VARAŽDIN, 12.6.2025.

---

Uz drugu obljetnicu uspostave kapele Trajnog euharistijskog klanjanja u Varaždinu u četvrtak, 12. lipnja u varaždinskoj su se katedrali okupili registrirani klanjatelji kako bi svetom misom zahvalili Gospodinu za dar sakramenta euharistije i za sve primljene milosti. Tom je prigodom sveto misno slavlje u 19 sati predslavio varaždinski biskup Bože Radoš u zajedništvu s duhovnikom klanjatelja TEK-a preč. Franjom Biškupom, preč. Mariom Kopjarom i vlč. Mišelom Kovačevićem.

Prije svete mise preč. Mario Kopjar, predstojnik Ureda za liturgijski pastoral i sakralnu arhitekturu Varaždinske biskupije okupljenima je održao katehezu pod naslovom “Tijelovska procesija - hod vjere, koraci nade i svjedočanstvo zajedništva”, a uoči svetkovine Tijelova 19. lipnja 2025.

U katehezi je govorio o duhovnoj dubini i značenju Tijelovske procesije za vjeru i zajedništvo vjernika, podsjetivši na početku na povijesno utemeljenje svetkovine Tijelova koju je 1264. godine papa Urban IV. ustanovio za cijelu Crkvu, a ukorijenjena je u mističnom iskustvu redovnice Julijane iz Liègea. Iako inicijalno bez procesije, narod je spontano počeo izražavati svoju pobožnost javnim hodom, koji je s vremenom postao snažan simbol vjere.

Pojasnio je nadalje preč. Kopjar kako Euharistija nije samo čudo, već spomen-čin Kristove muke, znak zajedništva i predokus nebeske gozbe. Drugi vatikanski koncil ponovno je naglasio ovo bogatstvo značenja, a procesija nije samo pobožnost, već produžetak mise, znak da Krist ne ostaje zatvoren u crkvi, nego želi biti prisutan u svemu što činimo.

U procesiji svaki element ima značenje: baldahin simbolizira Duha Svetoga i Božju zaštitu, svijeće Kristovo svjetlo i vjeru naroda, tamjan molitvu i klanjanje. Cvjetne latice koje djeca posipaju nisu samo ukras, već izraz molitve i vjerničke radosti. Sve se to spaja u bogatstvo simbola koje svjedoči stvarnu Božju prisutnost među ljudima, pojasnio je predavač.

Procesija Tijelova podsjeća nas da je vjera pozvana izaći izvan zidova crkve. Vjernici time svjedoče da Krist živi među nama, u našem svakodnevnom životu - u obiteljima, na radnim mjestima, u društvu. Podsjetio je preč. Kopjar na riječi pape Franje na Tijelovo 2021. godine kada je rekao da „procesija s Presvetim poziva da Isusa donesemo u svijet, u susrete s prijateljima, u obiteljsku svakodnevicu, pa i u društvene probleme. To može biti jednostavan čin, na primjer, posjetiti stariju osobu, pomoći nekome u školi, na fakultetu ili dobro se uključiti u neku akciju. Slavlje Tijelova mora nas ojačati i osnažiti da budemo ljudi Euharistije, narod koji živi za Boga i za bližnje, donoseći svjetlo vjere i ljubavi svuda gdje se nalazimo.“

Zaključujući svoju katehezu preč. Kopjar je istaknuo kako nas Tijelovska procesija uči da Euharistija nije samo liturgijski čin, nego izvor života Crkve i pojedinca. Krist, koji se daruje u kruhu i vinu, poziva nas da i mi budemo dar, ljudi Euharistije koji vjeru prenose u djela ljubavi. Kroz taj hod, Crkva pokazuje lice Boga koji ostaje s nama i djeluje po nama. Na kraju se obratio klanjateljima riječima: „Dragi klanjatelji, naša vjera neka bude živa, snažna i neugasiva poput plamena koji osvjetljava naše staze. Naša nada neka bude čvrsta kao stijena, a ljubav velika i duboka, jer samo ljubav može pobijediti sve što nas razdvaja i slama. Neka nas ova druga godišnjica Trajnog euharistijskog klanjanja u našoj kapeli ovdje u Varaždinu podsjeti da Krist nije samo gost. On je domaćin naših života. Neka svaki naš hod procesijom, životnim putem ili u tišini pred Presvetim bude korak u vjeri, znak nade i svjedočanstva zajedništva, jer On koji nas poziva, On je vjeran i uvijek hodi s nama“.

Nakon kateheze klanjatelji su izmolili krunicu i zazive Božjem milosrđu te se tako pripremili za slavlje svete mise.

U svojoj je homiliji biskup Radoš razmatrao Isusove riječi iz Govora na gori, gdje Isus ne ukida, nego ispunjava Zakon. Naglasio je da Isus nije samo novi Mojsije, već Onaj koji sam donosi Božju riječ jer ona iz Njega proizlazi. Njegovo tumačenje ide dublje do srca čovjeka i odnosa među ljudima.

Ključna poruka biskupove propovijedi je da "ne ubiti" ne znači samo ne oduzeti fizički život, nego i ne vrijeđati, ne ponižavati, ne ranjavati riječima. Ubojstva mogu biti i duhovna, kada nekoga prezremo, nazivamo glupim ili bezbožnim. Takva osuda pripada samo Bogu, a ne nama. Isus opominje: tko bližnjega nazove bezbožnikom, udaljuje ga od Boga, a time i sebe, naglasio je biskup Radoš.

Nadalje je upozorio na opasnost oholosti i duhovne nadmoći, posebno one kakvu su pokazivali farizeji i pismoznanci. Oni su znanje o Bogu zadržavali za sebe i druge ponižavali. Isus traži pravednost veću od njihove, pravednost koja ne ide samo „prema gore“ u odnosu s Bogom, već i „horizontalno“, prema bližnjima. „I ako želim, jednostavno rečeno, rasti u ljubavi s Bogom moram biti dobar s Bogom, moram biti dobar s ljudima. Ako želim ljubiti Boga, moram ljubiti brata koji je pored mene. To je uvjet bez kojega se ne ide naprijed. Nema puta drugačijeg, jedino je taj put. U srži ove zapovjedi je ona temeljna zapovijed: ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu koja se ne da jedna od druge odvojiti jer su srasli u jednom te istom Srcu“, rekao je biskup Radoš.

Na kraju, biskup Radoš je pozvao okupljene da u svakoj osobi vide Božju sliku, i u čovjeku pored nas i u Presvetom u kapelici Trajnog euharistijskog klanjanja. Križ je simbol te ljubavi: vertikala prema Bogu i horizontala prema čovjeku. Bez te dvije dimenzije nema pravog odnosa s Bogom, zaključio je.

Nakon slavlja svete mise susret klanjatelja nastavio se u opuštenom druženju u dvorištu Centra za mlade Varaždinske biskupije.  

---