VARAŽDIN, 23. 3. 2026.

---

"Imati ili biti" bila je tema druge po redu hagioterapijsko-evangelizacijske tribine u Varaždinu koje se, od veljače 2026. svakog mjeseca održavaju u organizaciji Zajednice Molitva i Riječ Zagreb i Obiteljskog centra Varaždinske biskupije.

Svaka tribina započinje desetominutnim audio zapisom prof. Tomislava Ivančića, nakon čega hagioasistent i evangelizator dodatno razrađuju temu i nude konkretne smjernice za osobni rast i duhovnu obnovu.

Na tribini, u ponedjeljak 23. ožujka, tonski zapis prof. Ivančića govorio je o problemu nevjerodostojnih kršćana u današnje vrijeme koji ne vjeruju u Boga čovjeka, nego samo u Boga, a potrebno je vjerovati u Isusa Krista - Boga čovjeka. Čovjek je sazdan od duha, duše i tijela, dakle od onog što je vječno i vremenito, te je važno razumjeti da vječno čovjeka oslobađa, dok ga vremenito zarobljava. Uvijek je važno birati ono vječno: gledati dobro, opraštati, činiti dobro, jer dobrota nema prostora ni vremena. Čovjek je neprestano u sukobu između vremenitosti i vječnosti, a ono što je potrebno jest vremenitost umotati u vječnost.

„Kada, dakle, sve što imaš na zemlji zaogrneš u dobrotu, kad se odrekneš da nekome daš, da nekoga ljubiš, ti si vječan“, isječak je iz tonskog zapisa prof. Ivančića.

Hagioasistentica Štefanija Braun Kleončić, protumačila je potom kako se ovaj dio govora prof. Ivačnića bavio pitanjem "Tko je zapravo čovjek?", jer tijelo čovjeka istražuje medicina, psihom se bave psiholozi i psihijatri, ali oni ne daju odgovor na pitanje "Tko je čovjek?" Njeno izlaganje potom se baziralo na posvješćivanju kako osim tijela i psihe, što imaju i životinje, čovjek ima još jednu, onu duhovnu razinu, po kojoj može komunicirati sa svojim Stvoriteljem, „Onim koji nas je postavio u ovo postojanje. Saznati istinu, to je danas nužno, jer ljudi ne znaju istinu o sebi, niti o tome zašto postoje, kamo idu, što je uopće život. Život nije nešto, nego Netko. Ne znamo ni što je smrt, zašto moramo umrijeti ili kako treba živjeti. Otkrivamo da, iako postoje tri razine čovjeka, ne možemo ih dijeliti, nego samo razlikovati, a čovjek je cjelina.“

Govorila je potom o ljubavi koja pretpostavlja slobodu, jer je i Stvoritelj stvorio čovjeka iz ljubavi i dao mu slobodu - da se u svojoj slobodi, nakon što prođe ovom zemljom, sam odluči ponovno vratiti Onome od koga je i došao. I premda je Bog čovjeku sve podložio i dao mu na upravljanje, zadržao je pravo da On odlučuje što je dobro, a što zlo. Čovjek je, pak, slobodan odlučiti se za dobro ili zlo.

„Stvoreni smo za vječnost“, podsjetila je nadalje Braun Kleončić, „imamo besmrtnu dušu, kroz smrt samo prolazimo i ona nije kraj, tako ni suicid nije izlazak iz postojanja. A od onoga što s nama prelazi jest ono što nas je u ovome svijetu držalo na onoj duhovnoj razini: dobrota, istina, ljubav, povjerenje. Mi smo možda na ovome svijetu izgubili moć da uvijek budemo dobro, ali nismo izgubili moć da se odlučujemo za dobro.“

Upozorila je, nadalje, i da čovjek, budući da ima slobodu i nije poput životinje vezan za instinkte koji ga usmjeravaju, u svojoj slobodi u stanju je pasti i ispod razine životinje.

„Svaka laž izbacuje nas iz postojanja, a kad se čovjek čak okrene zlu, reže svoju egzistenciju i kad u njemu nema više ništa dobra dolazi do ili ispod razine životinje, mi možemo reći postaje nečovjek ili pokvaren čovjek. Nitko nije odlučio sam o svom dolasku na ovaj svijet, ali svatko odlučuje kako će živjeti i ne može biti spašen bez svog pristanka“, poručila je između ostalog u svom izlaganju Braun Kleončić i na kraju potaknula okupljene da uvijek idu za onim što ih čini sve više i više čovjekom.

Evangelizatorica Ljerka Jurkić također se osvrnula na tonski zapis prof. Ivančića zadržavši se na njegovu poticaju da na ovoj zemlji moramo gubiti, i tražeći odgovore na pitanja: kako biti čovjek, kako vidjeti čovjeka, koliko sam spreman davati ljudima?

„Kad čovjek bira dobrotu, kad se čovjek odlučuje za dobro, on ulazi u zakonitosti samog stvoritelja, i onda se povezuje s Njim. I to nam je pokazao Isus. On je prošao zemljom čineći dobro, kako nam to donose Djela apostolska. On nikog nije osudio. Sve nam je pokazao“, poručila je Jurkić i protumačila zašto je prof. Ivančić usmjeravao na vjeru u Isusa Krista i uzimanja Njega za prijatelja i suputnika u životu. On koji je potpuno Bog, ali i potpuno čovjek, pokazao je ljudima zakonitosti dobra i ta snaga Isusa Krista vrijedi za sve ljude. Upravo je zato važno evangelizirati, donositi radosnu vijest, protumačila je Jurkić dodavši: „Neki će ga prihvatiti i doći u crkvu, drugi možda neće, ali će prihvatiti istinu. Ja znam da sam ja izravno mogla nekako doživjeti čovjeka, vidjeti čovjeka, tek nakon što sam doživjela blizinu Isusovu.“

Posvjedočila je, nadalje, o tome kako je do tog trenutka, skoro 30 godina, bila „mrtav čovjek, kršćanin.“ Ipak, u jednom trenutku odlučila se otvoriti dobru, ono se u njoj umnažalo i dovelo ju do iskustva živoga Boga.

„I ako nekoga ovdje na zemlji treba upoznati, ako nekog treba proučavati u znanosti i u školama, to je onda Isus Krist“, istaknula je među ostalim evangelizatorica Jurkić.

Nakon izlaganja, posjetitelji su mogli postavljati pitanja na koja je, uz već spomenute gošće, odgovarao i Ivica Lulić, predsjednik Vrhovne matične uprave Zajednice Molitva i riječ.

Tribinu je moderirala Dragica Medved te na kraju najavila idući mjesečni susret, u ponedjeljak 27. travnja 2026. na temu "Kako do odgovora na osobni identitet muškarca i žene?"

Osim toga, najavila je i trodnevni hagioterapijski seminar koji će se u Varaždinu održati od 15. do 17. svibnja 2026.

---