VARAŽDIN, 4. 11. 2026.

---

Drugo predavanje u sklopu ovogodišnje manifestacije Mjesec hrvatske knjige, koji se ove godine odvija pod sloganom “Od priča do otkrića” te u koju se i ove godine uključila i Biskupijska knjižnica Varaždin, održao je moralni teolog prof. dr. sc. Tonči Matulić.

On je, u srijedu 4. studenog 2026. govorio o temi „Što čovjek smije učiniti s onim što je otkrio? Znanost, etika i odgovornost“

Matulić je u svom predavanju najprije kroz povijesni primjer Fritza Habera prikazao kako znanstveno otkriće može istovremeno hraniti čovječanstvo i uništavati živote. Naveo je i druge primjere znanstvenih otkrića i njihovih primjena kroz povijest te rekao kako su granice među njima s vremenom postale sve tanje. Postavlja se onda pitanje gdje je granica između čovjekova legitimnog napretka i opasnosti da se igra Boga s onim što je otkrio? 

„Nažalost, povijest moderne znanosti nam pokazuje da smo granice u mnogim slučajevima spoznali u pravom svijetlu i na pravi način tek naknadno, kad smo neko znanstveno otkriće već primijenili i kad smo vidjeli koji su razmjeri štetnih posljedica kao što su kemijsko, biološko, nuklearno oružje. U pozadini imamo sjajna znanstvena otkrića koja su doprinijela blagostanju i dobrobiti naroda i cijelog čovječanstva, ali vidimo i onu mračnu, negativnu stranu“, rekao je Matulić istaknuvši da je upravo to ono što najbolje pokazuje granicu. Osvrnuo se na današnje vrijeme znanstvenih otkrića na polju tehničkih znanosti, razvoja i primjene umjetne inteligencije te poručio kako se neke stvari već naslućuju  poput generativnih alata i generativne umjetne inteligencije koji su, prema riječima Matulića, doista korisni i mogu se primjenjivati u raznim područjima, međutim, ono što se paralelno razvija, premda još nama nije na raspolaganju, su napredniji oblici sustava umjetne inteligencije.

„Takozvana opća umjetna inteligencija, koja će beskrajno, ne možemo ni zamisliti koliko, nadmašivati čovjeka. U tom kontekstu govori se i da bi se ona mogla predstaviti sa sviješću i samosviješću, a to implicira da bi imala svoj pojam, ideju dobra i zla, njihova razlikovanja i tako dalje. Te stvari moraju se na vrijeme staviti pod čovjekovu kontrolu“, naglasio je predavač.

Podsjetio je, nadalje na poruke Drugog vatikanskog koncila da naše doba treba mudrost više nego su je trebale prijašnje generacije, dodavši i kako su pak prijašnje generacije imale više mudrosti nego znanja. No, gdje naći to blago mudrosti koje nudi odgovor na pitanje kako biti mudar i odgovoran u upravljanju postignutim znanjima i novim otkrićima?

„Blago kršćanskog pologa vjere je zapravo vrelo mudrosti. Nesumnjivo da, hraneći se i vraćajući se tim vrelima baš učimo, primamo mudrost, postajemo mudri, a to nam je danas najpotrebnije, jer mi ipak živimo u civilizaciji u kojoj dominira znanje. Ali znanje ubija, a mudrost prosvjetljuje i istinska mudrost posvećuje“, rekao je Matulić dodavši i da nam je mudrost potrebna kako bi i znanstvena istraživanja, i znanstvena otkrića i njihova primjena bila humanija, čovjeka dostojnija. A ono što je čovjeka dostojno ne seže samo u sadašnjost, nego i u budućnost. Stoga Matulićev odgovor na pitanje: „Što čovjek smije učiniti s onim što je otkrio?" glasi: „Smije učiniti sve ono za što može odgovarati pred onima koji će živjeti s posljedicama primjene tog otkrića, pa uključujući i one koji se još nisu rodili. A vjernik, teolog mora dodati: odgovarat će i pred Bogom koji je čovjeku povjerio svijet da ga čuva i obrađuje, kako nam govori Knjiga Postanka“
 

---