6. 9. 2009.

7. rujna, na dan kada započinje nova školska godina, u katoličkom kalendaru je upisan spomendan sv. Marka Križevčanina.

Ja sanjam o trenutku kada njegovo ime neće biti upisano samo u kalendaru, nego kad će njegov život i primjer, zajedno sa ostalim hrvatskim svecima, blaženicima i slugama Božjim, prožeti življenje i djelovanje Hrvata katolika. Toga dana, oni koji budu sudjelovali u euharistijskom slavlju, čut će čitanje iz Prve Petrove poslanice i evanđelje po Luki.

Evanđelje po Luki (Lk 9,23-26) je veoma prikladno za početak školske godine. Ističe načelo koje je zajedničko i duhovnom rastu i procesu učenja. Potrebno je svakodnevno se odricati samoga sebe, uzimati svoj križ i ići naprijed.

Odricanje od samoga sebe nije znak vlastite negacije ili prijezira, nego činjenice da smo sposobni biti slobodni i rasti. Napravimo novi korak tek kad smo spremni odreći se mjesta na kojemu smo do tada bili. Svi smo u životu susreli nadrimudrijaše koji su smatrali da sve znaju. Oni su nepomično ukopani u svom samozadovoljstvu, nesposobnom za odricanje od sebe i razine na kojoj se nalaze.

Dok se odričemo sebe, istodobno je potrebno i prihvaćati se. Prihvaćati svoj križ. Prihvaćati sve muke i zadaće učenja i napredovanja. Oni koji ne prihvaćaju svoj križ, koji izbjegavaju obveze ili odgađaju posao, nikada neće osjetiti zadovoljstvo kojim plodi samo ono što je znojem zalijevano. I odricanje od sebe i prihvaćanje sebe potrebno je raditi svakodnevno. Ne kampanjski. Ne samo pred ispite ili krajem polugodišta, nego svakodnevno i predano.

I još jednu stvar valja imati na pameti, a to je svijest da je najvažnije ići za Kristom. Da škola nije nešto što nas priprema za život, nego da je škola naš život u ovom trenutku. I nije bitno kakav sam učenik. Bitno je kakav sam čovjek. A dobar čovjek ne propušta priliku maksimalno iskoristiti talente.

Svim učiteljima, a na poseban način vjeroučiteljima, kao da su upućene riječi prvoga čitanja (1Pt 4,12-19). Potiču nas da kvalitetno živimo svoje opredjeljenje za rad s učenicima bez obzira na sva protivljenja, omalovažavanja, nerazumijevanja i neprikladnost trenutka. Dok ne posustajemo u kvalitetnom radu i borbi za dostojanstvo učiteljske službe, ne treba nam se surovom stvarnošću previše opterećivati kao da se događa štogod neobično.

Tolika podmetanja i laži se čuju protiv vjeroučitelja. A mi, zahvalni Bogu što učenici i njihovi roditelji iz godine u godinu prepoznaju vrijednost vjeronauka u školi pa upisuju predmet koji im nije obavezan, radujemo se jer i svojim trpljenjem možemo moliti.

A sv. Marko Križevčanin, koji je u svoje vrijeme marljivo stjecao znanje da bi potom kvalitetnije s ljubavlju služio Bogu i čovjeku, neka nam izmoli milost da i po ovoj školskoj godini u Hrvatskoj bude više dobra. Neka nas nauči svojim primjerom da valja raditi, međusobno se pomagati i biti ponosan. I sve to u zahvalnosti srca prema Bogu koji nam je dao mogućnost da i mi 7. rujna 2009. započnemo još jednu školsku godinu.

Veritas, 9/09.