri ulasku u osječku konkatedralu svi sudionici dobili su prigodnu svijeću na kojoj je otisnut logo susreta i liturgijski vodič - koji su priredili vlč. m^o Bruno Diklić, vlč. Robert Erk i preč. Matej Glavica. Molitveno bdjenje predvodio je požeški biskup Ivo Martinović. Molitveni program započeo je ulaznom procesijom u kojoj su sudjelovali nad/biskupi i predstavnici obitelji - koji su na oltarni prostor donijeli su spomen-svijeću susreta Hrvatskih katoličkih obitelji te je postavili na prigodno mjesto.

Na bdjenju su uz biskupe domaćine - đakovačko-osječkog nadbiskupa metropolita Đuru Hranića i đakovačko-osječkog pomoćnog biskupa Ivana Ćurića sudjelovali: splitsko‑makarski nadbiskup metropolit Zdenko Križić; riječki nadbiskup metropolit Mate Uzinić; zadarski nadbiskup Milan Zgrablić; krčki biskup Ivica Petanjak; hvarski biskup Ranko Vidović; mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić; varaždinski biskup Bože Radoš; srijemski biskup Fabijan Svalina, gospićko-senjski biskup Marko Medo; splitsko-makarski nadbiskup metropolit u miru Marin Barišić; požeški biskup u miru Antun Škvorčević; zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski; zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško; provincijalni ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić, OFMConv; generalni tajnik HBK-a, preč. Krunoslav Novak; zamjenik generalnog tajnika HBK-a, preč. Ilija Dogan i ravnatelj Hrvatskog Caritasa, preč. Krunoslav Siroglavić. Prisutni su bili i brojni svećenici iz različitih dijelova Hrvatske, kao i redovnici i redovnice.

Molitveno bdjenje nastavljeno je Službom čitanja u kojoj je prvo liturgijsko čitanje navijestio Željko Punda, otac petero djece iz Splitsko-makarske nadbiskupije. Psalam je otpjevao Mislav Knežević iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, a evanđelje je navijestio konkatedralni župnik Matej Glavica. Započinjući homiliju biskup Ivo podsjetio je na evanđeoski susret Isusa s čovjekom koji 38 godina boluje i koji na Isusovo pitanje „Želiš li ozdraviti?“ odgovara: „Gospodine, nema nikoga.“

Istaknuo je kako iskustvo da „nema nikoga“ i danas proživljavaju mnoge osobe u svijetu, osobito osobe s invaliditetom. Podsjetio je na Pavlov poziv kršćanima da se „zaodjenu“ Kristom, njegovim mirom i ljubavlju, istaknuvši kako postoje obitelji koje tu ljubav konkretno žive pomažući drugima da otkriju svoje dostojanstvo i život. Kao primjer takvih obitelji najavio je svjedočanstva obitelji Marka Ivića i Mije Martinković.

Liječnici su roditeljima rekli da su izgubili njihovu djevojčicu. Uslijedila je trodnevna borba za njezin život uz ECMO sustav, dok njezino srce nije ponovno uspjelo samostalno raditi. „U to vrijeme smo molili za Miu, a posebno krunicu Božjeg Milosrđa. Kraj njezina uzglavlja ostavili smo sličicu Milosrdnog Isusa“, svjedoče roditelji. Trećega dana liječnici su Miju uspjeli odvojiti od ECMO sustava i zašiti joj prsa. Srce je ponovno počelo samostalno raditi, a glavni kirurg dr. Dražen Belina rekao je roditeljima: „Dogodilo se Božje čudo.“ Kada su mu rekli da je za Miju molilo mnogo ljudi, odgovorio im je: „Zahvalite svima koji su molili.“ Danas je Mia dvanaestogodišnjakinja, učenica šestoga razreda osnovne škole u Vinkovcima, a pohađa i glazbenu školu, gdje svira klavir. Roditelji priznaju da je borba sa sustavom velika, ali kažu da svoju Miju ne bi ni za što mijenjali.

