VARAŽDIN, 8. 6. 2026.

---

Duhovna obnova klanjatelja TEK-a Varaždin održana je u ponedjeljak, 8. lipnja, u varaždinskoj katedrali, na treću obljetnicu osnutka kapele TEK-a u Varaždinu. Misu je predvodio varaždinski biskup Bože Radoš.

---

Program duhovne obnove je na početku predstavila koordinatorica TEK-a Varaždin Marta Kranjčec. Predstavila je i predvoditelja duhovne obnove, župnika in solidum u Ludbregu vlč. Petra Mlakara koji je govorio o temi: „Zašto je važno moliti za svetost postojećih i za nova svećenička zvanja?“

U nagovoru se prisjetio iskustva s otoka Krapnja za vrijeme tečaja Kursiljo kada je u razgovoru s dvije žene, čiji su supruzi također sudjelovali na tečaju, pomislio kako nema spasa za njihove brakove. Potom je rekao što su sve prošli zajedno na tečaju te kako im je brak spašen. „Imao sam snažan dojam da su zahvaljujući toj duhovnoj obnovi namjere Zloga bile osujećene, da je Gospodin snažno zahvatio u te brakove koji su bili blizu ruba raspada“, istaknuo je vlč. Mlakar. Potom je podsjetio na 15. poglavlje Ivanova evanđelja u kojim Isus nekoliko puta ponavlja svojim učenicima „Ostanite u meni“ te dodao: „Očito je to s razlogom, jer netko će se jako truditi postići da Isusovi učenici ne ostanu u Njemu, s Njim, nego da odu od Njega. Zanimljivo je da Iv 6, 66 glasi: 'Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime'. Isus želi da bračni parovi ostanu zajedno. Također, Isus želi da Njegovi svećenici ostanu u službi, uz Njega“, naglasio je. Istaknuo je kako je jedan svećenik rekao da je lako postati svećenik, a da je teško i važno ostati svećenik čitav život. „Rekao bih da to vrijedi i za brak: Lako je vjenčati se. Teško je i važno je ostati u braku cijeli život“, dodao je vlč. Mlakar.

Kazao je da kao što je za obitelj rastava braka bolna stvar, tako je za Crkvu bolno kada svećenik napušta svoju službu. „Mučno je i kada je brak održan samo radi nekog interesa, kao što je mučno i kada svećenik bez prave vjere i ljubavi ostaje u službi. Zato smo potrebni jedni drugima, zato je važno da molimo jedni za druge, kao što je na jednoj duhovnoj obnovi rekao vlč. Dragutin Goričanec: 'Mi svećenici ne možemo bez vas laika, kao što ni vi laici ne možete bez nas svećenika'“, poručio je.

Istaknuo je nadalje i jedno istraživanje o svećeničkom životu koje je pokazalo da je najčešći uzrok napuštanja službe doživljaj usamljenosti. Rekao je da prije svega svećenik odgovoran za sebe, koji kao zrela osoba i vjernik treba gajiti duboki duhovni život koji omogućuje da doživljaj prijateljstva s Kristom zasjeni osjećaje usamljenosti koji ponekad nadolaze. „Ipak, osim prijateljstva s Kristom, svećeniku je potrebno prijateljstvo i blizina drugih ljudi, drugih svećenika, svoje obitelji iz koje potječe, kao i vjernika kojima je poslan i s kojima dijeli život na konkretnoj službi u župi ili negdje drugdje“, kazao je vlč. Mlakar te naglasio da se prijateljstvo svećeniku iskazuje prije svega molitvom za svećenika, a potom i konkretnim gestama ljudske blizine i podrške.

Naglasak je nadalje u nagovoru stavio na važnosti molitve za svećenike te između ostaloga citirao sv. Alfonza Liguorija: „Svećenik koji je proklet ne ide u Pakao sam, a svećenik koji je spašen sigurno nije spašen sam.“

„Kada postanemo svjesni činjenice ogromne odgovornosti svećenika pred Bogom za povjerene mu duše, postaje još jasnije zašto je jako važno da cijela Crkva moli za svoje pastire. Kada molite za nekog svećenika, Bog će mu providjeti milosti koje su mu potrebne da bi živio pravim svećeničkim životom i dobro vršio svoju službu. Ako je taj svećenik u nekoj krizi, tvoja molitva će mu donijeti milosti u snazi da se lakše može oduprijeti napastima koje mu dolaze, a posebno kada se molitvi pridruži i prikazanje neke žrtve. To ima jako veliku snagu“, kazao je vlč. Mlakar.

Na primjeru sv. Male Terezije poručio je da svaki vjernik koji prikazuje s ljubavlju svoje molitve i žrtve, između ostalog i za svećenike, pripada srcu Crkve i poput srca pumpa krv u sve dijelove Tijela Crkve. Potaknuo je klanjatelje TEK-a da i dalje u svoje molitvene nakane uključuju postojeća i nova duhovna zvanja.

Nakon nagovora uslijedilo je kratko svjedočanstvo Tihane Vučić o osobnim plodovima trajnog klanjanja, a potom i misa koju je predvodio mons. Radoš u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Antunom Perčićem, biskupovim tajnikom vlč. Mišelom Kovačevićem, vlč. Petrom Mlakarom i vlč. Josipom Sarićem.

Biskup se u homiliji osvrnuo na prvo čitanje iz liturgije dana (1Kr 17,1-6) te govorio o proroku Iliji, navevši povijesni kontekst naviještenog ulomka, ali i poslanje ovoga proroka. Naveo je kontradikcije u susretu Ilije s Bogom te naveo kako upravo kroz te suprotnosti raste njegova vjera.

„Ilija treba biti prorok, a bježi u pustinju. Kome će tamo u pustinji govoriti? Nikome! Treba se suočiti s kraljem, a on se zavije u pećinu da ga kralj ne nađe. Dosta mu je života, a bježi pred Izabelom koja ga želi ubiti“, naveo je biskup te poručio kako u životu svakog vjernika ima kontradikcija. Istaknuo je da vjera kršćana nije poput trgovine te da se ne može s Bogom imati nikakva računica, kao što su to mislili i očekivali Izraelci koje je Ilija pokušavao odvratiti od klanjanja Baalu. „Ako trgujemo s Bogom svaki put kada dođemo u kapelicu trajnog klanjanja, možda ne vidimo pravoga Boga koji je tu, nego u svojim mislima i u svome srcu imamo boga Baala“, istaknuo je biskup aktualizirajući naviještenu Božju riječ.

„Baal je uvijek negdje blizu nas. Kad zaspemo, useli se u naš život i postaje gospodar života. No, Baal nije Bog već nitko i ništa. Zato danas molimo Gospodine da svaki put kada dođemo na svetu misu, svaki put kada dođemo u kapelicu, da susretnemo jedinoga, živoga, pravoga Boga koji daje i vodu, i plodnost, i sve što je potrebno za život“, zaključio je propovjednik.

Nakon mise održano je i kratko euharistijsko klanjanje.

---