Od:
Do:

Redovnice i redovnici varaždinske biskupije proslavili Dan posvećenog života

Redovnice i redovnici varaždinske biskupije proslavili Dan posvećenog života VARAŽDIN, 2. 2. 2022.
Na blagdan Prikazanja Gospodnjega, Svijećnicu,  koji se u Crkvi obilježava kao Dan posvećenog života, u varaždinskoj je katedrali svetu misu u 18 sati predslavio varaždinski biskup Bože Radoš. Tom prigodom okupili su se redovnici i redovnice iz više družbi i redovničkih zajednica s područja Varaždinske biskupije, a na svetoj misi su koncelebrirali fra Anđelko Rakhel, fra Goran Malenica, mons. Antun Perčić, preč. Josip Koprek, preč. Josip Hadrović, vlč. Siniša Dudašek i vlč. Marko Domiter.

Misno bogoslužje započelo je obredom blagoslova svijeća i procesijom sa svijećama kao spomen na Isusovo prikazanje u hramu, događaj u kojem je maleno dijete Isus, od starca Šimuna, prepoznat kao „svjetlost na prosvjetljenje naroda“ i očekivani Mesija.

Na početku svoje homilije, biskup Radoš je podsjetio upravo na taj evanđeoski ulomak susreta djeteta Isusa sa starcem Šimunom i proročicom Anom u hramu. Na taj blagdan slavimo Dan osoba posvećenog života jer „one  su svjetlo, svijeća koju Bog pali, koja gori, da bi svijetlila drugima put prema Bogu." Redovnici su osobe koje su prikazane Bogu, koje sebe i svoj život prikazuju Bogu te u ovim osobama u hramu o kojima smo čuli navještaj, možemo otkrivati program i smisao poslanja redovnika i redovnica, rekao je biskup. Ponajprije, to je Marija koja u čistoći svoje duše govori Bogu Da i stavlja se Njemu na raspolaganje. I Josip, koji vrši Božju volju u tišini i šutnji, svojim stavom i djelima slika je redovničkog života. A u nastavku homilije biskup je okupljenima progovorio o druga dva lika iz naviještenoga evanđelja, starcu Šimunu i proročici Ani.

Podsjetio je biskup kako redovnice, redovnici i svećenici riječi starca Šimuna, njegove osjećaje, vjeru, nadu i ispunjenje života, imaju svakodnevno uz sebe u večernjoj molitvi Božanskog časoslova. A proročica Ana, čiji lik nam donosi evanđelist Luka, biser je kojeg ne smijemo previdjeti, rekao je biskup Radoš te u nastavku homilije promišljao nad njenim likom.

U nekoliko rečenica Luka nam je rekao da je Ana proročica, udovica, moliteljica, pokornica i misionarka, rekao nam je o njenoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Govoreći o njenom porijeklu, plemenu i ocu, Luka ju predstavlja kao važnu osobu u povijesti spasenja. Ašerovo pleme bilo je malo i neznatno, ali u blagoslovu koji je otac Jakov izrekao na rođenju Ašerovom, u njegovom imenu spominje se blagoslov, kruh, ulje, bogatstvo, kraljevsko dostojanstvo. Neznatna Ana predstavnica je tog plemena. Ona nije napuštala hrama, danju i noću služi Bogu, u događaju Isusova prikazanja ona izranja hvaleći Boga i govori o Bogu, to je njezino poslanje. Ali to poslanje skriva se i u imenu njezina oca Penuela što znači „vidjeti Boga licem u lice“. Ašerovo pleme kod ulaska u obećanu zemlju dobiva pogansku zemlju uz rijeku Jordan, Galileju, te nam ovo Anino porijeklo simbolično govori da ona ima iskustvo života na periferiji.  Nadalje nam Luka spominje njeno udovištvo, iskustvo samoće, ostavljenosti, šutnje, neispunjenog života, nedaće i trpljenja. No ona ne staje u tom iskustvu osamljenosti, u zemlji poganskoj, ona ide prema središtu, Jeruzalemu, hramu, gdje susreće Boga licem u lice. Ana ne staje „u površnosti, nego traži sebe promatrajući lice Božje. Ne možemo sebe pronaći samo ogledajući se u sebe, u svoju muku, u svoju patnju, osamljenost, nego gledajući Boga licem u lice.“

Upravo Anin lik možemo gledati kao simboličan izričaj redovničkog života, govorio je nadalje biskup Radoš, kada Ana u svojoj prošlosti, izdržljivosti, postojanosti u iskustvu muke, susreće Boga i izriče mu hvalu te u budućnosti svojeg života svima govori o Bogu.

„To je naš životni poziv: svima govoriti o Njemu; riječima, stavom, životom, izdržljivošću, udovištvom, onime što nam Bog daje da formira naš život kako bi zreli, radosni, iz svoje boli ponekad, znali progovoriti o Onome koji je jedina svjetlost i radost našega života, Isusu Kristu, danas prikazanog u hramu, koji je Svjetlo svijeta i Svijetlo svakoga od nas.“, rekao je na kraju homilije biskup Radoš obraćajući se posebno svećenicima, redovnicima i redovnicama.

Tekst: Anita Treščec
Fotografije: Siniša Conar


Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika