Od:
Do:

Sestre uršulinke u Varaždinu proslavile zlatni jubilej od osnutka Hrvatske provincije

Sestre uršulinke u Varaždinu proslavile zlatni jubilej od osnutka Hrvatske provincijeVARAŽDIN, 22. 6. 2022.
Hrvatska provincija Uršulinki Rimske unije, proslavila je 50. obljetnicu – zlatni jubilej – od svog osnutka koji se dogodio odvajanjem od Slovenske provincije 1972. godine.

Slavlje je bilo kod sestara uršulinki u Varaždinu gdje je, u uršulinskoj crkvi Rođenja Isusovoga, u srijedu 22. lipnja 2022. euharistijsko slavlje predslavio mons. Bože Radoš, varaždinski biskup. Uz njega su koncelebrirali duhovnik sestara uršulinki preč. Franjo Biškup, zatim fra Draženko Tomić te vlč. Marko Domiter, biskupov tajnik.

Na slavlju su bile okupljene časne sestre uršulinke iz Hrvatske, ali i iz Slovenske provincije, zatim vjernici koji se okupljaju kod varaždinskih uršulinki i njihovoj samostanskoj crkvi, učenici Katoličke osnovne škole Sv. Uršule kao i članovi Hrvatskog katoličkog liječničkog društva iz Zagreba.
Riječi pozdrava, dobrodošlice svima, a još i osobite zahvale biskupu Radošu uoči samog misnog slavlja uputio je preč. Biškup.

Biskup Radoš je na početku svete mise, pak, poručio kako je jubilej uvijek vrijeme zahvale te je ovo prilika Bogu zahvaliti za mnoga dobra koja je u Bog zlatnim slovima upisao u Crkvi po sestrama uršulinkama u proteklih 50 godina, rekavši kako je to Božje djelo. „Nije to djelo ni Anđele, ni ljudsko djelo, nego Božje djelo, a mi smo dopustili da to Božje djelo po nama ide i zato i mi imamo neke zasluge pred Bogom.“

U svojoj homiliji, o 50. obljetnici Hrvatske provincije uršulinki Rimske unije, biskup Radoš je na temelju naviještenog ulomka iz Markova evanđelja promišljao o korijenima poziva časnih sestara koje je pronašao u ženama koje su slijedile Isusa. To su žene koje je Isus pozvao.

Objasnio je biskup i kako se Isusov poziv muškaraca i žena razlikuje. Muškarce poziva riječima pođi za mnom, slijedi me, nadodat će da se trebaju odreći sami sebe i od Isusa naučiti služiti drugima. Dok žene Isus poziva pogledom.

„Isus ih je pogledao i one su pogledale Isusa. Odlučile su se za Njega, jer se Isus odlučio za njih. Isus im je probudio želju da pođu za Njim i one su ostavile sve i pošle su za Isusom. Napravile su taj unutarnji lom. Porušile su svoje mostove od Galileje prema Jeruzalemu, ne vraćaju se nego idu za Isusom.“ rekao je mons. Radoš nadodavši kako evanđelist Marko za njih kaže da su one savršene Isusove učenice, „jer one poslužuju Isusu. One su tu da služe Isusu i u tome pronalaze radost svoga života. Učenice koje idu za Isusom, one služe, poslužuju Isusu.“

Osim toga, žene su i svjedokinje: Isusovoga razapinjanja, njegove muke, umiranja i uskrsnuća. Žene pod križem su svjedokinje da Isus nije prividno patio niti prividno umro. Marko nabraja njihova imena, svaka od njih ima svoje mjesto u zajednici učenika, ima i svoju povijest i upravo one mogu posvjedočiti da su vidjele Isusa kako umire.

„Vidjeti Isusa kako umire znači osjetiti Njegovo bilo, Njegovu ljubav. Ma tko može razumjeti Kristov dar ljubavi doli onaj tko promatra Isusovo umiranje? Tko može svjedočiti o uskrsnuću? Može samo onaj tko je bio svjedok pod križem. Ove žene su svjedoci pod Isusovim križem.“ naglasio je biskup Radoš.

No, žene su svjedoci i Isusovog groba. Prve su koje odlaze na grob te su tako i svjedokinje uskrsnuća, poručio je mons. Radoš te dodao kako samo onaj tko s Isusom razmatra Njegovu muku, osjeća ljubav koja je bezgranična, beskrajna, može biti časna sestra i posvetiti se Bogu.
„Oni koji na neki način ulaze u grob, jer sestre redovnice, redovnici, umiru ovome svijetu i ulaze s Isusom u grob da bi s Njim ušli u novi život. Oni su svjedoci novoga života i već su predznak novoga života kojega Bog daje.“

Nadalje, žene s groba polaze naviještati i imaju poslanje učenika – naviještati što su vidjele i čule.

„Njihovo iskustvo je potpuno iskustvo. Apostoli koji su pobjegli nemaju potpuno iskustvo, jer su pobjegli od Isusove muke, od Njegove smrti. Ali one čuvaju tu poveznicu života“, istaknuo je biskup Radoš te sestrama uršulinkama poručio kako je njihov put upravo razmatrati riječ Božju, gledati se u stranicama Svetog pisma.

„Iznova prolaziti s Isusom od Galileje do Jeruzalema, zaviriti i ući u Njegov grob i snažno naviještati životom ono što smo vidjeli i osjetili. One nisu pošle po trgovima, to čine apostoli, Petar Ivan, Jakov i ostali, ali one svojim životom svjedoče.“ rekao je biskup.

Nadodao je i kako sestre uršulinke u Varaždinu brojnim znakovima svjedoče da je Isus živ, da živi u njihovom srcu i da se po njima daje. Osim po onom vidljivom, poput Katoličke škole, Isus se po njima daje i na mnogo nevidljivih načina, ali kroz snagu koju Bog daje u molitvi i koju sestre prikazuju za druge ljude.  

Čestitavši još jednom sestrama ovaj zlatni jubilej, na kraju svoje homilije biskup Radoš je potaknuo na molitvu da Gospodin veže naše oči i naše srce uz ono što je bitno – uz svoj križ, znak ljubavi te uz povjereni im poziv i poslanje – naviještati da je Isus živ.

Na kraju euharistijskog slavlja okupljenima se riječima zahvale obratila i s. Ksenija Leko, provincijalna glavarica Hrvatske provincije uršulinki Rimske unije, na poseban način biskupu Radošu, ali i preč. Franji Biškupu, duhovniku sestara uršulinki u Varaždinu, rekavši kako je samo Bogu i njemu samom znano kolike je Božje milosti posredovao sestrama preko sakramenata koje im je udijelio: pomirenja, euharistije i bolesničkog pomazanja.

„Kolike ste naše sestre pripremili za posljednje putovanje, neka Vas njihov zagovor svakodnevno prati“, poželjela je preč. Franji s. Ksenija.

Na kraju je još zahvalila i s. Beati Prkačin koja je kroz 9 mjeseci pripremala materijale koji su sestrama uršulinkama pomagali da duhovno nahranjene i obnovljene proslave ovaj jubilej.
 
Tekst: Iva Kuzmić
Fotografije: Siniša Conar


Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika