Svetkovina Tijelova u Varaždinu
Na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove, u četvrtak 4. lipnja, varaždinski biskup Bože Radoš predsjedao je euharistijskim slavljem u varaždinskoj katedrali, nakon kojeg je uslijedila tijelovska procesija s Presvetim Oltarskim Sakramentom središnjim ulicama Grada Varaždina.
Misu su koncelebrirali umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak, svećenici središnjih biskupijskih ustanova te svećenici Grada Varaždina.
Na početku homilije mons. Radoš posebno se obratio prvopričesnicima koji su nosili bijele haljine, ali i košarice s laticama ruža. Poručio im je da su latice znakovi koji govore više od riječi jer je cvijeće svojom ljepotom i svojim mirisom znak ljubavi i znak zahvalnosti. Dodao je da bacanjem latica u procesiji, Isusu iskazuju svoju ljubav i zahvalnost te mu šalju poruku da je On najljepši među svim ljudima.
Nadalje je u homiliji poručio da je svetkovina Tijelova otajstvo koje se može shvatiti samo u vjeri. „U svjetlu vjere i uz pomoć znakova pokušavamo proniknuti u tu tajnu, a znakovi koje možemo razumjeti su upravo kruh i vino“, naglasio je propovjednik. Poručio je kako je Isus i danas živ u dušama i srcima vjernika te da im On osvjetljava životne putove. Podsjetio je kako je Bog to činio i s manom u Starom zavjetu kada je izabrani narod hranio u pustinji.
„I danas mnogi žive u pustinjama svoga života. Tu pustinju osjećamo kad smo usamljeni, kad nema mira u obitelji, kad se međusobno ne razumijemo, kad nosimo životne brige, kad zaboravimo Boga i mislimo da sve možemo i trebamo sami. U takvim trenucima može doći do loma, kako u osobnom životu, tako i u životu obitelji, društva i zajednice“, kazao je biskup te dodao: „Zato i mi danas, poput Mojsija, molimo Gospodina: 'Gospodine, pođi s nama. Ne ostavljaj nas!'“.
Istaknuo je kako Isus nije htio ostaviti svoje učenike samima pa im je ostavio dar - samoga sebe, kao popudbinu koja ih hrani na putu života. Poručio je da On želi biti prisutan ondje gdje su njegovi učenici: u njihovim kućama, školama, na radnim mjestima, u trenucima tuge i boli, ali i u radosti.
„Ova zajednica od mnoštva zrna, koje kad se samelje, postaje jedan kruh. Stoga smo pozvani da ne živimo svatko svoje zrno, nego da se 'sameljemo' i postanemo jedan kruh od kojega i drugi mogu blagovati. Simboličan je to znak i govor. To poslanje posebno smo pozvani živjeti nakon što iziđemo iz crkve, poslije mise. U nama je živi Krist kojeg drugi trebaju vidjeti u našim životima. Mi smo Kristovi znakovi gdjegod se nalazili: na ulici, trgu, na kavi, u svojim obiteljima. Zato ćemo ga i danas pronijeti kroz naše ulice, tamo gdje živimo i radimo, da nas sve posveti i učini vidljivim znakovima Njegove ljubavi“, rekao je, između ostaloga, biskup Radiš u svojoj homiliji.
Nakon pričesti kojoj su vjernici pristupili pod obje prilike, uslijedila je tijelovska procesija gradskim ulicama: od katedrale do franjevačke crkve sv. Ivana Krstitelja te do kapele Trajnog euharistijskog klanjanja (TEK), a završila je u župnoj crkvi sv. Nikole biskupa.
Biskup Radoš je na završnoj postaji tijelovske procesije zahvalio svima koji su sudjelovali u euharistijskom slavlju i u procesiji. Potaknuo ih je da hrabro svjedoče svoju vjeru te da budu znak Krista u svijetu.
Posebnost procesije je sudjelovanje prvopričesnika iz gradskih župa te učenika Katoličke osnovne škole Svete Uršule u Varaždinu. Sudjelovali su i članovi Udruge Hajdina u narodnim nošnjama iz Župe Kućan Marof te Varaždinska građanska garda (Purgari). Ove godine, nakon desetljeća pauze, u procesiji su sudjelovali i članovi Gradske glazbe Varaždin koja je osnovana 1893. godine, a čiji začeci sežu u 1741. godinu. Godinama je Gradska glazba Varaždin činila nezaobilazan dio svečanosti tijelovske procesije, a od ove godine ta tradicija ponovno bi mogla biti oživljena.
Na misi su pjevali zborovi varaždinskih župa pod ravnanjem orguljaša mo. Višeslava Jaklina i dirigenta Mislava Lucića. U sviranju je sudjelovao i puhački ansambl varaždinske katedrale. Trube su svirali Marko Mumlek i Lovro Škvorc, trombone Patricija Percl i Fabijan Šamec, a tubu Franjo Novak.
Branimir Gubić






