VARAŽDIN, 4. 2. 2026.

---

Trećega dana Velike devetnice sv. Josipu, u srijedu 4. veljače, u župnoj crkvi sv. Josipa na varaždinskoj Banfici okupio se velik broj vjernika i hodočasnika koji su pobožnošću sv. Josipu i euharistijskim slavljem nastavili duhovnu pripravu za svetkovinu Sv. Josipa.

Svečano euharistijsko slavlje predvodio je i propovijedao don Tomaš Zvonimir, župni vikar. U koncelebraciji su bili župnik don Ivan Šibalić i provincijal don Milan Ivančević.

U propovijedi se don Tomaš osvrnuo se na suvremeno društvo koje, kako je istaknuo, često relativizira istinu, opravdava grijeh i teško sluša Božji glas. U takvom vremenu Bog, kazao je, ne šalje silu ni moć, nego vjerne ljude koji svojim životom svjedoče Evanđelje.

Govoreći o svetom Josipu, propovjednik je podsjetio kako se u litanijama sveti Josip zaziva kao „strah zlih duhova“, iako u Evanđelju nema zapisanih njegovih riječi ni čudesa. Razlog tomu, istaknuo je, leži u trima krepostima koje je sveti Josip živio u potpunosti: pravednosti, poniznosti i poslušnosti. Upravo su to, prema riječima propovjednika, kreposti koje zloduh ne može imitirati.

„Pravednost je krepost o kojoj nam samo Evanđelje svjedoči kada kaže da je Josip bio uistinu pravedan, kako piše sveti Matej. Pravednost je krepost koja nam omogućuje da svakome damo ono što mu pripada. Poniznost, pak, ne znači da je sveti Josip čovjek koji se sažalijeva ili autodegradira, kako se ponekad pogrešno shvaća poniznost, nego ponizan čovjek živi u istini. On je duboko svjestan tko je: da je stvorenje i da ima potrebu za svojim Stvoriteljem i njegovom pomoći. Taj je Stvoritelj svetom Josipu povjerio jasnu zadaću: da bude čuvar Gospodina Isusa i čuvar Blažene Djevice Marije. Josip zna da nije Isusov otac, ali je njegov čuvar i, mogli bismo reći, odgojitelj. I treće, možda najvažnije, on je poslušan. To vidimo u Evanđelju kada mu se anđeo objavljuje u snu. Na koji je način poslušan? On ne pita zašto, zašto baš njemu, gdje, kada i kako. On se probudi, uzme svoju ženu i dijete te odlazi u Egipat. Bez puno riječi sluša Božji glas koji mu dolazi po anđelu,” pojasnio je don Tomaš.

Nadalje je podsjetio kako se u litanijama sveti Josip zaziva kao zaštitnik umirućih te kako Crkva po njegovu zagovoru moli za sretnu i blaženu smrt. Istaknuo je da suvremeni svijet često potiskuje razmišljanje o smrti, premda je ona jedina sigurnost koja čeka svakog čovjeka. Budući da nitko ne zna kada će i na koji način umrijeti, vjernike je pozvao na život u stanju milosti i trajne duhovne spremnosti.

Pozivajući se na molitvu sv. Josipu za blaženu smrt don Tomaš je kazao kako se u toj molitvi posebno zazivaju dvije milosti: da se u času smrti zlodusi udalje od čovjeka te da duša prijeđe Gospodinu u nebo. Upozorio je kako zloduh do posljednjeg trenutka nastoji čovjeka odvojiti od Boga, zbog čega Crkva moli Josipov snažan zagovor. „Molimo svetoga Josipa da se zlodusi udalje od nas na času naše smrti“, istaknuo je propovjednik, dodajući kako vjernici mole i milost da umiru „s imenima Isusa i Marije na usnama“. Sveti Josip zaštitnik je umirućih upravo zato što je, naglasio je, umro na najbolji mogući način - u prisutnosti Isusa i Marije

U nastavku je don Tomaš povezao lik svetog Josipa s blaženim kardinalom Alojzijem Stepincem, čiju devetnicu Crkva također moli u ovom razdoblju. Don Tomaš je istaknuo kako su sveti Josip i blaženi Stepinac povezani istim krepostima: pravednošću, poniznošću i poslušnošću Bogu, Crkvi i Svetom Ocu. Blaženi Stepinac, naglasio je, ostao je vjeran savjesti i Rimu unatoč progonima, svjestan da bi svaki kompromis značio gubitak vlastite duše i duše naroda.

Nakon svete mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje, koje je predvodio župni vikar don Anto Stojić. Pjevanje tijekom mise i klanjanja animirala je Obiteljska zajednica, koja se redovito okuplja petkom navečer u župnom oratoriju.

Velika devetnica sv. Josipu nastavlja se i narednih tjedana prema ustaljenom rasporedu: molitva krunice i pobožnosti uoči mise, euharistijsko slavlje s propovijedi te euharistijsko klanjanje.
 

---