U Draškovcu u donjem Međimurju ove je godine blagdan sv. Roka, zaštitnika župe, proslavljen izuzetno svečano, budući da se navršila 250. obljetnica zavjeta sv. Roku iz 1760. godine.

Po tom je zavjetu u Draškovcu sagrađena crkva sv. Roka budući da je taj svetac Međimurje očuvao od uništenja od pošasti stočne kuge. Kroz stoljeća gotovo sve međimurske župe hodočastile su na Rokovo u Draškovec održavajući zavjet sve do Drugoga svjetskog rata. Posljednjih godina na poticaj župnika vlč. Matije Vonića, koji je uveo sadržajno bogate programe proslave Rokova, obnovljeno je zavjetno hodočašće sv. Roku, čijoj se zaštiti utekla plemićka vlast u Međimurju prije 250 godina, kako bi se i današnji vjernici molili za zagovor tome svecu, kojeg se časti kao zaštitnika teško bolesnih i nemoćnih, liječničkog osoblja i mnogih drugih.

Središnje misno slavlje na Rokovo u ponedjeljak 16. kolovoza u Draškovcu u zajedništvu s desetak svećenika predvodio je zagrebački pomoćni biskup mons. Valentin Pozaić. Misno slavlje u perivoju sv. Roka okupilo je mnoštvo župljana i hodočasnika iz raznih krajeva Međimurja i šire, iz Podravine, Slovenije i Mađarske.

Misi je prethodila svečana procesija s pokaznicom s moćima sv. Roka i svečevim kipom kojeg su nosili članovi domaće udruge Prijatelja sv. Roka, prve u Hrvatskoj, u posebnim odorama. Predvoditelja slavlja i sve ostale okupljene vjernike i goste, među kojima su bili i međimurski župan Ivan Perhoč i gradonačelnik Preloga Dragutin Glavina, pozdravio je župnik Vonić koji je podsjetio kako se sv. Roku 27. svibnja 1760. g. zavjetovao grof Mihael Althan IV. preko svog opunomoćenika i zastupnika pl. Jurja Oszterhubera, upravitelja imanja u Međimurju. Kako stoji u nedavno otkrivenoj izvornoj povelji, on se zavjetovao sv. Roku da će u Draškovcu sagraditi crkvu ako nestane kuge u Međimurju. Sveti Rok je pomogao, kuge je nestalo i crkva je sagrađena, kazao je župnik. Osobito je pozdravio sve putnike, liječnike i bolničko osoblje, veterinare, pekare, prijatelje životinja, poljoprivrednike, lovce, bolesnike i nastradale u nesrećama, kao i sve napuštene i zaboravljene. Posebno je pozdravio prijatelje u Montpellieru u Francuskoj, rodnome gradu sv. Roka, i Veneciji u Italiji, gdje počivaju njegovi zemni ostaci, gradove s kojima je župa potpisala Povelje prijateljstva, kao i sve gradove sv. Roka u Hrvatskoj kojih je više od 250. Nakon župnikova govora, uslijedili su pozdravi na talijanskom i francuskom jeziku.

