---

Spomendan odcjepljenja Međimurja od mađarske države i pripojenja matici zemlji, koji se od 2005. godine odlukom Hrvatskog sabora obilježava 9. siječnja, proslavljen je prigodnim svečanostima u petak 8. siječnja.

Svečanosti su započele misnim slavljem u župnoj crkvi sv. Nikole biskupa u Čakovcu koje je predvodio gvardijan Franjevačkog samostana fra Željko Železnjak, a zaključene su svečanom akademijom na kojoj se okupljenima, između ostalih, obratio i varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak.

Spomendan se slavi u sjećanje na 9. siječnja 1919. godine kada se na Franjevačkom trgu u Čakovcu okupilo više od 10 tisuća Međimuraca na misnom slavlju i velikoj narodnoj skupštini na kojoj je donesena rezolucija o odcjepljenju Međimurja od mađarske države i pripojenju matici zemlji. Međimurje je u više navrata tijekom burne povijesti bilo izloženo velikim pritiscima mađarizacije, no ono je ipak ostalo etnički najčišći hrvatski kraj, što je velika zasluga Zagrebačke nadbiskupije i njezinih svećenika.

Na svečanoj akademiji, kojoj su nazočili predstavnici Hrvatskog sabora, Međimurske županije, međimurskih gradova i općina te mnogobrojnih ustanova i institucija, biskup Mrzljak osvrnuo se na ulogu Crkve u ovim povijesnim događanjima u Međimurju. Govoreći o ulozi Crkve, biskup je istaknuo da kada kaže Crkva, onda misli na hrvatski puk u Međimurju koji je čuvao i očuvao svoju vjeru, nacionalnu svijest i radišnost. Podsjetio je kako se nastojanje da Međimurje bude dio Mađarske kroz povijest pojavilo više puta, pa tako i tijekom Drugog svjetskog rata kada je Crkva također imala veliku ulogu budući da se u Međimurju provodila mađarizacija.

Biskup je pritom podsjetio na nekoliko pisama zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca iz 1941. godine kojima je on nastojao da Međimurje ostane sastavni dio hrvatskog državnog teritorija i da nikakvim razgraničenjem ne bude odvojeno od matice zemlje i Zagrebačke nadbiskupije. U pismu kanoniku u Varaždinu izrazio je stav koji kler u Međimurju treba zauzeti prema okupacijskim mađarskim vlastima kako narod ne bi ostao bez utjehe svete vjere. Poručio je međimurskom svećenstvu da i dalje propovijedaju na materinskom jeziku te da nikako samostalno bez Svete Stolice ne odlučuju o odvajanju od Zagrebačke nadbiskupije, istaknuvši im da je on kao nadbiskup sve poduzeo u Rimu da do toga ne dođe jer Međimurje i po Božjem i po ljudskom pravu pripada nadbiskupiji. Ujedno je svećenstvu poručio da strpljivo nose svoj križ jer i on pati zajedno s njima kao i sa čitavim pučanstvom. U pismu Ministarstvu vanjskih poslova NDH nadbiskup je priložio i kartu Zagrebačke nadbiskupije koja dokazuje da je Međimurje stoljećima unatrag pripadalo pod jurisdikciju zagrebačkog nadbiskupa te da taj kraj ima 100-postotno hrvatsko pučanstvo. Nadbiskup je također pismima nastojao od vlasti ishoditi da narod i školska djeca u Međimurju mogu nesmetano koristiti hrvatske molitvenike i katekizme budući da drugi jezik ne razumiju, dok je u više navrata svećenstvu poručivao da se drže strogo crkvenog djelokruga kako ne bi bilo istjerano od mađarskih vlasti iz Međimurja, što bi za narod imalo silno neugodnih posljedica.

Biskup Mrzljak istaknuo je kako i Varaždinska biskupija danas ima isti takav trajni stav kao Zagrebačka nadbiskupija kojoj je Međimurje bilo osobito na srcu. Crkva je oduvijek željela da hrvatsko Međimurje ostane u njezinom sastavu, rekao je biskup te je zaželio hrvatskom puku u Međimurju da neprestano traje taj osjećaj pripadnosti hrvatskom narodu i Katoličkoj Crkvi.

Predsjednik čakovečkog ogranka Matice hrvatske prof. Ivan Pranjić u svom je govoru istaknuo kako činjenica da su trojica od četvorice zaslužnika za to povijesno događanje prije 97 godina bili svećenici također govori o važnoj ulozi Crkve u očuvanju Međimurja hrvatskim krajem. Zaželio je da se više osvjetli uloga tadašnjeg gvardijana fra Kapistrana Gecija, autora rezolucije odcjepljenja, te da prigodnim publikacijama svjetlo dana ugledaju njegovi rukopisi kao i rukopisi dr. Ivana Novaka, dr. Vinka Žganca i Jurja Lajtmana, duhovnih i narodnih vođa na čijim je grobovima isti dan položeno cvijeće i upaljene svijeće.