LUDBREG, 5. 9. 2026.

---

Tisuće hodočasnika iz Hrvatske, Slovenije i Mađarske pristiglo je u Ludbreg na Svetu subotu, 5. rujna, te sudjelovalo u pobožnostima i euharistijskim slavljima na vanjskom prostoru Zavjetne kapele Hrvatskog sabora.

Središnju svetu misu u 11 sati, dan uoči ludbreške Svete nedjelje - godišnje proslave Predragocjene Krvi Kristove - tradicionalno je predslavio varaždinski biskup Bože Radoš u zajedništvu s umirovljenim biskupom Josipom Mrzljakom, generalni vikarom varaždinske biskupije Antunom Perčićem, domaćim župnicima in solidum Kristijanom Stojkom i Petrom Mlakarom te još stotinjak svećenika Zagrebačke metropolije i šire, koji su sa svojim župljanima na Svetu subotu hodočastili u Ludbreško svetište.

Prije svete mise sve je okupljene pozdravio župnik Stojko: biskupe, svećenike, bogoslove, redovnice koje, kako je rekao, „svojim tihim i nesebičnim služenjem, svjedočanstvom vjere obogaćuju našu Crkvu.“ Hodočasnike iz svih krajeva naše Domovine od kojih su neki prevalili mnoge kilometre, neki pristigli i pješice, svi u molitvi i žrtvi noseći u srcu svoje obitelji, bližnje, svoje zahvale, ali i brige, bolesti i životne križeve. Na osobiti način pozdravio je osobe s invaliditetom poručivši im da oni nisu samo gosti-hodočasnici.

„Vaša prisutnost podsjeća nas da pred Bogom nitko nije malen, zaboravljen ili manje vrijedan - svaki je čovjek ljubljeno Božje dijete“, istaknuo je župnik Stojko.

Pozdravio je i sve obitelji, djecu i mlade, starije, bolesne, nemoćne, volontere, članove molitvenih zajednica kao i sve one koji su svojim radom i služenjem pridonijeli ovom hodočašću.

Uvodeći u misno slavlje, nastavno na ulaznu pjesmu Uđite s hvalama, mons. Radoš je rekao da nije želja biti samo u Njegovim dvorima, nego biti u Gospodinovu Srcu.

„I vjerujemo i osjećamo da otvara svoja vrata - vrata svoga srca - da možemo u njega ući.“

Osim toga, potaknuo je okupljene otvoriti svoju dušu i srce Gospodinu, neka On čita ono što je u svakom pojedinom srcu zapisano: „naše zahvale, nakane, molitve, žalosti, tjeskobe, križeve, imena dragih osoba koje danas želimo zapisati u Isusovo srce. On, kada ulazi u prostor naše duše, onda sve uzima: i naše slabosti i grijehe kako bi nam vratio radost života“, rekao je na početku mons. Radoš, a potom i ohrabrio okupljene zamoliti Gospodina da im najprije „očisti dušu, onda pročita što je zapisano kao molitva i zahvala, i neka nam da radost zajedničkoga slavlja ove najveće žrtve-molitve koju mi vjernici kršćani imamo.“

U homiliji, biskup Radoš je poruku ovog euharistijskog svetišta nastojao izreći kroz prikaz i poruku života dvoje svetaca: Karla Acutisa i Majke Terezije. Naime, kip sv. Karla Acutisa nedavno postavljenog pokraj Zavjetne kapele Svetišta, mons. Radoš je blagoslovio prije 2 dana, na Sveti četvrtak, a ovoga dana, 5. rujna, Crkva se spominje sv. Majke Terezije. Kako je i sam rekao, na prvi pogled možda je teško spojiti ovo dvoje ljudi: 15 godišnjeg Karla koji je pripadao digitalnom svijetu, tehnologije, interneta i videoigara te ženu duboke starosti koja je živjela na ulicama Kolkate među najsiromašnijima, umirućima, napuštenima. Ali ima nešto što ih ipak čvrsto veže, a to je euharistija. Karlo ju je nazivao svojom autocestom za Nebo. Euharistiju je stavio u središte svoga života, autor je izložbe "Euharistijska čuda diljem svijeta" u koju je uvrstio i ludbreško euharistijsko čudo, a proglašen je svetim prije godinu dana, upravo kada se slavila ludbreška Sveta nedjelja, prisjetio se biskup Radoš, te dodao kako se 4. rujna ove godine navršilo točno 10 godina od proglašenja svetom Majke Terezije, a ona je svaki dan započinjala euharistijom i euharistijskim klanjanjem te govorila da je Isus u euharistiji njena snaga za sve.

