Na godišnjicu sramotne presude koju je poslijeratni komunistički sud 1946. godine donio na montiranom procesu protiv zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, u ponedjeljak 11. listopada blagoslovljen je kip mučenika i blaženika Katoličke Crkve kardinala Stepinca koji je postavljen u središtu Cirkovljana kod Preloga u Međimurju, kraju kojim je hrvatskim očuvao i taj zagrebački nadbiskup koji je rado pohodio međimurske vjernike koji su se zajedno s njime okupili i na veličanstvenom euharistijskom kongresu u Čakovcu prije 75 godina.

Blaženikov kip, izvanredan rad akademskog kipara Anđelka Odaka, otkriven je i u prigodi ovogodišnje 50. obljetnice mučeničke smrti "prijatelja i zaštitnika Međimurja", kako je istaknuto na postolju kipa.

Kip blaženog Alojzija na središnjem mjesnom Trgu sv. Lovre blagoslovio je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak. Uz brojne goste, župljane i vjernike iz mnogih župa među kojima su bili i članovi molitvene zajednice bl. Alojzije Stepinac, svečanosti su nazočili najviši predstavnici Međimurske županije, Grada Preloga, Zrinske garde Čakovec, čakovečke Matice hrvatske, Družbe Braća hrvatskoga zmaja i drugih institucija i udruga. Okupljene su pozdravili Zlatko Horvat, predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Cirkovljan, koji je istaknuo kako sam naziv mjesta govori o višestoljetnoj povezanosti mještana s Crkvom, te domaći župnik preč. Antun Hoblaj, dekan Donjomeđimurskog dekanata. Svečanosti su nazočili donatori nedavnog uređenja trga i obnove crkve, te donator kipa preč. prof. dr. Matija Berljak, kanonik u Zagrebu, domaći sin rodom iz Cirkovljana. Župnik Hoblaj osobit pozdrav uputio je biskupu Mrzljaku, autoru Odaku, postulatoru kauze mons. Jurju Batelji, prof. Berljaku te ostalim svećenicima, među kojima je bio veći broj njih rodom iz župe Prelog i samog Cirkovljana. Govoreći o razlozima zbog kojih se Stepinčev spomenik podiže upravo u Međimurju i na području župe Prelog, naglasio je kako je blaženi Alojzije bio svjedok vjere te je još za života gotovo čitav međimurski vjernički puk okupio u Čakovcu na euharistijskom kongresu. Ujedno je podsjetio da je nadbiskup veliko povjerenje imao upravo u dvojicu Priločanaca, i to pomoćnog zagrebačkog biskupa Dominika Premuša, te administratora za Međimurje Ignacija Rodića. Naglasio je da su to dovoljni razlozi da se podigne spomenik blaženom Alojziju kao znak vjere današnjeg naroda te čvrst i siguran spomen nacionalnog, vjerskog i kulturnog života Hrvata na ovom području.

