Na nedjelju Muke Gospodnje – Cvjetnicu 28. ožujka, u godini u kojoj se spominje 50. obljetnice smrti blaženog kardinala Alojzija Stepinca, varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak predvodio je jedinstveni križni put na otvorenom u Lepoglavi.

Riječ je o križnom putu na kojem uz postaje na putu dugačkom 1.600 metara stoje opisi patnji bl. Alojzija Stepinca koje su prispodobljene s Mukom Gospodnjom. Križni put krenuo je nakon uvodne molitve u lepoglavskoj župnoj crkvi Bezgrešnog začeća BDM uz zidine kaznionice, u kojoj je punih pet godina bio zatočen blaženi Alojzije, te je završio kod kapele sv. Ivana Krstitelja na vrhu brda Gorica s kojeg su nekad lepoglavske žene zagrebačkom nadbiskupu – lepoglavskom uzniku, želeći mu pružiti podršku, pjevale pobožne pjesme kako bi ih čuo u svojoj ćeliji.

Križni put okupio je mnoštvo župljana i vjernika iz drugih župa Varaždinske biskupije. Pozdravio ih je domaći župnik preč. Andrija Kišiček, njegov idejni začetnik koji je napisao prigodna promišljanja i molitve križnog puta i blagoslovio uređene postaje na Veliki petak 2007. godine. S knjižicom «Na križnom putu s bl. Alojzijem Stepincem», koju su prošle godine izdale župa Lepoglava i Varaždinska biskupija, vjernici su se uputili prema vrhu Gorice za križonošem moleći i pjevajući. Uz biskupa Mrzljaka i župnika Kišičeka sudjelovali su i bednjanski dekan preč. Stjepan Vorih, dušobrižnik u kaznionici p. Josip Krčmar, biskupov tajnik vlč. Marko Đurin i domaći bogoslov Ivica Cujzek. Sudjelovali su i domaći vatrogasci te članovi župnog zbora koji su predvodili pjesme o Muci Isusovoj. Kod postaja su promišljanja o Muci Isusovoj s osvrtom na Stepinčev život iz knjižice čitali predstavnici župljana, od mladih do starijih: nezaposleni, gospodarstvenici, bolesni, liječnici, učenici, učitelji…

Već na prvoj postaji križnog puta kod zidina kaznionice, koja uvodi u Muku podsjećajući na  Isusovu osudu na smrt, rečeno je kako je "narodni sud" na montiranom procesu 11. listopada 1946. godine osudio nadbiskupa Stepinca na 16 godina strogog zatvora. Kod druge postaje, na kojoj Isus prima na se križ, istaknuto je kako je 18. listopada nadbiskup Stepinac doveden u lepoglavsku kaznionicu te je hrabro prigrlio križ znajući da slijedi svog Učitelja. Moleći kod treće postaje, koja posvješćuje Isusov prvi pad pod križem, naglašeno je kako je prvih mjesec dana nadbiskup Alojzije bio u potpunoj izolaciji, odvojen od Crkve, obitelji i vanjskog svijeta, te je kasnije priznao da su za njega to bili teški dani. Kod četvrte postaje, koja podsjeća na Isusom susret s majkom, okupljeni su se prisjetili i Stepinčeve majke Barbare koja ga je dva puta (5. svibnja i 17. srpnja 1947.) posjetila u kaznionici i skrivajući vlastite bolne suze bila mu u trpljenju i osamljenosti velika podrška. Peta postaja, posvećena Šimunu Cirencu koji je Isusu pomogao nositi križ, ujedno je podsjetila na svetkovinu Bezgrešne 1946. g. kada je nadbiskupu dopušteno razgovarati s dvojicom svećenika zatvorenika (Stjepanom Pavunićem i Nikolom Borićem), koji su mu pomogli nositi izoliranost i samoću kaznionice. Kod šeste postaje, koja podsjeća na Veroniku koja je Isusu pružila rubac, okupljeni su se prisjetili župljanke i vlasnice lokala Julijane Fidler koja je po stražaru dala pozdraviti nadbiskupa, radi čega joj je oduzeta imovina, a ona je završila u zatvoru. Sedma postaja, koja misli usmjerava prema drugom Isusovom padu pod križem, bila je prigoda da se prisjeti raznih poniženja, uvreda, prijetnji i psovki koje je od stražara u šutnji i trpljenju doživljavao nadbiskup, izmučen od trovanja u zatvoru.

