VARAŽDIN, 30. 11. 2025.

---

Na prvu nedjelju došašća, 30. studenoga, varaždinski biskup Bože Radoš predslavio je u varaždinskoj katedrali večernje misno slavlje tijekom kojeg je postavio u službu čitača dvojicu kandidata Varaždinske biskupije za trajni đakonat, Marija Stančića iz Župe Uskrsnuća Isusova u Kućan Marofu i Ivicu Suvalja iz župe bl. Alojzija Stepinca u Koprivnici.

Uz biskupa Radoša koncelebrirali su generalni vikar mons. Antun Perčić, povjerenik za trajnu formaciju trajnih đakona Zagrebačke nadbiskupije vlč. Milan Dančuo, duhovnik preč. Franjo Biškup, biskupov tajnik vlč. Mišel Kovačević te župnici i župni vikari iz župa kandidata, vlč. Zoran Gložinić i vlč. Timotej Inkret.

Na početku euharistijskog slavlja biskup Radoš podsjetio je da došašće označava ulazak u novu crkvenu godinu, „vrijeme u kojem listamo svoju nutrinu i otvaramo prostor da se Bog može nastaniti u nama“. Govoreći o adventskoj svijeći čija svjetlost postaje sve snažnija kako se približavamo „dolasku Mladog sunca s visine“ , biskup je naglasio da je i Božja riječ svjetlo kršćanskog života te pozvao da u došašću slušamo, čitamo, upijamo riječ Božju.

U tom je kontekstu istaknuo i dvojicu kandidata za trajni đakonat, koji preuzimaju službu čitača: „Neće samo čitati u crkvi, nego živjeti s Božjom riječju, tako da ona bude upisana u njihovu dušu, da je mi možemo čitati.“

U propovijedi je biskup Radoš protumačio advent kao vrijeme u kojemu Bog upravlja svoj glas čovjeku po biblijskim likovima među kojima su prorok Izaija, Blažena Djevica Marija, sveti Josip, Elizabeta i Zaharija te Ivan Krstitelj. Svi oni, kazao je biskup, „upućuju na glas, na Riječ, na poziv, na Boga koji zove i poziva.“

Obraćajući se kandidatima za trajni đakonat biskup Radoš je rekao kako nema ljepšega dana za primiti službu čitača od prve nedjelje došašća i vremena došašća. U došašću nas „sve upućuje na snagu Božje riječi koja je prisutna. Na one koji dopuštaju da se riječ Božja začme u njima, da je čuju u svome životu“.

U nastavku homilije biskup je kao uzor čitačima, kandidatima za trajni đakonat, ali i svim vjernicima stavio lik svetoga Andrije apostola čiji se blagdan liturgijski slavi 30. studenoga, a koji može biti uzor navjestitelja Božje riječi.  

U Andrijinu se životu, rekao je biskup, jasno čitaju tri crte koje su presudne za svako služenje Riječi.

Prva je otvorenost da se čovjek dade privesti Bogu. Andrija je jedan od prvih koji je odgovorio na Isusov poziv. Prvo je došao potaknut svjedočanstvom Ivana Krstitelja, a onda je s vremenom dopustio da ga Isus uvede u dubinu vlastitog života. Njegova spremnost uključivala je i spremnost na odricanje od posla, dotadašnje sigurnosti, navika i mjesta koje je imao u obitelji. Hod za Isusom uvijek je put uzdizanja, promjene i napuštanja lažnih oslonaca. Takav korak traži vjeru i hrabrosti to je prva lekcija koju Andrija ostavlja današnjim navjestiteljima Božje riječi.

Druga karakteristika sv. Andrije, koju je spomenuo biskup Radoš, jest spremnost da drugoga privede Kristu. Nakon što je sam upoznao Isusa, prvi mu je poriv bio potražiti brata Petra i dovesti ga k Gospodinu. To je činio jednostavno i s puno žara, ali bez nametanja. Njegova riječ, njegov stav i njegov život bili su toliko uvjerljivi da je i Petar, čovjek snažnog i ponekad teškog temperamenta, poslušao njegov poziv. U tome se ogleda i temeljno poslanje svakog kršćanina: započeti navještaj u vlastitoj kući, među onima s kojima živimo. To je najzahtjevniji, ali i najautentičniji prostor svjedočenja, u svojoj obitelji, svojim bližnjima, naglasio je biskup Radoš. Andrija ostaje primjer onoga koji ne traži prvo mjesto; radost mu je bila vidjeti druge kako se približavaju Isusu, čak i ako ga u tome nadmaše. Biti navjestitelj znači biti poveznica koja druge vodi k Bogu, a potom se povlači kako bi On preuzeo središte.

Treća crta sv. Andrije je njegova sposobnost da prepozna vrijednost malih stvari, istaknuo je nadalje biskup. Evanđelje ga prikazuje kao onoga koji je uočio dječaka s nekoliko kruhova i ribica te ga doveo Isusu. Andrija je razumio da ono maleno postaje veliko tek kada se položi u Božje ruke. On zna da Božja logika ne počiva na obilju, nego na povjerenju.

Aktualizirajući ovu Andrijinu osjetljivost za maleno biskup je istaknuo kako je ova karakteristika posebno važna za buduće đakone i za sve koji služe u Crkvi. Ne poziva ih se da mijenjaju svijet velikim čudima, nego da prepoznaju male prilike koje Bog koristi kako bi hranio mnoge.

Biskup je zatim istaknuo još jednu stranu Andrijina karaktera: njegovu pristupačnost i skromnost. Upravo zato su mu se obraćali i oni koji su bili „sa strane“, poput Grka koji su željeli vidjeti Isusa. Andrija je bio čovjek jednostavnog pristupa, bez prepreka i distance, most koji povezuje tražitelje s Izvorom života. I u tome se ogleda poslanje biskupa, svećenika, budućih đakona i svih vjernika „da budemo samo poveznica prema Isusu, a dalje će On činiti. Dalje će On stati u centar, središte da ga vide i da ga upoznaju“, kazao je biskup Radoš.

Na kraju biskup je poželio da ovaj adventski hod postane pedagoški put i za kandidate za trajni đakonat, ali i za cijelu zajednicu: da budu spremni ostaviti ono što ih sputava, da imaju hrabrosti privoditi najbliže Kristu, te da imaju srce za male stvari i male ljude, znajući da Bog iz maloga čini veliko.

„Ako tako budemo činili, bit ćemo pravi navjestitelji, pravi čitači, pravi Andrija“, zaključio je biskup, podsjećajući da ime apostola znači „smion, hrabar, muževan“.

Nakon propovijedi uslijedio je obred u kojem je biskup, zazvavši Božji blagoslov, povjerio Ivici Suvalju i Mariju Stančiću službu čitača. U molitvi je zazvao da neprestano razmišljaju o Božjoj riječi, da je duboko usvoje te je vjerno naviještaju, kako bi njihovim služenjem mnogi bili privedeni spasenju.

Na kraju misnog slavlja biskup Radoš uputio je srdačne čestitke kandidatima za trajni đakonat. Izrazio je svoju želju da „riječ Božja koja će poteći kroz njihova usta uvijek prođe kroz njihov život. Ona ne prolazi kroz nas, a da ne ostavlja traga, da ne donese milost nama, a po nama i drugima“, rekao je biskup Radoš te se obratio čitačima Stančiću i Suvalju riječima: „Pa evo, želim vam da u riječi Božje pronađete hranu za sebe i da druge možete hraniti.“

Zahvalio je i njihovim obiteljima, osobito suprugama i djeci, na svoj podršci, a pozdravio je i druge buduće đakone koji su molitvom pratili svoje kolege u ovom misnom slavlju.

---