Duhovna obnova u okviru «Stepinčevih dana» u župi bl. Alojzija Stepinca u Koprivnici započela je u ponedjeljak 1. veljače.

Prvog dana devetnice večernju svetu misu u pastoralnom centru bl. Alojzija Stepinca predvodio je isusovac p. Mirko Nikolić, glavni urednik «Glasnika Srca Isusova i Marijina». Domaći župnik vlč. Krunoslav Pačalat pozdravio je sve okupljene i zahvalio na odazivu p. Nikoliću, kao i brojnim vjernicima te župnom mješovitom pjevačkom zboru iz Virja koji je uzveličao euharistijsko slavlje.

Od velikog spektra duhovnog života bl. Alojzija Stepinca, p. Nikolić u propovijedi se dotaknuo Stepinčeve povezanosti i otvorenosti pobožnosti Božanskome Srcu Isusovu. O tome je svjedočio cijeli svoj život, a napose u danima zatočeništva u Lepoglavi. U tom razdoblju, kad je za očekivati da se čovjek zatvori u sebe i proklinje svoje progonitelje, Stepinac čini drugačije – on se otvara Božjemu srcu. Nije htio da on sam kao ni Crkva hrvatskog naroda budu robovi bezbožnog sustava, nego je hrabro svjedočio i bio spreman do kraja ostati uz Božje srce.

Podsjetio je kako je u svojim propovijedima bl. Alojzije često isticao važnost pobožnosti Srcu Isusovu za koju je rekao da nema ni jedne druge pobožnosti koja čovjeka na tako jednostavan način može povezati s Bogom. Isus iz svoje ljubavi i srca puno toga daje i obećanja Njegovog srca u velikoj devetnici zaista stoje. «Mi smo svi u svome srcu uznemireni, puno toga se bojimo u životu, nad mnoštvom toga strepimo, pitamo se kakva će nam biti budućnost? Stepinac je govorio da se zagledamo u ovo srce koje nas toliko ljubi, a koje su ljudi prezreli. Mi smo često puta zatvoreni, uskogrudni, sebični i naša su srca upravo tvrda, kamena. Treba nam promijeniti srce, a Isus je vrstan i najbolji kardiolog koji poznaje ljudsko srce, što se to u njemu nalazi čime ga treba pročistiti», rekao je p. Nikolić i nastavio: «Nek naše srce zakuca jednim novim ritmom Božje ljubavi, Božjeg srca. Onako kako je kucalo hrabro srce bl. A Stepinca, koji je bio istinski pobornik i štovatelj onog jedinog srca koje nikad ne vara, ono koje uvijek uz nas stoji i svakoga od nas drži. To si posvijestimo i s tim mislima nastojmo kroz ove dane sebe obnavljati i svoju ljubav prema Božjem srcu iznova pročišćavati. Neka Bog doista učini naše srce po srcu svome», poručio je p. Nikolić.

Na blagdan Svijećnice, ujedno drugog dana devetnice uoči Stepinčeva u koprivničkoj župi bl. Alojzija Stepinca, u utorak 2. veljače svetu misu predvodio je p. Niko Bilić, stručnjak za Bibliju, i profesor Filozofskog fakulteta Družbe Isusove na Jordanovcu u Zagrebu.

Slavlje je započelo blagoslovom svijeća uz prisjećanje kako svake godine u uskrsloj noći Crkva iznova prepoznaje da je Bog stvorio svjetlo koje gledamo, kako je On sam došao na ovaj naš svijet da bude Svjetlo za nas. Pater Bilić zahvalio je domaćem župniku vlč. Krunoslavu Pačalatu na prilici i časti da dođe u župu koja nosi ime hrvatskoga blaženika. «Radost mi je činiti ovdje među vama nešto od onoga što mi je dano kao moje poslanje, nešto od onoga što predstavlja moju životnu radost, moje životno posvećenje», rekao je. Propovijed je započeo svraćajući pozornost na jedan zanimljiv paradoks. U današnje vrijeme modernizacije, sveprisutnosti mobilnih uređaja i interneta, razumijevanje i komunikacija nisu nikako bolji ni dublji - sredstva su sve savršenija, a cilj se ne ostvaruje. «Potrebno nam je jedno dubinsko obraćenje i novi stav prema onome što nam je dano da se doista time okoristimo», kazao je p. Bilić. Biblija, Božja riječ je Njegov dar svima nama. Sam Gospodin Isus služi se Božjom riječju. Želeći naglasiti njenu snagu, p. Bilić podsjeća na situaciju kada Đavao u pustinji iskušava Isusa, a on mu odgovara citatima iz Staroga zavjeta. Biblija je sredstvo komunikacije koje nadilazi našu horizontalu – na drugom kraju komunikacijskog kanala nalazi se Bog sam. Dajući još primjera iz Starog zavjeta komunikacije Boga i čovjeka spominjući neke velike proroke, p. Bilić tumači što je zapravo Sveto Pismo: «Ono je zgusnuto iskustvo čovjeka koji čezne za tim da se pomiri s drugim čovjekom, koji želi susresti drugoga te želi otkriti dubinu i bogatstvo koje svatko od nas nosi, a tako često je zatrpano zbog naših uvreda, plitkoće, mržnje. Put čišćenja poznat je i kod onih koji su bili veliki Božji izabranici, štoviše sluge. Izbavitelj cijeloga naroda Mojsije sam je podlegao bijesu i zdrobio prve ploče saveza. No Gospodin ga ponovno poziva 'Dođi uspni se na goru, dođi još jednom u moju blizinu da ti otkrijem ono što si krivo protumačio. Nisam ja nedodirljiv nego milosrdan, milostiv, bogat dobrotom, pun sućuti, spor na srdžbu.'»

