KRIŽOVLJAN, 19. 7. 2009.

Zahvalu Bogu za pedeset godina svećeništva fra Franjo Talan proslavio je u nedjelju 19. srpnja u rodnoj župi u Križovljanu, a tjedan dana ranije i u kapucinskoj crkvi u Rijeci.

Na proslavi pedesete obljetnice njegova svećeništva u Rijeci kod oltara zajedno sa slavljenikom bili su fra Ivica Petanjek, provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića, fra Željko Železnjak, provincijal Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda, fra Lucije Jagec, gvardijan Franjevačkog samostana na Trsatu u Rijeci, mons. Ivoslav Linić, rektor riječke katedrale sv. Vida te desetak svećenika i franjevaca iz Rijeke i ostalih mjesta.

Životni put svećenika Franje iznio je fra Stanko Dodig, a propovijedao je fra Lucije Jagec. Na kraju zbor i okupljeni svećenici, časne sestre i vjernici zahvalili su Bogu pjesmom 'Tebe Boga slavimo', a u ime Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda čestitku slavljeniku uputio je fra Željko Železnjak koji je rekao: Cijenjeni i dragi zlatomisniče, poštovani moj župniče, brate Franjo! Iskreno se radujem što danas zajedno s Vama mogu Gospodinu reći "Zahvalan sam za sve što mi je učinio!" i što Vam mogu u svoje osobno ime i u ime sve braće Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba čestitati 50. obljetnicu svećeništva i izreći svoju zahvalnost pred vašom braćom kapucinima i narodom kojemu ste vjerno služili svih ovih godina svoga svećeništva i redovništva. Vaš svećenički jubilej - 50 godina svećeničkog služenja po crkvama i župama u biskupijama širom Hrvatske - zaslužuje posebnu pažnju jer je Vaše svećeničko služenje uvijek ostavljalo svijetli trag.  Danas je prilika izraziti Vam priznanje i zahvalnost za sav taj dugogodišnji rad koji je bio popraćen molitvom i odricanjem, što je bilo i sada je svjedočenje Vašega franjevačkoga i svećeničkoga posvećenja. Gospodin Vas je obdario srdačnošću i staloženošću, marljivošću i toplinom, mirom i dobrotom, pa ste kroz svih ovih 50 godina u čistoj savjesti čuvali otajstvo vjere i predavali ga kršćanskome puku i na tom Vašem služenju danas Gospodinu zahvaljujemo. I osobno Vam dugujem zahvalnost jer ste se i  Vi - kao župnik moje rodne župe u Nedelišću - zajedno sa mnom i mojim roditeljima radovali slavlju moje prve mlade mise pred 27 godina. Ja sam Vam iskreno zahvalan i za to, ali i za sve dobro što se po Vama događalo i što se događa sada u bratskoj kapucinskoj Provinciji. Hvala Vam, a Gospodin, čiju ste Radosnu vijest navješćivali Božjem puku, neka obilno uzvrati svojom ljubavlju i blagoslovom. Još nije vrijeme za konačnu bilancu, makar je glas slabiji, a tijelo osjeća teret godina. Zato Vam molim od Gospodina još dobroga zdravlja i one duhovne energije koju ste uvijek pokazivali i darivali ljudima kojima Vas je Gospodin slao. Neka Vas Gospodin na tome putu uzdrži i blagoslovi da Vi budete blagoslov svojoj zajednici, svojoj kapucinskoj provinciji i vjernom narodu koji Vas voli i treba.

U ime župe Gospe Lurdske zahvalila je Fila Bekavac - Lokmer, a čestitkama su se pridružili i brojni vjernici i svećenici koji su bili na misi pa tako i provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Ivica Petanjek i kolega svećenik fra Darko Kupres koji je podsjetio na zajedničko školovanje 1944/45. na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Varaždinu, koja je nakon prvog razreda od novih vlasti zabranjena i ukinuta. Iz Rima je čestitku slavljeniku uputio i fra Jure Šarčevića, generalni definitor kapucina, a pročitana je i čestitka riječkog nadbiskupa mons. Ivana Devčića, kao i ostalih koji su tako izrazili zahvalnost Bogu za zajedničke trenutke koje su sa slavljenikom proživjeli.

