Nakon što je prošle godine u nazočnosti oveće skupine hodočasnika i prijatelja iz Hrvatske za svećenika u Africi zaređen Odilon Singbo, u subotu 14. kolovoza proslavljeno je svećeničko ređenje njegovog kolege Alexandra Saše Adjimona Djivoedoa, čemu je u Beninu nazočila skupina od 20 Hrvata.

Riječ je o dvojici tamnoputih mladića koji su na poziv Varaždinske biskupije i poticaj tadašnjeg misionara Tonija Štefana iz Preloga, koji je u Beninu proveo 18 uspješnih misionarskih godina, došli 2004. godine na studij teologije u Zagreb. Nakon što su u Hrvatskoj završili studij te u župama u Varaždinu i Svetom Iliji obavili đakonsku praksu, zahvalni Varaždinskoj biskupiji, svojim odgojiteljima, profesorima i prijateljima, te župi Prelog i preloškim donatorima, svoja su svećenička ređenja i mlade mise proslavili u svom rodnom Beninu u zapadnoj Africi na obali Atlantskog oceana.

Sveti red prezbiterata Alexandre, kojeg je za đakona u Varaždinu zaredio biskup Josip Mrzljak, zajedno s još 14 kolega primio je od svoga biskupa Rene-Marie Ehouzoua u biskupiji Porto-Novo. Idućeg dana, u nedjelju 15. kolovoza na svetkovinu Velike Gospe, proslavio je mladu misu u svojoj rodnoj župi Svete Obitelji u Adjarri, predgrađu Porto-Nova, glavnoga grada Benina. Mladu misu slavio je s još trojicom ređenika, koji se slobodno mogu nazvati vidljivim plodovima dugogodišnjeg Štefanovog misionarskog rada u toj župi. U slavljima je sudjelovala i veća skupina njegovih kolega, odgojitelja, prijatelja i gostiju iz Hrvatske, ponajviše iz Varaždinske biskupije.

Skupinu od 20 Hrvata, koji su tamo boravili od 10. do 22. kolovoza, na svakom je koraku dočekivao pozdrav na gunskom jeziku: MI KWABO YOV?! – Dobrodošao bijeli čovječe! Njima će u sjećanju osobito ostati živahnost i poletnost afričkog liturgijskog slavlja, kao i pristupačnost i jednostavnost afričkih ljudi, napose biskupa Porto-Nova koji ih je osobno primio u svojem domu i iskazao srdačnu gostoljubivost.

O kršćanskoj vjeri i nadi, koje su u Beninu tijekom dugih godina djelovanja širili misionari Toni Štefan i Franjo Ječmenica, svjedočili su im župljani i župnici u župi Adjarra i u župi Srca Isusova u Porto-Novu. O njima su čuli samo riječi pohvale i iskrene zahvalnosti zbog svega što su misionari u tim župama učinili. Također su zahvalni Varaždinskoj biskupiji, koja je uz to što je školovala dvojicu njihovih svećenika te dala velik doprinos misijama kroz rad misionara Štefana, također financirala izgradnju pastoralnog centra posvećenog bl. Alojziju Stepincu u župi Adjarra, za što su vjernici Varaždinske biskupije nekoliko godina izdvajali svoje korizmene darove i novčane priloge.

Upoznajući se s crkvenim i svjetovnim životom Benina posjetili su gradove Porto-Novo i Cotonou, gdje je sjedište Vlade, hodočastili u Nacionalno marijansko svetište u Dassu i posjetili grad Ouidah koji je značajan s jedne strane zbog tzv. 'Vrata bez povratka' koja su simbol tužne afričke povijesti odvoženja ljudi u roblje, a s druge strane zbog tzv. 'Vrata nade' koja su pak simbol dolaska prvih misionara u Afriku i time kršćanstva.

Hrvatska skupina osobito je zahvalna svim svojim domaćinima, ponajprije Alexandru  i njegovoj obitelji, te sestrama družbe Marijinih sestara od čudotvorne medaljice kod kojih su boravili u mjestu Malanhoui. Sestre tamo imaju svoj samostan koji su osnovale i koji vode dvije sestre iz Hrvatske, s. Natalija i s. Doroteja.

Također su zahvalni svom «vodiču» Odilonu Singbo koji je tih dana boravio u Beninu, a na službi je u Hrvatskoj. Zahvalni na srdačnim susretima i radosti što ih povezuje kršćanska vjera svi su međusobno podijelili pozdrave: MI BAJI – hvala, te ODAB? – doviđenja.

Ivan Dodlek