„Mi smo bračni par Ivić, Mirko i Snježana. Volimo se našaliti i reći da mi nismo par nego nepar jer je s nama uvijek naš sin Marko“, rekli su na početku svoga svjedočenja Mirko i Snježana Ivić, roditelji dječaka s višestrukim tjelesnim i intelektualnim poteškoćama iz Gradišta kod Županje. Već u prvim mjesecima Markova života roditelji su shvatili da nešto nije u redu. Godine koje su uslijedile obilježili su brojni zdravstveni problemi, liječenja i odlasci u bolnicu. „Trebalo nam je nekoliko godina da u potpunosti prihvatimo da imamo dijete s poteškoćama i još nekoliko da shvatimo da je on naš blagoslov“, istaknuli su.

Kada je Marko trebao primiti prvu pričest, obitelj se uključila u zajednicu Vjera i svjetlo Srce svetog Vinka Pallottija u Vinkovcima, gdje su pronašli svoje mjesto u Crkvi i osjetili prihvaćenost. Njihova je vjera tada još više rasla. Kada se Markova kralježnica počela sve više kriviti, liječnici su preporučili operaciju. Nakon dugog čekanja i brojnih suza i molitava, Marko je podvrgnut gotovo trinaestosatnoj operaciji. Dok je majka u bolnici držala krunicu u ruci, za Marka su molili i postili brojni vjernici. Nakon neizvjesne borbe liječnik je majci donio vijest da je zahvat uspio i da je Marko izvan neposredne životne opasnosti. No, oporavak je bio težak i bolan, ali Marko ga je strpljivo podnosio. „Naučili smo pouzdati se u Boga, a kada je jako, jako teško, ne ispuštati krunicu iz ruke“, poručila je obitelj Ivić.

Bdjenje je nastavljeno Službom svjetla. Pripremljene svijeće za predstavnike obitelji upaljene su na spomen-svijeći Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, a oni su onda svjetlo prenijeli svim vjernicima. „Braćo i sestre, u ime naših obitelji želimo obnoviti vjernost drevnom obećanju našega naroda da katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi euharistiju. U svim članovima naših obitelji neka trajno gori svjetlo krsne vjere koju zajedno s prijašnjim naraštajima našega naroda i danas ispovijedamo“, potaknuo je biskup Ivo te je zajednički izrečena ispovijest vjere.

Uslijedilo je euharistijsko klanjanje tijekom kojega su sudionici prosili milosti za svoje obitelji i sve obitelji hrvatskoga naroda. Nakon molitvene šutnje, šest predstavnika Susreta pojedinačno je došlo pred Presveti Oltarski Sakrament te uime svih prisutnih molilo za obitelji, budućeg bračnog druga, očeve i majke osoba s invaliditetom te za osobe s invaliditetom, kao i za sve očeve, majke, djecu i starije u hrvatskom narodu. Sudjelovali su: Silvija Luić iz Požeške biskupije, Anita Bošnjak iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, Marijan i Dragica Horvat te Ivo Drinovac iz Varaždinske biskupije i Petar Kopunović-Legetin iz Đakovačko-osječke nadbiskupije. Posljednji je za sve obitelji molio preč. Siroglavić.

Liturgijsko pjevanje tijekom molitvenog bdjenja pod vodstvom Želimira Sučića i Jure Smajića, a uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića - animiralo je Crkveno pjevačko društvo MIR iz Belišća, Zbor mladih Preslavnoga Imena Marijina iz Osijeka te Zbor mladih konkatedralne Župe sv. Petra i Pavla.

 

 

 

 

 

 

Program drugog dana susreta, u nedjelju 20. rujna, bit će održan u Aljmašu. Vrhunac cijelog susreta bit će svečano euharistijsko slavlje u Svetištu Gospe od Utočišta u Aljmašu, s početkom u 10 sati.

 
Izvor: Informativna katolička agencija i Đakovačko-osječka nadbiskupija