Zahvaljujući na dobrodošlici, biskup Pozaić prenio je pozdrave i molitve zagrebačkog nadbiskupa i metropolita kardinala Josipa Bozanića. U propovijedi je biskup posvijestio tko su to sveci, kazavši kako su oni svjedoci istine o Božjoj ljubavi. Tako je i Rok, rođen 1295. godine, u dobi od 20 godina krenuo na hodočašće u Rim i putem pomagao potrebitima te na taj način živio zdravu duhovnost, pobožnost prema Bogu i ljubav prema bližnjemu, nadahnut Isusom o kojem je čitao da je prošao zemljom čineći dobro. Bio je strpljiv u vlastitoj bolesti, revan u molitvi i djelima ljubavi te je brzo stekao glas dobroga svetoga čovjeka. Bio je svjedok i posrednik Božje dobrote i ljubavi, rekao je biskup poručivši da su sveci živo evanđelje i trajan poziv da svatko u svom životu Božju riječ učini životvornom i blagotvornom i svijet tako preobražava na bolje. Istaknuvši kako se nekad Roku zavjetovalo radi pošasti kuge, upitao je koje su moderne kuge današnjeg vremena. Ne hara li danas kuga pohlepe i robovanja materijalnim i prolaznim datostima koja se rađa iznutra u čovjekovu srcu i prenosi na obiteljski, društveni, narodni i međunarodni život, upitao se biskup dodavši kako svakodnevno slušamo o korupciji i recesiji. Te dvije kuge možemo nazvati globalizacijom, odnosno grobalizacijom, poručio je mons. Pozaić kazavši kako je pohlepa za nepravednim, nezakonitim i nepotrebnim nadjačala vapaj slobode duha, istine i pravednosti. Primjećujemo kugu besramne pohlepe u onima koji bi trebali biti narodni vođe i nositelji dobra i poštenja, uzor djeci i mladima, te se pritom moramo zapitati odakle su ljudi na tim položajima. Odgovor je jasan: Na žalost, iz naše sredine i naših obitelji. Mi smo ih doveli na te položaje. Nismo bez odgovornosti za tu kugu, upozorio je biskup Pozaić dodavši kako možda nismo ni svjesni da je naše vrijeme teško zaraženo kugom laži, neistine i progona istine. Upitao se koje javno područje nije zaraženo takvom kugom, ali i kugom psovke, praznovjerja, ogovaranja, laganja, klevetanja, podvaljivanja i optuživanja. Na kraju, upozorio je i na još jednu važnu kugu današnjice, a to je strah od novog života koji vodi izumiranju obitelji i naroda. Primijetio je kako situacija u društvu ne ohrabruje obitelji da imaju više djece, nego još više pojačavaju njihov strah. Pozvao je okupljene da se u takvoj situaciji okrenu svecima, koji su autentični svjedoci dostojanstva čovjeka stvorena na sliku Božju i njegovih neotuđivih prava. Tako i sveti Rok poziva na novi put života, a to su nove kulture života, politike i ekonomije, znanosti i umjetnosti, rada i odmora. On nam je živi neugasivi svjetionik časti i ponosa, smirene i sretne savjesti, poručio je biskup pozvavši da nasljeduju dobrog čovjeka i hodočasnika, moćnog zaštitnika i zagovornika svetog Roka: «Neka nam on izmoli kulturu slobode, istine i života.»

U čitanjima, molitvi vjernika i prinosu darova sudjelovali su Prijatelji sv. Roka i župni suradnici, a liturgijsko pjevanje uzveličali su domaći župni zbor i zbor mladih «Modestia».

Nakon mise i blagoslova životinja i kruha, hodočasnici su mogli iskazati štovanje moćima sv. Roka koje je nedavno župi Draškovec darovalo svetište sv. Roka iz Venecije gdje počivaju svečevi zemaljski ostaci.

Ujedno je kod crkve u Draškovcu otkriveno spomen-poprsje Jurja pl. Oszterhubera, «opunomoćenog upravitelja plemenite gospoštije čakovečke» koji je potpisao zavjetnu povelju 1760. godine kojom se obvezao u ime grofa Mihaela Ivana od Althana, vlasnika cijele gospoštije, na svom posjedu zvanom Draškovec podići zidanu kapelu u čast sv. Roku. Ravnatelj Muzeja Međimurja mr. Vladimir Kalšan podsjetio je kako je prošle godine uz crkvu u Draškovcu otkriveno i poprsje grofa Althana koji je donio odluku o gradnji crkve sv. Roka. Njegovu odluku u djelo je proveo njegov suradnik Juraj Oszterhuber, međimurski plemić, koji je 27. svibnja 1760. godine u Legradu izdao ispravu o utemeljenju crkve sv. Roka u Draškovcu koja se prvi put spominje u kanonskoj vizitaciji 1774. godine kao nova kapela župe u Prelogu. Njezina izgradnja dovršena je 1779. godine, a osnutkom župe u Draškovcu postala je i župnom crkvom 1790. godine. Spomen-poprsje otkrio je međimurski župan, a njemu, kao i donatoru Đuri Horvatu, uručene su prigodne zahvalnice.

Tijekom dana održan je i niz drugih vjerskih i svjetovnih sadržaja. Između ostalog, u suradnji s HFD «Zrinski» iz Čakovca predstavljena je dopisnica s prigodnim poštanskim žigom uz 250. obljetnicu zavjeta, a u crkvi je izložen postav poštanskih maraka s likom pape Ivana Pavla II., izlagača Petra Bankovića, člana Filatelističkog društva «Arena» iz Pule. Duhovna događanja zaključena su navečer festivalom duhovne glazbe «Sveti Rok».

Za Rokovo vjernici su se pripremali trodnevnicom od petka 13. do nedjelje 15. kolovoza koju su vodili preloški svećenici vlč. Toni Štefan i vlč. Tomislav Kos. U petak je održana večer puhačkih orkestara i učenika u perivoju sv. Roka, u subotu susret KUD-ova iz Sigeta, Donjeg Miholjca i Preloga, a u nedjelju pjesničko-glazbena večer s prigodnom izložbom.

Jasminka Bakoš-Kocijan