Ove dvije slike, prema riječima biskupa Radoša, mogu voditi prema središtu, srcu slavlja ovih dana u Ludbregu koje svoj vrhunac ima na Svetu nedjelju i slavlju Predragocjene Krvi Kristove.

Kako je rekao, ta Krv nam s križa govori da Krist nije dao nešto nama, nego Isus je dao sve za nas - dao nam je samoga sebe.

„Kristova krv je govor ljubavi kojega ne možemo ne čuti i ne možemo krivo razumjeti“ istaknuo je biskup, dodavši kako je Karlo Acutis znao reći da su Kristove rane usta koja snažno govore dokle te kako nas je Krist ljubio i kako nas Krist sada ljubi.

Nadalje, primijetio je biskup Radoš i da možda dolazimo ovdje i sudjelujemo na svetoj misi, a osjećamo veliku prazninu. Teško nam je moliti, ne znamo kako. Rastreseni smo, umorni. Došli smo s brigama za svoju djecu, s problemima koje ne možemo riješiti, bolešću za koju možda znamo da nije izlječiva, osjećajem da smo napušteni. Ali Isus, koji se žrtvuje i danas na oltaru, poručuje da, sa svojim ranama, prinosi i naše rane.

„Prinosim sa svojim otvorenim bokom sve što je otvoreno, ranjeno u vašem životu. … On je onaj koji moli za nas i s nama“, istaknuo je propovjednik.

Dodao je još biskup Radoš kako ludbreška Sveta nedjelja odašilje poruku kako je nedjelja, euharistija, središte našega života te uputio poziv: "Vratite se ponovno nedjelji i slavlju euharistije." Na kraju je poželio da riječi Karla Acutisa euharistija je autoput prema Nebu, svima ostane u uhu te tako otklone svaki izgovor za propuštanje nedjeljnih euharistijskih slavlja: nedostatak vremena, utakmice, kupovinu, izlete. Neka uče od ovo dvoje svetaca čiji primjer života će ih dovesti do slavlja euharistije - pravog izvora života. Jer tko je više radio od Majke Terezije, a opet uvijek je imala mjesto za ono što daje snagu, vrijeme, smisao, ljepotu, što daje Krista drugim ljudima.

Na kraju euharistijskog slavlja župnik Stojko zahvalio je svim hodočasnicima na dolasku te podsjetio kako je župna crkva Presvetog Trojstva u Ludbregu, čuvarica relikvije Predragocjene Krvi Kristove, u temeljitoj obnovi u čemu je potrebna pomoć svih, a jedan od načina je i kupnja majica Svetišta.

"Neka ta majica ne bude samo uspomena na ovo hodočašće, nego i znak da ste svojim darom pomogli sačuvati ovo sveto mjesto za buduće naraštaje. Hvala vam što svojim molitvama gradite ovo Svetište, i što ga nosite u svojim srcima. Hvala vam za svaki dar kojim pomažete njegovoj obnovi“, rekao je vlč. Stojko.

Nakon svete mise hodočasnici su ophodom oko oltara u Zavjetnoj kapeli, gdje je bila izložena relikvija, iskazali štovanje Predragocjenoj Krvi Kristovoj, a u poslijepodnevnim satima uslijedilo je još i euharistijsko klanjanje te pobožnost Križnoga puta.

 

---