Proslava zlatne mise u rodnoj župi 19. srpnja započela je ulaznom procesijom, a životni put prije mise izrekao je župnik vlč. Ivan Košić. Nakon toga je čestitku pjesmom 'Zlatomisniku' izrekla Helena Talan, a zatim je fra Mirko Kemiveš pročitao čestitku varaždinskog biskupa mons. Josipa Mrzljaka u kojoj se kaže: Od srca Vam čestitam zlatni jubilej svećeničke službe. Jubilej je uvijek prigoda reći: Bogu hvala! Bogu hvala za svećenika i redovnika Franju Talana, za sve ono što je činio na njivi Gospodnjoj u Crkvi zagrebačkoj i u kapucinskoj zajednici. Hvala Vam na zauzetom i marljivom pastoralnom radu, na svemu onome što ste činili kako bi vjera u Krista Spasitelja ostala živom u našem narodu. Varaždinska biskupija, u kojoj ste rođeni i proživjeli jedan dio svog svećeničkog i redovničkog života, radosno se pridružuje Vašoj zahvali i slavlju. Pridružujem se čestitkama i molitvama za dobro zdravlje i još mnoge godine plodnog djelovanja u Crkvi i narodu Hrvata. Vas i sve sudionike slavlja neka Svemogući blagoslovi!

U Križovljanu je propovijedao fra Stanko Dodig, a u izrečenoj homiliji je naglasio da se nalazimo u Svećeničkoj godini koju je na blagdan Presvetog Srca Isusova 19. lipnja proglasio papa Benedikt XVI.  povodom 150. obljetnice smrti velikog župnika sv. Ivana Marije Vianneya, župnika arškog, kojeg je 1929. godine papa Pio XI. proglasio zaštitnikom svih župnika. U dijelu propovijedi osvrnuo se i na potrebu korištenja odmora: Odmor nije luksuz za bogate. Čovjek nije neistrošivi stroj, jer previše napeti luk puca. Odmor nije izmislio ni kapitalizam ni socijalizam. Godišnji odmor je samo prošireni i produljeni na tjedni odmor. I tako ga nekako treba shvatiti i provesti. Velika je zasluga kršćanstva, Crkve, da je s vremenom čitav svijet prihvatio i uveo tjedni i godišnji odmor. Krist ne želi i ne traži od nas da padamo s nogu, odnosno da se mi ubijamo radom, pretjerani ubilački rad grijeh je kao i lijenost. U završnom dijelu homilije propovjednik je izrekao čestitku: Brate Franjo, dragi naš slavljeniče, neka Te dobri Bog poživi i podari zdravljem i raspoloženjem, sa svojom braćom i vjernicima na mnoga ljeta.

U koncelebraciji zajedno sa slavljenikom bili su i svećenici Trpimir Stjepan Grmec i Ivan Košić, koji su pred 40 godina imali mlade mise, a kod oltara je bio i fra Maria Zvonko Pšag, koji je mladu misu u rodnoj župi prikazao na Spasovo 1950. godine. Tu je bio i slavljenikov bratić vlč. Vjekoslav Pavlović, i ostali svećenici kapucini, fra Krsto Hrženjak, Stjepan Novoselec i fra Ivo Brković iz Zagreba, Bono Zvonimir Šagi i Mirko Kemiveš iz Varaždina, Branko Lipša iz Osijeka, dok je iz samostana Dubrovnik nazočio fra Nikola Stanislav Novak. Tu je bio i prof. Vinko Škafar iz Maribora, svećenik Slovenske kapucinske provincije, a iz župe Martinska Ves prisustvovao je vlč. Ivica Berdik, koji je predvodio hodočasničku skupinu četrdesetak hodočasnika iz bivše slavljenikove župe.

Pjevao je zbor župe Križovljan, a zlatomisničko slavlje pjesmom je uzveličao i župski muški oktet. Čestitku na pedesetoj obljetnici svećeništva slavljeniku je uputio i načelnik Općine Cestica Mirko Korotaj, a u ime župljana župe Martinska Ves čestitala je Dragica Bertuzi. Nakon primljenih čestitki slavljenik je zahvalio Bogu i svima koji su mu pomogli na putu svećeništva i redovništva, a hrvatskom himnom prisutni su zahvalili i domovini. Čestitka slavljeniku došla je i od bivših župljana župe Nedelišće, a zlatomisničkom slavlju prisustvovali su Jelena i Drago Bujan, Marija Železnjak, Mirjana Horvat i Franjo Kovač, kao i školski kolega prof. Ivan Kreč.