Postulator Batelja čestitao je i zahvalio idejnim začetnicima koji su zamislili i podupirateljima koji su ostvarili veliko povijesno djelo podizanja spomenika svom nadbiskupu, za kojeg je podsjetio da je Svetom Ocu Piju XII. pisao: "U Međimurju živi moj narod i vjernici mojoj duhovnoj pastvi podređeni. Povjereni su mojoj ljubavi, pa Vas molim neka ne bi se dogodilo da taj narod ostane bez svoje hrvatske riječi, bez svoga hrvatskoga pisma i bez svoje hrvatske pjesme". Dodao je kako je napisao i četiri prosvjedna pisma hrvatskim vlastima u kojima je molio da sve poduzmu da se "sačuva zdravi živalj hrvatski i katolički na ovom prostoru". Stoga je okupljenima poručio da se i danas, kao i za vrijeme Drugog svjetskog rata, blaženi Alojzije ovdje nalazi u svome domu jer su ga međimurski vjernici sačuvali u svojem srcu. Podsjetio je na težak i sudbonosan dan prije 64 godine u vrijeme kada se potiralo i zatiralo hrvatsko ime, a osobito se iz srdaca i savjesti željelo iskorijeniti sve ono što je bilo katoličko i hrvatski rodoljubno. Kad je izrečena presuda od 16 godina tamnice, nadbiskup je bio odlučan: "Ako za ime Isusovo treba ići u zatvor, idemo. Ako na križ, neka nas razapinju. Ako pod mač, neka sijeku glavu. Ali vjeru izdati za oglodane kosti koje nam dobacuje bezbožni progonitelj, to nikada. Gdje bi bila moja savjest, kako bi bilo Svetom Ocu, a što bi meni rekao moj narod koji sam u vjeri učvršćivao, a sada u trenucima patnje za narod i Crkvu, ja prvi okrenuo leđa Isusu i križu njegovome", podsjetio je Batelja na Stepinčeve riječi. Naglasio je kako kip želi utjelovljivati takvu živu, čvrstu i postojanu vjeru, želi biti znak zajedništva, kako župnoga tako i nacionalnoga, te "nas želi podsjetiti kao vertikala prema vječnosti da budemo svjesni da na zemlji sve prestaje, a nebo ostaje". Podsjetio je kako blaženi Alojzije nije perjanica samo nekih, nego obveza i baština svih, te zaželio da kip toga biskupa i mučenika za vjeru, hrvatski narod i domovinu bude podsjetnik na vjeru u Isusa.

Zatim su biskup Mrzljak, donator Berljak i autor Odak zajedno otkrili kip koji prikazuje Stepinca asketa u kontemplaciji, ali kao uznika u okovima koji snažno pritišće križ na svoje srce, dok mu se sa stražnje strane uspravnog tijela i reverende oslikava lik križa kojeg nosi za svoj hrvatski narod. Akademski kipar Anđelko Odak, predstavljajući svoje djelo, u uvodu je kazao da je blaženi Alojzije simbol opće Crkve i nosi sudbinu svjedoka učenika Krista koji je stajao pred Pilatom, kako je Alojzije stajao pred svojim tužiteljima. Zaželio je da se pred kipom Alojzija ne mole samo njemu, nego da dublje promišljaju i Krista. Biskup Mrzljak blagoslovio je zatim kip izliven u ljevaonici umjetnina Ujević u Zagrebu, a predstavnici Grada Preloga zapalili su svijeće.

Nakon svečanog blagoslova, biskup Mrzljak predvodio je zahvalno misno slavlje u mjesnoj crkvi sv. Lovre u zajedništvu s 15-tak svećenika. U propovijedi je biskup kazao da se znamenitih ljudi iz prošlosti valja prisjećati kako bi njihov život i primjer bio poruka za sadašnjost i putokaz u današnjici. Zaželio je da blagoslovljeni spomenik ne bude samo kip, nego svjetli simbol vjere, a da vjernicima blaženi kardinal bude pomoćnik i moćni zagovornik. Primijetio je da mnogi kažu kako je potreban vremenski odmak od 50 godina da bi se moglo objektivnije suditi o prošlosti, dodavši da se ove godine navršilo upravo 50 godina od blaženog preminuća kardinala Stepinca. Podsjetio je da su se okupili na godišnjicu završetka sramotnog procesa u Zagrebu na kojem mu je u presudi istaknuto da je osuđen zbog mržnje, u što je nemoguće vjerovati upravo iz razloga što ga je krasila osobina velike ljubavi, osobito prema svom narodu, ali i Bogu, Crkvi, čovjeku i istini. Na kraju mise župnik Hoblaj zahvalio je svima koji su pomogli postavljanje Stepinčeva kipa, te onima koji su sudjelovali u svečanosti, a biskup Mrzljak zaželio je da se taj nadnevak u Cirkovljanu svake godine proslavlja proštenjem, što su okupljeni prihvatili pljeskom, uz želju da blaženi Alojzije zajedno sa sv. Lovrom bude slavljen kao suzaštitnik mjesta i crkve.

Jasminka Bakoš-Kocijan