VARAŽDIN, 26. 11. 2025.

---

U organizaciji Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, Podružnice Varaždin, u srijedu 26. studenog u Pastoralnoj dvorani Varaždinske biskupije u Varaždinu prim. Boris Ujević, dr. med., specijalist ginekologije i porodništva održao je predavanje „Priziv savjesti“.

Predavanju o ovoj važnoj i aktualnoj temi priziva savjesti u medicinskoj praksi odazvali su se članovi društva te zainteresirani pojedinici. Pozdravljajući nazočne i gosta predavača predsjednik podružnice Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva (HKLD) u Varaždinu Lovro Mlakar, dr. med., rekao je kako je organizacija ovog predavanja proizašla iz razgovora unutar Katoličkog liječničkog društva, gdje su zaključili da bi bilo korisno pozvati stručnog predavača o temi priziva savjesti. Naveo je da se ta tema u liječničkim krugovima povremeno spominje, nije uvijek u središtu pozornosti, ali je stalno prisutna. Važan je razgovor među liječnicima, medicinskim sestrama i farmaceutima te bolje poznavanje povijesnih i pravnih osnova priziva savjesti, istaknuo je Mlakar.

Na predavanju je prim. Ujević iznio pregled filozofskih, pravnih i medicinskih temelja na kojima počiva pravo na priziv savjesti, s posebnim naglaskom na njegovo tumačenje i primjenu u Hrvatskoj. Ujević je naglasio da je savjest temeljno unutarnje načelo čovjeka i da je sloboda savjesti u Ustavu zaštićena kao pravo prve generacije, zajedno sa slobodom mišljenja i vjere. Ujević je naglasio da se ta prava ne mogu suspendirati ni u izvanrednim okolnostima, te da priziv savjesti nije isto što i sama sloboda savjesti, nego njezina javno izrečena primjena u konkretnoj moralnoj dilemi. Kako je rekao, problem nastaje ondje gdje država formalno priznaje slobodu savjesti, a zatim kažnjava one koji se pozivaju na nju, što je po njegovu mišljenju kontradikcija prisutna i u današnjim raspravama o medicinskoj praksi. Posebno se osvrnuo na napetosti oko pobačaja i na politička tumačenja pojma „reproduktivnih prava“, napominjući da se taj izraz u javnim raspravama često sužava isključivo na pitanje prekida trudnoće.

Predavač je svoje stavove potkrijepio povijesnim primjerima, od antičke Grčke i američkih utemeljitelja do Nürnberških načela, ističući da je odbijanje provođenja nemoralnih naloga jedno od ključnih načela suvremene civilizacije. Upozorio je i na iskustva pojedinih europskih zemalja, poput Francuske, gdje se pritisci na zdravstvene djelatnike koji koriste priziv savjesti, prema njegovim riječima, postupno povećavaju.

Kao središnji dio predavanja istaknuo je pitanje priziva savjesti u medicini, ocjenjujući da pobačaj nije terapijski zahvat, nego prekid fiziološkog procesa, zbog čega su etičke dileme razumljive i legitimne. Naglasio je i da specijalizacija iz ginekologije obuhvaća stotine kompetencija, dok je tek manji dio povezan s pobačajem, pa stoga, kako kaže, tvrdnja da ginekolog nije stručan ako ne provodi pobačaje nema uporišta u medicinskoj praksi. Podsjetio je i da oko 60 posto ginekologa u Hrvatskoj koristi priziv savjesti te upozorio da ograničavanje tog prava može dodatno pogoršati kadrovski manjak.

Ujević se posebno osvrnuo na česte prigovore upućene instituciji priziva savjesti. Tako je istaknuo da se nerijetko tvrdi kako prava pacijenata imaju prednost nad savješću liječnika, no on smatra da je to pravno neutemeljeno jer sloboda savjesti uživa viši stupanj zaštite. Odbacio je i prigovor da priziv savjesti ugrožava dostupnost zdravstvene zaštite, argumentirajući da se organizacijski problemi ne mogu rješavati ukidanjem temeljnih prava, Ujević smatra da bi rješenje trebalo biti organizacijsko, a ne represivno, te da ukidanje priziva samo pogoršava manjak liječnika. Dodatno, suprotstavio se tvrdnji da priziv savjesti nema uporište u međunarodnom pravu, navodeći povijesne i suvremene dokumente koji ga priznaju. Naglasio je i da nije točna teza kako je priziv savjesti tek privatna moralna preferencija bez profesionalne dimenzije, jer, kako tvrdi, moralna i profesionalna savjest u medicini ne mogu biti odvojene, liječnik ne može biti „profesionalno savjestan, a moralno nesavjestan“. Ujedno je upozorio da se ponekad iznosi optužba kako priziv savjesti vodi diskriminaciji pacijentica, no takav argument, smatra on, često se koristi politički, uz zanemarivanje strukovnih i organizacijskih rješenja.

Predavanje je izazvalo pozornost zbog tema koje su posljednjih godina u središtu javnih rasprava, osobito zbog povezanosti priziva savjesti i provođenja pobačaja, kao i recentnog slučaja sestara u Petrovoj bolnici u Zagrebu te se nakon izlaganja prim. Ujevića razvila konstruktivna rasprava i podjela iskustava među nazočnima.

---