VARAŽDIN, 21. 10. 2025.

---

Katolička osnovna škola Sveta Uršula svečano je proslavila svoj Dan na liturgijski spomendan svoje zaštitnice, svete Uršule, svetom misom u varaždinskoj  katedrali u utorak 21. listopada. Misno slavlje predvodio je vlč. Lovro Biškup, župnik u Remetincu, u zajedništvu s mons. Antunom Perčićem, generalnim vikarom Varaždinske biskupije, preč. Franjom Biškupom, duhovnikom škole, vlč. Ivanom Filipovićem, duhovnikom zajednice Cenacolo u Varaždinu, te vlč. Nikolom Tomaševićem, predstojnikom Obiteljskog centra.

Prije početka misnog slavlja molitveno meditativni uvod izrekao je učitelji Ivan Telebar predavši Bogu učiteljsko poslanje i odgojno-obrazovno djelovanje škole. „Primi, Gospodine, naše napore, brige i zalaganja roditelja, baka i djedova, rodbine i prijatelja, dobročinitelja i suradnika, molitve naših sestara Uršulinki te zauzetost našeg duhovnika prečasnog Franje. Neka cijela ova školska godina bude tebi na slavu, nama na korist i spasenje, ovdje i u vječnosti.“, rekao je. U molitvi je povjerio Isusu, „učitelju učitelja“, sve učenike i njihove obitelji, moleći i zagovor svete Uršule, zaštitnice škole.

Misno slavlje obogatili su učenici škole čitanjima i molitvom vjernika, a školska slavljenička skupina „Laurus“, pod vodstvom učiteljice Mateje Gašparić Prepelić i Silvije Svoren uveličala je pjesmom radosno slavlje svete Uršule.

U nadahnutoj i djeci bliskoj homiliji, vlč. Lovro Biškup povezao je jednostavnu životnu situaciju s dubokom evanđeoskom porukom o žrtvi i plodnosti života. Propovijed je započeo pitanjem koje je izmamilo osmijehe na licima najmlađih: „Tko voli bombone?“ Potom je uz pomoć jednog poznatog istraživanja na vrtićkoj djeci koja su morala odlučiti hoće li odmah pojesti bombon ili pričekati sutra i dobiti još dva, približio okupljenima važnost strpljivosti i odricanja.

Neki nisu mogli izdržati i pojeli su bombon odmah, a drugi su se strpjeli i sutra su imali tri. Oni koji su naučili čekati, kasnije su u životu bili uspješniji i sretniji, objasnio je vlč. Biškup, ističući da svaka istinska radost i ostvarenje u životu traže malo žrtve i samodiscipline.

„Da bismo nešto veće postigli, moramo uvijek nešto malo žrtvovati,“ rekao je propovjednik, povezujući tu pouku s Isusovom slikom o zrnu koje mora umrijeti da bi donijelo plod. „Ako se zrno ne otvori i ne preda, ono propada. Ali ako se raspadne, iz njega niče nova biljka, život, plodovi. Isto vrijedi i za nas: da bi naš život rodio dobrim djelima, moramo se znati žrtvovati.“

Vlč. Biškup je zatim usporedio kršćanski život sa solju i svijećom, dvjema stvarnostima koje svoju svrhu ostvaruju upravo kad se troše.

Središnja poruka propovijedi bila je poziv na nasljedovanje Krista koji je za nas sve žrtvovao: „Isus u današnjem evanđelju nama daje tu snažnu, duboku poruku za sretan život. Evo, zato smo i mi, kršćani pozvani, gledati u Isusa za kojega znamo da je bio spreman puno žrtvovati za nas, da bismo mi bili sretni, da se i mi znamo žrtvovati. Da znamo žrtvovati neke naše ugode, naše vrijeme, da bismo postigli više ciljeve. To je važno kroz cijeli naš svakodnevni život, ali i u duhovnom životu.“ 

Vlč. Biškup je djeci približio značenje znaka križa kao simbola stavljanja Boga u središte. „Cijeli dan mi radimo, govorimo, planiramo, ali kad se prekrižimo, mi zapravo kažemo: ‘Gospodine, sad ja stavljam sebe po strani, sad Ti govori meni.’ Zato se križamo, da dopustimo Bogu da On djeluje u nama.“ Naglasio je da se isto događa i u svetoj misi: „Mi volimo biti glavni likovi, ali na misi kažemo Isusu: sad si Ti glavni, sad Ti djeluj.“

Govoreći o primjerima svetaca, vlč. Biškup posebno se zadržao na liku svete Uršule, zaštitnice Škole. Opisao ju je kao djevojku kraljevskog roda koja se odrekla bogatstva i zemaljske sigurnosti kako bi postigla ono najveće dobro, Isusa Krista. „Bila je spremna dati svoj život. Bila je spremna sve žrtvovati. I zato je Bog bio spreman dati svaku milost i svaki blagoslov. Kada se molite svetoj Uršuli, onda se toga sjetite, te duboke tajne života“, rekao je okupljenima propovjednik.

Na kraju homilije, vlč. Biškup povezao je poruku svete Uršule s prizorom iz Knjige Otkrivenja: „Oni odjeveni u bijele haljine došli su iz nevolje velike i zato su pred prijestoljem Jaganjca... I Bog će otrti svaku suzu s očiju njihovih.“ U tom svjetlu, potaknuo je učenike i sve prisutne da žive radosno, darujući svoje snage za dobro koje će rasti.

Na kraju mise, okupljenima se obratila ravnateljica škole s. Damjana Mihaela Barbarić, izrazivši zahvalnost svim djelatnicima, roditeljima, učenicima, svećenicima i gostima. U svojem obraćanju, koje je započela mislima nadahnutima Knjigom Otkrivenja, pozvala je prisutne da zajedno koračaju putem vjere i nade, svjedočeći pobjedu Kristova križa: „Zajedno smo jači i vaša prisutnost danas govori svima onima koji nas gledaju izvana:  ideali postoje, za evanđelje se isplati trošiti, za istinu se treba boriti. Sveta Uršula je svjedok da ni smrt, ni mučeništvo nemaju zadnju riječ. I dobro kaže jedna pjesma, Bog ima zadnju riječ, On vlada nad svime. I kad ne vidim put, On zna što čini, moja nada u njemu je, On ima zadnju riječ.“

S. Damjana zahvalila je biskupu Boži Radošu na darovanom prostoru katedrale i svakoj podršci, preč. Franji Biškupu na neumornoj prisutnosti, vlč. Lovri Biškupu na slavlju svete mise te ostalim svećenicima na prisutnosti. Zahvalila je i glazbenoj skupini „Laurus“ na pjevanju koje je uljepšalo slavlje. Posebno je pozdravila goste iz zagrebačkog Kršćanskog kazališta Kredo, koji su nakon mise izveli predstavu Princeza i knjiga.
 

---