Kod osme postaje, koja podsjeća kako je Isus tješio jeruzalemske žene, spomenulo se Lepoglavčanki koje su nadbiskupu pjevale pobožne pjesme. Treći Isusov pad pod križem motiv je devete postaje, kod koje su se okupljeni prisjetili i godine 1953., kada se nadbiskupu u Krašiću pojavila upadljiva ljubičasta boja na licu i šakama koja je ukazivala na teško oboljenje krvi. Trovanja i bolesti promijenile su kardinalov izgled, no unatoč tome ostao je ustrajan i čvrst do kraja. Deseta postaja, na kojoj Isusa svlače, podsjetila je i na kardinala Stepinca kojem su oduzeli sve osim jednog: da poput Mojsija ruke diže k nebu. Jedanaesta postaja, na kojoj Isusa pribijaju na križ, ujedno je podsjetila na potpuno nadbiskupovo predanje u Božje ruke kada je prikovan za bolesnički krevet osjećao da je kraj blizu, a liječenje u inozemstvu odbijao je svjestan da se više ne bi mogao vratiti domovini i Crkvi u Hrvatskoj koju je ljubio. Isus umire na križu - misli dvanaeste postaje vjernici su usmjerili na kardinala Stepinca koji je s riječima "Neka bude volja Tvoja" preminuo 10. veljače 1960. godine u zatočeništvu u Krašiću. Kod trinaeste postaje, na kojoj Isusa skidaju s križa, podsjetilo se na deklaraciju Hrvatskog sabora kojom su 14. veljače 1992. godine osuđeni politički proces i presuda kardinalu Stepincu, kojima je bila nanesena nepravda i uvreda hrvatskom narodu. Od Stepinčeve smrti sa svih strana svijeta svjedočilo se o njegovoj svetosti i mučeništvu. Posljednja postaja, koja podsjeća na polaganje Isusa u grob, ujedno je misli usmjerila na oproštaj od nadbiskupa Stepinca, čije je tijelo položeno u zagrebačku katedralu, te na njegovo uvrštenje među blaženike i mučenike Katoličke Crkve u svetištu Majke Božje Bistričke 3. listopada 1998. godine.

U završnoj molitvi biskup Mrzljak potaknuo je nazočne da im primjer patnje blaženog Alojzija bude neprestani izvor novog nadahnuća i putokaz za što se isplati živjeti i umrijeti. Pritom je podsjetio kako je prošlo 50 godina od njegove smrti koju su u ono vrijeme, na žalost, mnogi željeli, kao što su i Isusa njegovi suvremenici htjeli ubiti, staviti u grob i navaliti velik kamen kako bi ga se riješili. Iako bi u ljudskim očima to trebao biti kraj, Bog ima drugačije planove. Božja zamisao je iznad ljudskih planova, poručio je biskup Mrzljak dodavši kako čin uskrsnuća kao Božje djelo ništa ne može zaustaviti. Tako se ni spomen na blaženog Alojzija ne može zaustaviti, iako su ga ovdje u Lepoglavi mučili, ponižavali i trovali, a kasnije po medijima klevetali. No, Božja volja bila je drugačija. Blaženik je sve veći u našim očima i što se više vremenski od njega udaljujemo, on nam je sve bliži, ustvrdio je biskup Mrzljak poručivši da je Stepinčev život putokaz današnjem čovjeku vjerniku. Prisjetio se nedavnog susreta s papom Benediktom XVI. koji mu je rekao da je upoznat sa Stepinčevim procesom kanonizacije i potaknuo daljnju molitvu da bi što prije bio proglašen svetim. Biskup je kazao kako i ova pobožnost križnoga puta promiče glas svetosti blaženog Alojzija, pruža njegov životni primjer kao uzor, a daje ga i vjernicima kao nebeskog zagovornika i pomoćnika u današnjim teškoćama.

Na kraju je svim sudionicima zahvalio župnik Kišiček. Nakon pobožnosti križnoga puta okupljeni su razgledali ranobaroknu kapelu sv. Ivana Krstitelja iz 17. st., koja se ubraja među najznačajnije barokne sakralne spomenike u Hrvatskoj zbog bogatog ranobaroknog inventara te freski slikara pavlina Ivana Krstitelja Rangera.

Inače, križni put s molitvama iz spomenute knjižice može se prirediti i na bilo kojem drugom prikladnom mjestu kako bi se vjernici pobliže upoznali s mučeništvom i patnjom koje je tijekom uzništva u Lepoglavi od 1946. do 1951. godine te u kućnom pritvoru u rodnom Krašiću do smrti 1960. godine podnio blaženi Alojzije. Knjižica se može nabaviti u Župi Lepoglava te u Biskupskom ordinarijatu u Varaždinu.

Jasminka Bakoš-Kocijan