U popodnevnom druženju koje je zajedno s nećacima i rodbinom pripremio slavljenikov brat Josip i supruga mu Terezija r. Grmec, prisutni su se prisjetili događaja iz školovanja, župnikovanja i redovničkog života, a slavljeniku je za uspomenu predan popis učenika križovljanske škole kao i popis polaznika prvog razreda, posljednjeg upisanog, Franjevačke gimnazije u Varaždinu, školske godine 1944/45. godine. Tu je pročitana i čestitka bratića Ivana Klasića iz Australije, kao i bolesnog školskog kolege Mirka Talana iz Zagreba, a u spomen na zajednički susret, uz čestitku slavljenicima je predan Zbornik radova četvrtog Hrvatskog žrtvoslovnog kongresa, u kojem su popisane sve žrtve općine Cestica koje su bile proganjane i koje su stradale i likvidirane u doba Drugog svjetskog rata i poraća. Uz čestitku povodom 85. rođendana zbornik je predan i o. Mariji Zvonimiru Pšagu koji je pjesmom svečaru poželio još mnoge godine služenja Bogu i ljudima.

U ime župe Martinska Ves čestitku je uputio vlč. Ivica Berdik, a na školsko razdoblje osvrnuo se i fra Bono Zvonimir Šagi iz Varaždina. Na 23 svećenika rodom iz župe Križovljan ukazao je vlč. Ivan Košić, a čestitku slavljeniku uputio je i fra Vinko Škafar, kapucin iz Maribora. 

Svećenik kapucin Franjo Talan rođen je 31. srpnja 1932. godine u Križovljanu, kao posljednje od petero djece Antuna i Terezije r. Pavlović. U obitelji su još bili Ivan i Antun koji su kao djeca umrli, te Marija (1927.) i prisutan na slavlju Josip (1930.). Nakon završetka četverogodišnje Osnovne škole u Križovljanu 1943. godine, zbog rata nije bilo mogućnosti za nastavak školovanja pa Franjo i po drugi put polazi četvrti razred. Sljedeće 1944. godine, kao kapucinski đak, upisuje prvi razred Franjevačke gimnazije koja je ukinuta naredbom komunističke vlasti, a nakon rata oduzeta je i zgrada Franjevačkog konvikta i Gimnazije u kojoj je danas smještena Druga osnovna škola Varaždin. Franjo nastavlja školovanje na Klasičnoj gimnaziji Zagrebačke nadbiskupije i nastavlja studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Za svećenika je zaređen 1959. godine. Nastavlja studij i kao mlad svećenik 1960. godine s ostalim bogoslovima sudjeluje na pogrebu zagrebačkog nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca, kojeg je prvi put kao dijete vidio za krizme u Križovljanu 21. svibnja 1936. godine. Završetkom studija odlazi za kapelana u župu Bednja kod vlč. Antuna Ruganija, a nakon toga i u Gornju Stubicu odakle 1962. godine odlazi za župnika u Martinsku Ves, gdje ostaje do 1975. godine. U početku živi zajedno s umirovljenim župnikom Adolfom Blagom kod časnih sestara dok ne osposobljava farof. Tu zajedno sa župljanima obnavlja napuštenu kapelu sv. Roka u Željeznome, a 1973. godine gradi i novu u Setušu. O tim vremenima župnik vlč. Ivan Košić kaže: Bila su to teška vremena i u materijalnom pogledu pa je iskusio i siromaštvo veće od kapucinskog. U jesen 1975. godine preuzima župu Nedelišće na kojoj ostaje do 28. rujna 1986. godine odakle je s dozvolom i blagoslovom kardinala nadbiskupa Franje Kuharića prešao u kapucine. Za vrijeme rata mu u rodnoj župi Križovljan njemačka vojska ubija župnika Ivana Mađarića, a nakon rata "nestao" je i svećenik rođak Antun Klasić. Robiju su iskusili i župnik Antun Rugani iz Bednje, a slična je sudbina ranije zadesila i svećenike koje je naslijedio i u Martinskoj Vesi i u Nedelišću.

Ulaskom u Hrvatsku kapucinsku provinciju svetog Leopolda Mandića prve dvije godine nalazi se u Osijeku, gdje 1987. godine polaže prve zavjete, a nakon toga od 1988. do 1991. godine je u Zagrebu gdje je imenovan župnikom u župi sv. Mihovila i tu u prosincu 1990. polaže vječne zavjete. Sljedeće četiri godine je bio u Varaždinu, a od 1995. nalazi se u Kapucinskom samostanu u Rijeci gdje i danas djeluje.

Franjo Talan