VARAŽDIN, 3. 11. 2014.

Redoviti mjesečni susret svećenika Varaždinske biskupije održan je u ponedjeljak 3. studenoga u dvorani biskupijskog Pastoralnog centra u Varaždinu.

Gost susreta bio je prof. dr. sc. Josip Sabol, koji je govorio o temi "Kršćanski identitet u pluralističkom društvu".

Uvodno se predavač osvrnuo na nedavno održanu Sinodu biskupa u Rimu, rekavši kako su svjetovni mediji izvještavali sa zaključkom da je papa Franjo doživio neuspjeh sa svojim nastojanjima da Crkva pokaže veće milosrđe za razvedene i homoseksualce. Time su pokazali da uopće nisu razumjeli koje su bile osnovne teme Sinode nego im je cilj bio samo kritizirati Crkvu. Taj slučaj predavač je uzeo kao povod promišljanju o identitetu kršćanstva. Pritom se nameće pitanje kako biti dobar čovjek i dobar kršćanin, budući da je identitet skup značajki koje neku osobu čine onom koja jest.

U kršćanskoj duhovnosti od vjernika se traži da njegov izvanjski život, ponašanje i postupci budu u skladu s unutarnjim životom – po načelu Budi onaj koji jesi, odnosno Ako se nazivaš kršćaninom, budi kršćanin. Stoga je pritom važno razlikovati ono što jest i ono što bi trebalo biti, što znači da najprije trebamo imati sliku čovjeka kao ideal identiteta koji želimo ostvariti, a potom moramo znati kojim putem trebamo ići da to ostvarimo. Kojim putem razvoja treba ići čovjek da postane dobar kršćanin, upitao se predavač, dodavši da je identitet kršćanina određen Božjom objavom. No, postoji jedna druga snaga od koje ovisi gotovo sve u našem životu, a to je kultura, civilizacija, unutar koje postoji i ostvaruje se identitet čovjeka. Čovjek svoj identitet stvara kroz vlastito iskustvo, zatim kroz religiju i znanost, te konačno usporedbama svih spoznaja nakon kojih donosi odluku što će biti. Čovjek, koji je postao ili donio odluku biti katolikom, u civilizaciji će živjeti pripadajući dvama svjetovima (civilnom i crkvenom), dvjema povijestima (povijesti svijeta i povijesti spasenja), dvama narodima (svom narodu i narodu Božjem), dvjema kulturama (sekularnoj i kršćanskoj), živeći u svijetu, ali ne od svijeta.

Govoreći o sadržaju identiteta današnje civilizacije na primjeru hrvatskog društva, rekao je kako društvo čine osobe koje pripadaju dvama svjetonazorima: kršćanskom i sekularnom. Oba svjetonazora žele se što više proširiti i steći što više pristaša te oblikovati svijet i zajedničko dobro po svojoj etici, odnosno po identitetu u kojeg vjeruju. Pritom je bitno istaknuti da se vjernici žive vjere nalaze u konfliktu s današnjom civilizacijom koja se naziva i civilizacijom smrti. Taj konflikt ipak je vjernicima nametnut protiv njihove volje. U tom konfliktu sekularne snage osporavaju vjernicima, a najradije bi im i zabranile, da žive u skladu sa svojim identitetom, upozorio je predavač.

Obrazložio je i kako hrvatsko društvo živi u sekularnoj državi u kojoj padaju tabui i svetinje jedni za drugim. Osvrnuo se pritom na namjerni pobačaj, homoseksualnost, eutanaziju, definiciju braka, gender ideologiju, te slobodu tržišta i slobodu znanosti bez moralnih granica. U svemu tome čovjek pronalazi opravdanje, a opravdava se često time da uime slobode odbacuje Boga smatrajući svoju volju vrhovnim autoritetom. Istaknuo je kako u takvom društvu kršćani moraju postavljati nove znakove vremena jer se potrebno priupitati što će se dogoditi s čovječanstvom ako ovakav 'duh vremena' ostane na snazi. Upozorio je pritom kako neograničena sloboda dovodi upravo do tiranije i moći nekolicine, što se i danas događa.

Vrativši se na uvodni slučaj, predavač je istaknuo kako je Sinoda biskupa o tematici braka i obitelji željela pokazati da su upravo to temelji kršćanskog identiteta te su zato danas osporavani i razarani. Na tom se pitanju odlučuje o identitetu kršćanstva s jedne strane i identitetu sekularnog društva s druge strane. Stoga duboka i teška pitanja koja su bila stavljena pred Sinodu biskupa trebaju dati odgovor o kršćanskom identitetu u duhovnom kaosu današnjeg vremena. Pravi odgovori na ta pitanja dat će perspektivu za dobru i sretnu budućnost cijelog čovječanstva, istaknuo je prof. Sabol.

Podsjetivši na Papine riječi kako je današnja civilizacija upravo civilizacija smrti, predavač je primijetio da u toj civilizaciji živi velik broj kršćana, kršćanskih obitelji, vjernih bračnih drugova, solidarnih i milosrdnih vjernika. Svi su oni pozvani živjeti svoj kršćanski identitet, ljubiti druge kao sebe same, biti čovjek kršćanin. Kršćanska vjera je vjera ljubavi, ljubavi Boga i bližnjega, zaključio je predavač.

Na kraju se osvrnuo na svoju zakladu koju je osnovao kao djelo svoje kršćanske ljubavi i svjedočanstvo svog kršćanskog identiteta. Zakladu "Profesor dr. Josip Sabol" osnovao je svećenik koji je tijekom svog duhovnog i intelektualnog razvoja unutar Crkve bio darivan, pomagan i podupiran, te je poželio druge darivati, pomagati i podupirati. Pozvao je i sve ostale da skupa s njime kao darivatelji sudjeluju u zajedničkom djelu ljubavi i solidarnosti s potrebitima.

Na Svećeničkom susretu bilo je riječi o aktualnostima u životu mjesne Crkve s kojima su okupljene upoznali varaždinski biskup Josip Mrzljak i predstojnik Obiteljskog centra preč. Josip Koprek. Najavljene su predstojeće dekanatske korone svećenika tijekom studenoga s temom obitelji, izdavanje Direktorija Varaždinske biskupije, prva proslava Obiteljskog dana Varaždinske biskupije 30. studenoga, osnivanje župnih obiteljskih zajednica, spolna edukacija mladih i druge aktivnosti.

Jasminka Bakoš-Kocijan