VARAŽDIN, 31. 10. 2026.

---

U organizaciji Ureda za pastoral mladih Varaždinske biskupije održano je u subotu, 31. listopada, molitveno bdjenje mladih „Holywin“. Program je počeo u varaždinskoj crkvi Dobrog Pastira iz koje su se mladih uputili u procesiji prema katedrali gdje je program završio euharistijskim slavljem.

---

Mladi Varaždinske biskupije okupili su se u crkvi Dobroga Pastira u 19:30 kako bi najprije pristupili sakramentu pomirenja, a u 20 sati program je počeo katehezom pod nazivom „Procesija svetih“ koju je održao župni vikar u Đurđevcu vlč. Timotej Inkret. Osvijestio je mladima što znači njihov dolazak na molitveno bdjenje te im je poručio da je čovjek biće koje hoda, putuje, traži, odlazi i vraća se. Naglasio je da se u Svetom pismu toliko toga događa na putu, posebno se osvrnuvši na starozavjetne likove Abrahama, Mojsija, u konačnici i Isusa koji hoda Galilejom, Judejom. Rekao je da je Crkva svoj hod počela u Jeruzalemu i nastavila ga do svih krajeva zemlje. Istaknuo je da Bog, koji je mogao ostati daleko, odlučuje doći, čini korak prema čovjeku, želi mu pokazati put. Između ostaloga, poslužio se slikom Dobrog Pastira koji zna put, koji je ide ispred čovjeka, ali i uz njega. Hodati za Kristom ne znači da će čovjekov put biti lagan, rekao je vlč. Inkret te dodao da hodati za njim i uz njega znači živjeti evanđelje, odnosno oponašati Kristove korake.

Govorio je mladima o plesnim elementima u procesijama s kršćanskog Istoka - tri koraka naprijed, jedan natrag. „Nije najvažnije koliko idem prema naprijed, koliko prema nazad, najvažnije je idem li za Kristom. Čak i onda kada odem tri koraka natrag, a samo jedan naprijed, ipak je najvažnije to da idem prema Kristu. Nije najvažnije padam li ili stojim, najvažnije je da se ne prestajem boriti, da sam uvijek okrenut prema Kristu i spreman ponovno ići za njim“, naglasio je. Nastavljajući govor o procesiji, istaknuo je dvije: ulaznu i pričesnu te im pojasnio njihovu simboliku. Poručio je nadalje da su sveci ljudi procesije, kojima se Krist toliko svidio da su pošli za njim, unatoč različitim nevoljama. Različiti sveci imali su nešto zajedničko - išli su za Kristom i s Kristom, prihvatili su njegov put: i križ i ljubav. „Sveci su dobro znali da se od križa ne može pobjeći. Križ je tu, htio ti ili ne. Bez ljubavi je on pakao, a zbog ljubavi postaje nešto više“, kazao je. Osvrnuvši se na geslo susreta „Svetost je naša Domovina“, mladima je poručio: „Ovdje na zemlji, svetost znači putovanje, znači da smo doma kad se krećemo, kad idemo za Gospodinom, kad se mijenjamo.“ Naglasio je pritom da za postizanje svetosti nije ključno pitanje „Jesam li već svet?“, nego „Idem li danas za Kristom?“. Ohrabrio ih je za male korake prema svetosti jer „svecem se ne rađa, nego postaje“. „Svetost je hod, kretanje, borba, trud…
Sveci su ljudi procesije koja nikada ne prestaje. Čak i sada, kada su u nebu, kada su došli do cilja, oni su i dalje dio Crkve, oni i dalje ne miruju, nego nas nastavljaju voditi prema Kristu“, rekao je vlč. Inkret. Potaknuo je mlade na promišljanje o svom životu te da si postave pitanje: „Isuse, kamo me večeras želiš povesti?“. Katehezu je završio molitvom „Vodi nas, Gospodine“.

Nakon kateheze sudionici „Holywina“ uputili su se u procesiji za križem gradskim ulicama pjevajući duhovne pjesme. Ulazak u katedralu bio je pod glazbenom i orkestralnom pratnjom Zbora mladih Varaždinske biskupije, čime se simbolički htio prikazati ulazak svetih u nebo. Uslijedio je kratak program u kojem su mladi uprizorili 17 hrvatskih svetaca i blaženika, dok su ministranti prikazali svece koji su bili i jesu među nama, a koje Crkva još nije beatificirala i kanonizirala.  

Potom je predstojnik Ureda za pastoral mladih vlč. Matija Filipović predslavio misu. Koncelebrirali su studentski kapelan u Varaždinu don Ivan Šibalić, župnik u Kuzmincu i Imbriovcu vlč. Josip Sarić, župni vikari u Varaždinu vlč. Josip Biškup i fra Mislav Šebečić, OFMCap. te župni vikar u Đurđevcu vlč. Timotej Inkret. 

U propovijedi se vlč. Filipović osvrnuo na procesiju u kojoj su sudionici Holywina slijedili križ i hodali ulicama te kako su im u katedrali predstavljeni hrvatski sveci i blaženici. „Vidjeli smo i mnoštvo onih koji predstavljaju nepoznate svece, ljude čija imena ne nalazimo u kalendarima, ali ih Bog poznaje. U svemu tome postoji jedno pitanje koje se tiče svakoga od nas: Ima li u tom mnoštvu mjesta i za mene? Mogu li se i ja jednoga dana naći među svetima? Možda nam je lakše vjerovati da svet može biti netko drugi. Netko tko više moli, tko je bolji od nas ili pak netko za koga mislimo da nema toliko grijeha kao mi. Mi sebe dobro poznajemo. Znamo koliko puta nešto obećamo pa odustanemo. Znamo kakvi znamo biti kod kuće, što govorimo o drugima, što skrivamo i s čime se borimo. I onda nam se čini da je svetost daleko od našega života. A večeras nam Crkva upravo govori: 'Svetost ti je blizu. Bog te poziva. U mnoštvu svetih ima mjesta za tebe'. Zato smo i izabrali geslo 'Svetost nam je domovina' To je mjesto kojemu pripadamo, punina života za koju nas je Bog stvorio. I put prema toj domovini započinje ovdje, usred života koji sada živimo“, poručio je propovjednik. Nadalje se osvrnuo na blaženstva iz naviještenog evanđelja, potaknuo je mlade da se upitaju s kime hode kroz život te im naglasio da euharistiju zajedno slave s Blaženom Djevicom Marijom i sa svima svetima. „Naša se zemaljska liturgija, ovo bogoštovlje, pridružuje onoj nebeskoj gozbi. Kad budemo pjevali 'Svet, svet, svet', pridružit ćemo svoj glas njihovoj hvali. To je zajedništvo mnogo dublje od večerašnjega prikaza svetaca. Kostimi će se nakon slavlja odložiti, no zajedništvo u Kristu ostaje. Sveci su naša braća i sestre koji su stigli do cilja i koji nas prate svojim zagovorom“, rekao je vlč. Filipović.

„Kad večeras iziđemo iz katedrale,  neka svatko ponese jedno blaženstvo i pretvori ga u jedan konkretan korak. Možda treba nekoga nazvati i pomiriti se. Možda prestati s nečim što nas ranjava ili ranjava nekog drugog. Možda se treba vratiti redovitoj molitvi. Možda primijetiti osobu koju svi zaobilaze. Upravo ti mali, jednostavni koraci su koraci prema vječnoj domovini. Dragi mladi, u mnoštvu svetih ima mjesta za vas. Bog svakoga od vas zove imenom. Dopustite mu da vas vodi“, zaključio je propovjednik.

---