Osvrnuvši se na sam blagdan Isusovog posvećenja, p. Bilić objasnio je da dati Bogu Božje ne znači nečega se odreći da bi bilo uništeno, nego da bude do kraja oživljeno, istinski posvećeno i plodno. Gospodin Isus je vrlo jasan. On se vraća na ono što je bilo na početku kad je Bog sam dao zapovijed novostvorenom čovjeku da donosi plod. Isus to potvrđuje kad kaže svojim učenicima 'Izabrao sam vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane.'

Dvojica učenika koji idu prema Emausu, znaju cijelu katehezu o Isus, ali bitno im nedostaje – oni su se nadali da je Isus mesija, a on to stvarno jest i to ne neki daleki, nego njima sasvim blizu, no oni ga ne vide. Do shvaćanja tko je zapravo taj s kim pričaju dolaze u trenutku kada ga pozivaju: 'Ostani s nama'. Isus je tada počeo tumačiti tko je, počevši od Mojsija, proroka, kroz sva pisma. «Ako Gospodin Isus tumači svoju vlastitu povijest uz pomoć Svetog Pisma, koliko više smo mi pozvani da otkrijemo Božju volju i njegov nacrt, da shvatimo kakvi smo mi i kakav je On upravo na temelju Božje riječi“, zaključio je p. Bilić.

«Stepinčevi dani», posvećeni pedesetoj obljetnici smrti hrvatskog blaženika Alojzija Stepinca te desetoj godišnjici župe u Koprivnici čiji je on zaštitnik, nastavljeni su treći dan duhovne obnove kada je misno slavlje predvodio i propovijedao p. Marijan Steiner, superior Isusovaca u Palmotićevoj. Tema koje se dotaknuo u svojoj propovijedi bila je “Molitveni život vjernika“. Mi kao vjernici znamo da molitva spada na naš kršćanski katolički identitet i kad bismo prestali moliti zapravo bismo prestali biti i vjernici. No, molitva i vjera ovise jedna o drugoj. Od mnogih definicija kojima bismo mogli objasniti što je molitva, p. Steiner izabire: „To je uzdignuće duše k Bogu i svijesti da je Bog naš Stvoritelj. Da od Njega prosimo milost za život, zahvaljujemo za sva dobročinstva i slavimo Ga, jer je dostojan hvale“. Tako je u svojoj propovijedi p. Steiner razložio ova tri stupa molitve:

1. Molitva prošnje je najčešća u našim životima. Dolazimo pred svoga Boga moleći, vapeći, tražeći mnoge stvari, ne samo duhovne nego i materijalne. To je dobro, jer time pokazujemo da smo nedostatni i da ovisimo o Bogu. Molitva prošnje upravo pokazuje da smo ljudi koji moramo uvijek živjeti u poniznosti, blagosti i jednostavnosti. Prositi od Boga znači priznati da smo ovisni o Njemu, jer konačno, sve što imamo tek nam je darovano i ništa ne pripada nama.

2. Druga molitva koja izvire iz ljudskog srca jest molitva zahvaljivanja. Zahvalnost je  kvaliteta jedne kršćanske duše koja, idući kroz život, vidi kolika dobročinstva dobiva od onih koji ga okružuju, a najviše od Boga od kojega idemo i kome se vraćamo. Trebamo zahvaliti Bogu da smo spoznali Njega koji je smisao našega života, jer živjeti u besmislu je strašno. Najviše mu trebamo biti zahvalni što nam uvijek iznova oprašta naše slabosti propuste, nedostatke i grijehe.

3. Molitva klanjanja ili molitva pohvale Bogu. Kako kaže p. Steiner, čini se da je ta molitva najmanje prisutna u vjerničkom životu. «Najčešće prosimo nešto, možda se sjetimo nekad na nečemu Bogu zahvaliti, ali da kleknem pred Boga i kažem: 'velik si Bože, dostojan hvale časti i slave', to jedva da se sjetimo, a Bog u svojem dobročinstvu i veličini uistinu je dostojan da bude slavljen», rekao je p. Steiner.

A kako treba moliti? Mnogo je načina, od klasičnih molitava poput krunice, čime ispunjavamo našu svijest i podsvijest dobrim sadržajima, preko molitava vlastitim riječima ili razmatranjem Božje riječi, pa do toga da pred Bogom jednostavno šutimo – i to je molitva.

P. Steiner također je vjernike upozorio da nije dobro ako molimo samo kad smo u crkvi ili kod kuće, dođemo nedjeljom na misu, a onda da kroz tjedan živimo kao da Boga nema. Svoju propovijed p. Steiner završio je podsjećajući vjernike da „cijeli život treba pretvoriti u molitvu. To znači pretvoriti u svijest da nas Bog gleda i ljubi. Da nas želi voditi pravim putem i da smo pozvani da mu se odazovemo. Onda će i molitva i svakodnevno djelovanje biti jedno te isto. Svojim životom, mislima, riječima i djelima cijelo moje biće može biti na slavu Bogu, a ne na porugu i na grijeh“.

Na kraju svete mise domaći župnik vlč. Krunoslav Pačalat zahvalio je p. Marijanu Steineru što je i on kao i prethodni svećenici, tako nadahnuto propovijedao trećeg dana duhovne obnove, te na lijep način razložio važnu i dragu zadaću svih vjernika kršćana.      Također, vlč. Pačalat zahvalio je i župnom zboru iz Novigrada Podravskog što su svojim pjevanjem misno slavlje učinili još svečanijim.

Nakon misnog blagoslova vjernici su pristupili i blagoslovu grla te time iskazali čin vjere i ufanja u Božju pomoć preko zagovora sv. Blaža - biskupa i mučenika, zaštitnika u mnogim ljudskim nevoljama, a napose protiv bolesti grla.

Iva Kuzmić