O temi «Poruka bl. Alojzija Stepinca suvremenom čovjeku» na mjesečnoj tribini u Katoličkom domu u Čakovcu govorio je u nedjelju 7. veljače mons. dr. Juraj Batelja, postulator Stepinčeve kauze.

Okupljene na prvoj ovogodišnjoj mjesečnoj tribini u organizaciji Franjevačkog samostana u Čakovcu pozdravio je gvardijan fra Stanko Belobrajdić, koji je osobito pozdravio predavača mons. Batelju, koji je od 1991. godine postulator kauze, a na toj je službi nastavio rad franjevaca. Podsjetio je kako se ove godine spominjemo 50. obljetnice Stepinčeve smrti te izrazio zadovoljstvo što je tribina priređena uoči samog blagdana Stepinčeva.

Tijekom izlaganja mons. Batelja okupljene je upoznao s tijekom postupka za proglašenje blaženog Alojzija svetim, te s novim spoznajama vezanima uz hrvatsku i svjetsku historiografiju o samom blaženiku. Zaželio je da svi zajedno otkriju ili potraže neku poruku za vlastiti život iz bogatog naslijeđa njegove osobnosti i njegove duhovnosti. Podsjetio je uvodno kako se nalaze pred čovjekom za kojeg je Sveti Otac kazao da je «najsvjetliji lik Crkve u Hrvata», te koji je bedem Crkve i temelj suvremenosti i sigurnosti na kojoj se može graditi zgrada crkvenosti. To potvrđuje kako je Papa u njemu prepoznao čovjeka koji je skladna poveznica ne samo povijesnih događaja, nego i branitelj, čuvar, sačuvatelj i mučenik jedinstva Katoličke Crkve. Ujedno, Stepinac je odlučio biti, trpjeti i ostati sa svojim narodom.

Nazočne je podsjetio na euharistijski kongres koji je 1935. godine predvodio u Čakovcu za 50.000 vjernika. Na tom kongresu prvi se put dogodilo okupljanje naroda oko euharistijskog Isusa na nacionalnoj osnovi sa Stepincem koji je želio kroz euharistiju i dodatne duhovne sadržaje vjerski poučiti narod kod kojeg je uočavao veliko nepoznavanje kršćanskih istina. U Čakovcu su mlade SKOJ-evce zadužili da tijekom euharistijskog slavlja izazovu metež i sruše oltar. No, to im nije uspjelo, a Stepinac je na kraju slavlja, svjestan takvih pritisaka, ispred crkve sv. Nikole prvi put izgovorio svoje poznate riječi - tako prepoznatljive za svoju osobnost: «Naša je savjest čista». U Čakovcu se time Stepinac prvi put pozvao na svoju čistu savjest. Uslijedilo je zatim 18 kongresa samo u Zagrebačkoj nadbiskupiji, na kojima je želio narod okupiti oko euharistijskog Isusova srca i Marijinog srca. Da se hrvatski narod nije objedinio oko euharistijskog stola prije Drugog svjetskog rata, ne znam kako bi izgledao nakon rata, istaknuo je mons. Batelja. Također je naglasio kako je rijetko tko tako branio čast, samostalnost i hrvatski identitet Međimurja kao što je to činio nadbiskup Stepinac, dodavši da je time zavrijedio spomenik na ovom području. Kada je započela mađarizacija Međimurja, Stepinac je zamolio Svetu Stolicu da dio Nadbiskupije koji je okupiran, ne bude odcijepljen i ne pripadne Mađarskoj, a zatim je u pismu međimurskom župniku zamolio da se upozore hrvatski svećenici u Međimurju da se strogo drže crkvenog djelokruga kako ne bi dali povoda uredovanju mađarskih civilnih vlasti koje bi mogle hrvatske svećenike silom istjerati iz Međimurja što bi imalo na narod silno neugodnih posljedica. Stepinac je u pismu pohvalio hrvatski kler u Međimurju koji nije istjeran i nije pobjegao, nego junački pati zajedno sa svojim narodom. Zalagao se da hrvatska djeca u Međimurju koriste hrvatske molitvenike i katekizme.

Zaključio je kako je Stepinac bio prepoznatljiv branitelj i čuvar Međimurja, o čemu se može osvjedočiti i u knjigama najnovije trilogije «Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok evanđelja ljubavi». U tim knjigama se prvi put pojavljuju dokumenti vezani uz Stepinca koji iznosi, naviješta i svjedoči ljubav prema čovjeku. Trilogiju je objavila Postulatura bl. Alojzija Stepinca o 50. obljetnici njegove smrti. Donosi 692 dokumenta nadbiskupa Stepinca iz razdoblja od 1933. do 1998. godine i svjedočanstva o njegovu spašavanju ugroženih ljudi, žrtava represivnih režima, gladi, rata i vremenskih nepogoda.

Mons. Batelja istaknuo je kako se nakon objave ovih dokumenata može još vedrije pogledati prema oltaru na kojem je Stepinčev lik. Naglasio je kako je bl. Alojzije zbrinuo stotine i tisuće izbjeglih poljskih i njemačkih Židova koje njihovi sunarodnjaci u Zagrebu nisu htjeli, za što je osigurao sredstva Crkve i Caritasa, preko kojih je spašavao Srbe i Židove. To je povijesna istina koju su znali i njegovi progonitelji koji nisu dopustili da se na montiranom suđenju iznesu brojni dokumenti koji su pobijali sramnu optužnicu protiv nevinog čovjeka. Također, u hrvatskoj historiografiji potrebno je odvojiti i razlučiti Stepinca i ustaštvo jer to nikako ne ide zajedno, što potvrđuje niz dokumenata i činjenica, na koje se osvrnuo u izlaganju. Na kraju je istaknuo kako stojimo pred svjedokom, ponosom i bedemom Crkve u Hrvata. «Nadam se zajedno s vama da ćemo doživjeti njegovo proglašenje svetim, ali i da ćemo znati cijeniti njegovu žrtvu te da ideale za koje se borio i izgorio znademo zasaditi u hrvatsku zemlju i protkati njima i naš život. Stepinčevi ideali naša su sigurnost i naznaka naše vječnosti», kazao je predavač zaželjevši svima da blaženik bude privlačan upravo kroz svoju opredijeljenost za Boga i čovjeka.

Jasminka Bakoš-Kocijan