OŠTRICE, 12. 7. 2026.

---

Umirovljeni svećenik Varaždinske biskupije preč. Juraj Kopjar proslavio je 50. obljetnicu svećeništva u nedjelju, 12. srpnja, u svojoj rodnoj Župi Oštrice, u crkvi sv. Fabijana i Sebastijana.

---

Misu su koncelebrirali kanonik i zlatomisnikov nećak preč. dr. sc. Mario Kopjar, kanonik preč. Mirko Horvatić, domaći župnik Nikola Bukovčan i župnik Župe sv. Barbare u Natkrižovljanu Mario Filipović.

Uoči početka misnog slavlja uime Župe i župljana obratila se župna vijećnica Lidija Vukalović koja je pozdravljajući nazočne, između ostaloga, slavljeniku poručila: „Pedeset godina tajne vjere! Pedeset godina usklađivanja svojega života s Božjom riječju! Pedeset godina spremnosti za Krista i povjereno stado ispred vlastitih planova, interesa i komocije! Pedeset godina nošenja samoće i suočavanja s vlastitim granicama i bolešću. Mnogo je to godina uranjanja u sakrament oltara i svećeništva, za župu, za Crkvu koja obuhvaća cijeli svijet,  za sve duše koje je Gospodin  povjerio Vašem pozivu.“ Nadalje je podsjetila na njegov svećenički put i život te na kraju uputila čestitku: „Poštovani i dragi zlatomisniče, 'Milost Gospodina Isusa neka bude s Vama! Ljubim Vas sve u Kristu Isusu.' (1 Kor, 16, 23-24) geslo je na uspomeni s Vaše mlade mise proslavljene 11. srpnja 1976. godine. Geslo ste potvrdili svojim autentičnim životom u ljubavi za spas svake Vam povjerene duše ne balansirajući između Boga i svijeta. Neka Vam po zagovoru Blažene Djevice Marije, sv. Male Terezije te svih svetaca i blaženika kojima se utječete u danima mirovine, Gospodin bude snaga jer ste mu na pitanje: „Ljubiš li me?“ odgovorili da Ga ljubite poklonivši mu svoj život! Čestitamo Vam 50. obljetnicu svećeništva!“

U svojoj propovijedi preč. dr. sc. Mario Kopjar potaknuo je okupljene da u zahvalnom slavlju otvore svoje srce Božjoj riječi koja u evanđelju donosi prispodobu o sijaču koji sije sjeme koje pada uz put, na kamenito tlo, u trnje te na dobru zemlju. „Možda se danas, slaveći zlatnu misu našega zlatomisnika Jurja, nameće i jedno posebno pitanje: koliko se puta tijekom svih ovih godina, naviještajući Božju riječ, u tišini svoga srca pitao gdje je završilo sjeme koje je sijao i kakav je rod donijelo?“, istaknuo je preč. Kopjar te odgovor potražio u riječima proroka Izaije: „Kao što dažd i snijeg s neba silaze i ne vraćaju se onamo dok se zemlja ne natopi, oplodi i zazeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako i riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah“ (Iz 55,10-11).

Kazao je da Božja riječ nosi snagu samoga Boga, ona stvara, obnavlja, liječi i spašava. Njezino djelovanje, dodaje, često ostaje skriveno ljudskim očima, ali nikada ne prestaje donositi plod. Tu istu istinu, ističe, Isus približava prispodobom o sijaču, koju je u nastavku propovijedi tumačio.

Govoreći o slavljeniku, istaknuo je da prije nego što je kao svećenik desetljećima sijao Božju riječ u srcima drugih, Bog je u njegovo srce posijao sjeme svoga poziva. Rekao je da je to sjeme raslo u toplini brojne kršćanske obitelji, u vjeri njegovih roditelja, u zajedništvu braće i sestara te u svakodnevici u kojoj je učio osluškivati Božji glas. „Nitko ne može sijati riječ života ako je prije nije primio u vlastito srce. Tako započinje i svaki svećenički poziv. Božja riječ najprije pronalazi dom u srcu onoga kojega Gospodin poziva. Ondje ga oblikuje, prosvjetljuje, hrabri i vodi. Iz toga slušanja rađa se navještaj, a iz susreta s Kristom svećeničko služenje. Danas zahvaljujemo za pedeset godina toga služenja. Pedeset godina svećeništva ostavlja trag u bezbrojnim ljudskim životima. Toliko propovijedi, ispovijedi, krštenja, vjenčanja, sprovoda, razgovora, utjehe, blagoslova i tihe molitve utkano je u živote ljudi. Taj se rod ne može izmjeriti ljudskim mjerilima. Njega poznaje Bog koji vidi ono što raste u dubini ljudskoga srca i raduje se svakomu zrnu koje je donijelo rod“, istaknuo je propovjednik koji je potom govorio o važnosti jubileja u životu Crkve.  

„Ovaj jubilej poziva nas na zahvalnost za sve primljene darove i na novi početak u kojem ćemo pozornije osluškivati glas Duha Svetoga. Tada će sjeme koje Bog danas sije u naša srca donijeti obilan rod: u našim obiteljima, u našoj župi, u našoj Crkvi i u vječnosti kojoj svi hodočastimo. S tom vjerom ispovjedimo i mi danas riječi koje je naš zlatomisnik izabrao za geslo svoga svećeničkog života: 'Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga' (Iv 6,68).“

Na kraju mise vlč. Bukovčan se obratio zahvalnim riječima te uime svih nazočnih čestitao slavljeniku zlatnu obljetnicu misništva.

Proslavi zlatne mise nazočio je i gradonačelnik grada Novoga Marofa Siniša Jenkač.

---