VARAŽDIN, 28. 9. 2026.

---

Susret svećenika Varaždinske biskupije održan je u ponedjeljak, 28. rujna, u Pastoralnom centru Varaždinske biskupije.

---

Prvi dio susreta posvećen je temi župne kateheze, a drugi dio održan je u varaždinskoj katedrali u kojoj je euharistijsko slavlje predvodio varaždinski biskup Bože Radoš prigodom 29. obljetnice ustoličenja prvog varaždinskog biskupa Marka Culeja.

U provom dijelu susreta, u koji je uveo vikar za kler Varaždinske biskupije preč. Anđelko Košćak, o temi župne kateheze govorili su Radovan Librić, vjeroučitelj, ravnatelj Gornjogradske gimnazije i tajnik udruge Ekosspiritus te Nikola Kuzmičić, vjeroučitelj i književnik.

Kuzmičić je govorio o zabludama, predrasudama, ali i lažima koje se tiču župne kateheze. Najprije je istaknuo kako župna kateheza ne postoji, nego da je školski vjeronauk preslikan na župnu katehezu, te se stoga kao takav može nazivati župnom katehezom. Potom je naglasio da priprava za sakramente prve pričesti i svete potvrde, na primjeru Varaždinske biskupije ali i drugih, traje dvije godine, ali da ni to realno nije točno, s obzirom da priprema počinje u listopadu, a završava oko Uskrsa, te uzevši u obzir školske praznike, ali i primjerice blagoslov obitelji. Istaknuo je potom da je zabluda da mladi ljudi odlaze iz Crkve, kao i priču o Hrvatima katolicima. „Imamo djecu i mlade koji su bez iskustva vjere. Roditelji svoju djecu ne nauče napraviti znak križa, što mogu potvrdi vjeroučitelji koji predaju u prvom razredu osnovne škole. Roditelji ne razgovaraju s djecom o vjeri i ne uče ih molitve“, poručio je vjeroučitelj Kuzmičić. Istaknuo je kako treba prestati biti opterećen brojkama u Crkvi te nikada ne odustati raditi i davati se onima koji traže više od vjere, od Crkve, bez obzira koliko ih bilo. U takvim slučajevima se može postaviti pitanje isplativosti rada ili posla s malim brojem zainteresiranih, ali predavač naglašava da kategorija isplativosti nije kategorija kojom se ravna u Crkvi. „Kršćanski mentalitet jednostavno ne razmišlja na način isplati li nešto. Kršćanski mentalitet vjeruje u Boga čudotvorca i ne ide za mentalitetom ovoga svijeta. Kad razmišljam o radu na župi, o suradnji među župnika i vjeroučitelja, onda mi padaju na pamet četvorica iz evanđelja koja su nosili uzetoga. I kad nisu mogli kroz vrata, ušli su kroz krov. Čini mi se da od njih možemo naučiti mnogo stvari. Prva i najvažnija stvar, stalo im je“, istaknuo je te još jednom svima naglasio da odustajanje nije opcija. Također je govorio o važnosti pozitivnih iskustava koje su svećenici i vjeroučitelji pozvani među sobom dijeliti. Govorio je i o Branimirovoj godini koja je više toga iznjedrila, među ostalim, da hrvatska katolička obitelj zajedno moli i odlazi na svetu misu. „Meni se čini da bi naš pastoral trebao ići za time: da imamo ljude koji mole, koji će djecu naučiti moliti, i da imamo ljude koji će sudjelovati u svetoj misi. Nakon toga možemo nadograđivati“, kazao je Kuzmičić.

Librić je pak govorio iz svog iskustva kao vjeroučitelj u školi te kao župni kateheta. Između ostaloga je naglasio da se ne smije pretpostavljati da djeca nešto znaju, da moderan čovjek ne može prihvatiti cijelo evanđelje, nego mu se mora izdvojiti tek djelić evanđelja i njega mu tumačiti. „Nijedan mladi čovjek nema toliko strpljenja prihvatiti evanđelje koje ima riječi koje su zastarjele, njemu nerazumljive, a kamoli tek onda bogatstvo jednog evanđelja“, istaknuo je. Predstavio je nekoliko priručnika po kojima je moguće raditi župnu katehezu. Potom je naglasio da kateheza ima svoju strukturu koja je vrlo važna te je pritom poseban naglasak stavio na motivaciju. „Privilegirani smo time što imamo ispred sebe mlade ljude koje možemo slušati kako bismo u pripremi župne kateheze i školskog vjeronauka mogli jače zaorati, jer oni nam pokazuju put kako to činiti. I na kraju bih rekao da je kateheza privilegij stoga je nemojte micati ili od nje odustati. Ne znam koji postotak svećenika sudjeluje u župnoj katehezi, ali vi ste odgovorni za župnu katehezu. Nisu to laici. Oni vam u katehezi mogu pomoći“, poručio je Librić te potaknuo da nakon godina uloženog truda u župnu katehezu dolaze i plodovi. Najprije nekolicina mladih koji postaju aktivni župljani, koji kasnije osnivaju svoje obitelji i postaju aktivni u pastoralu, koji postaju suodgovorni za svoju župu u kojoj dočekuju i ispraćaju svoje župnike kojima su pozvani biti oslonac.

Nakon predavanja, uslijedile su obavijesti pojedinih biskupijskih ureda. Tako je predstojnik Ureda za mlade Varaždinske biskupije vlč. Matija Filipović najavio susrete i formacije mladih u predstojećoj pastoralnoj godini te istaknuo da će se biskupijski susret krizmanika i mladih održati 3. travnja 2027. godine u Ludbregu.

Vlč. Petar Mlakar pozvao je svećenike da oglase duhovnu obnovu za mladiće koja će se održati od 9. do 11. listopada u Pastoralnom centru u Ludbregu.

Ravnatelj Caritasa Varaždinske biskupije Elvis Gotal predstavio je jesensku akciju „Ljubav koja ostaje”, namijenjenu prikupljanju novčanih darova za tople obroke korisnika Pučke kuhinje u Varaždinu. Akcija je planirana od 15. listopada do 15. studenoga 2026., s posebnim naglaskom na dane uoči Svih svetih i Dušnoga dana.

Na susretu je predstavljena i platforma „e-župe“ koju koristi nekolicina župa Varaždinske biskupije. Detalje o funkcioniranju platforme iznio je idejni začetnik i voditelj projekta Velimir Jurković, mag. inf, MBA.

Na kraju prvog dijela susreta svećenicima se obratio i mons. Bože Radoš koji je zahvalio predavačima te svima koji su predstavljali programe za novu pastoralnu godinu, kao i svima koji će ih podržati. Najavio je i ciklus biblijskih tribina koji će početi 5. listopada u Pastoralnom centru u Varaždinu, a koji će voditi vlč. Mladen Horvat putem online veze.

Susret je potom nastavljen u varaždinskoj katedrali misom koju je u zajedništvu s okupljenim svećenicima predvodio biskup Radoš. „Na današnji dan, prije 29 godina, ovdje je ustoličen prvi varaždinski biskup, mons. Marko Culej. U ovih 29 godina ispisana je ne tako velika, ali, vjerujemo, tako lijepa povijest ove biskupije. Danas želimo moliti za sve one koji su ostavili trag na putu ove mjesne Crkve“, rekao je biskup u uvodu mise.

Na početku propovijedi naglasio je da je obljetnica poziv da se pogleda u prošlost, da se istaknu ljudi i događaji koji su obilježili 29 godina mjesne Crkve. „Pozvani smo se upitati i kakvo je danas stanje naše Crkve“, istaknuo je te se osvrnuo na evanđelje koje, kako je rekao, teče kao rijeka koja dotiče i 29 godina postojanja Varaždinske biskupije.
„Što pokazuje zrelost jedne biskupije, sazrijevanje i ono što je dobro rađala kroz ove godine? Svakako to nisu naše građevine, nisu ni neke statistike, nego je pitanje puno dublje: Jesmo li nakon ovih 29 godina bliže izvoru evanđelja? Možda smo mnogo toga kao Crkva naučili, ali jesmo li postali jednostavniji? Možda imamo bogato iskustvo kroz ovih 29 godina, no, je li nas ono učinilo poniznijima?“, upitao se biskup.

Kazao je da je u naviještenom evanđelju Isusu postavljeno pitanje „Tko je najveći?“, te naglasio da Isusov govor nije bio o veličini, o mjerilima kakve imaju ljudi. „Isus je u središte odgovora stavio dijete. Nije govorio o tome tko je najveći, nego o tome kako treba živjeti da bi se došlo u Kraljevstvo Nebesko“, poručio je.

Govorio je o napasti uspoređivanja među svećenicima, o veličini nečije župe, službe, uspješnosti pastorala… „U našim službama nismo pozvani biti važni, nego smo pozvani biti Isusovi“, naglasio je propovjednik te dodao: „Pozvani smo biti blizu jedni drugima, da budemo spremni poći ljudima ususret i da se na našem licu i u našem životu može vidjeti put koji vodi prema Dobrome Pastiru“.

Potaknuo je sebe i svećenike da im služba ne postane rutina, nego da sanjaju velike stvari i dopuste si iznenaditi se, baš poput djeteta. „Dopustimo Gospodinu da nas ugodno iznenadi. Kroz ovu godinu u kojoj idemo ususret 30. obljetnici biskupije, sanjajmo takve snove po kojima će Gospodin obnoviti naše srce. Ako je srce obnovljeno, onda smo i mi mladi, onda je i naša biskupija mlada“, zaključio je mons. Radoš.

---