VARAŽDIN, 28. 9. 2026.

---

Od rujna 2026. nastavlja se niz hagioterapijsko-evangelizacijskih tribina u Varaždinu u organizaciji Zajednice Molitva i Riječ Zagreb i Obiteljskog centra Varaždinske biskupije, namijenjene svima koji u današnjem vremenu traže odgovore na aktualna životna pitanja i suočavaju se s osobnim i društvenim krizama. 

Tako se na tribini, u ponedjeljak 28. rujna, govorilo o temi: "Odgoj djece - odgajamo li sami sebe, da bismo mogli odgajati djecu?", a predavači na tribini su bili hagioasistentica Lana Poljak Branisavljević te evangelizator Mario Jakešević. 

Okupljene je na početku pozdravila i uvela u temu moderatorica tribine Dragica Medved, a potom je pušten i audio zapis prof. Tomislava Ivančića u kojem se dotaknuo problematike djece odnosno mladih koji odlutaju s dobrog puta, potom važnosti roditelja koje djeca pozorno slušaju i gledaju te usvajaju obrasce mišljenja, govorenja i djelovanja. Zato je na osobiti način prof. Ivančić istaknuo važnost dobre međusobne komunikacije roditelja, dobrog, lijepog, ohrabrujućeg, afirmativnog govora supružnika. 

"Nema nikoga tko može dijete odgojiti kao tata i mama. I nema nikoga tko dijete može očuvati od ponora zla kao tata i mama. Dijete vjeruje tati i mami", čulo se u zapisu prof. Ivančića u kojem je potom još protumačio i zašto je važno da, u situacijama kada se u dijete možda uvuku i zle navike, roditelji trebaju biti strogi i postavljati granice - djeca to cijene. Također, istaknuo je i da odgajati dijete prije svega znači odgajati sebe. 

Iz aspekta hagioterapije, Poljak Branisavljević je svratila pozornost kako je, u govoru o odgoju u današnje vrijeme veliki naglasak stavljen na odgoj iz psihološkog gledišta i mentalnog zdravlja djece i mladih. Postavlja se, stoga pitanje tko govori o duhovnoj, antropološkoj stvarnosti čovjeka, jer ona je temeljna stvarnost čovjeka. 

"To je ono područje u kojem je čovjek - čovjek. Područje koje govori baš o meni kao osobi. To nisu samo moje emocije, niti samo moje tijelo, nego mogli bismo reći, to je esencija moga bića. I zato i danas u našem 21. stoljeću možemo reći da je ta duhovna antropološka stvarnost zanemarena. Da je čovjek u svojoj biti zanemaren", poručila je. 

Osvrnula se, nadalje i na situaciju u medijima kada se govori o djeci - sve je puno nasilja, depresije, različitih vrsta ovisnosti i negativnih navika kod mladih.

"Mogli bismo reći da to antropološko područje nekako ostaje nerazvijeno, a ovo duhovno u našem suvremenom svijetu odbacuje se kao nešto nazadno, da je samo za neuke, a zapravo je temeljno. Dakle, pitanje duha je temeljno pitanje svakog čovjeka" istaknula je Poljak Branisavljević, dodavši kako je upravo tome prof. Ivančić posvetio cijeli svoj život. 

Duhovno antropološko zdravlje u čovjeku, u odgoju, počinje još u utrobi majke - dijete od začeća ima svoju duhovnu stvarnost te ono svojim duhom čuje i registrira stvarnost oko sebe, nadalje je protumačila.

Roditelji su pozvani na afirmativni govor djetetu koje očekuju, dok je još u utrobi, a ako bi se i dogodila neka negativnost radi životnih okolnosti koje izazivaju ranjenost, uvijek je važno vraćati se na Izvor. Djetetu, ali i sebi, važno je uvijek posvješćivati tko je Životvorac, Stvoritelj, tko sam ja, odakle moj život, kuda ide moj život, koji je cilj, poznajem li tog Stvoritelja svog života, kamo se uvijek mogu vratiti kad zalutam. 

Za roditelja, odnosno odgajatelja, važno je da bude autentičan, da bi mogao dobro odgojiti, prenijeti vrednote. Stoga se, prije svega, sam treba odlučivati za dobro. Donositi odluke za dobar, kvalitetan, moralan, čestit život u kojem su prisutni ljubav, nada i povjerenje. Imati svoj razum, razvijati se, rasti i učiti. 

"Nama ne trebaju profesori, 'predavači teorije'. Nama trebaju ljudi prakse. Kako djeca najbolje i najlakše uče? Tako što nas gledaju. Djeca gledaju jesmo li mi autentični svjedoci", naglasila je Poljak Branisavljević.  

Osvrnula se još i na činjenicu užurbanosti života i nedostatka vremena jednih za druge. Roditelji sve više rade, djeca su pretrpana obavezama, svi su premoreni. Upozorila je da time gubimo sebe i svoje obitelji i da je to zlo koje se na profinjen način uvuklo u svakodnevicu. 

"A dijete treba razgovor. Dijete treba vrijeme. Dijete treba da ga slušaš. Koliko puta smo fizički prisutni, a zapravo se nismo susreli jedni s drugima? Mislim da nam je to jedna bitka koja nam predstoji. Svima nama. Izboriti se za vrijeme. Da odmaknemo ono što je nebitno i razdvojimo od onoga što je bitno", rekla je. 

Također, podsjetila je i da težinu odgoja roditelji ne trebaju nositi sami na svojim leđima podsjetivši da ona nisu samo njihova, nego prije svega Stvoriteljeva djeca koja su njima, od Njega, darovana. I taj Stvoritelj koji je ljubav, ohrabrila je Poljak Branisavljević, roditeljima želi biti suradnik. 

Evangelizator Jakešević u svom je izlaganju naglasak stavio na važnost odgoja samoga sebe te kako to činiti u svjetlu nauka Crkve. Pa je tako rekao da je vlastiti odgoj vezan uz normu koju je donio Bog koji se spustio na zemlju, a to je Isus Krist. Potaknuo je na temeljnu odluku, odnosno temeljno opredjeljenje za Isusa Krista, tako da postane živi član zajednice-obitelji, da bude živi Bog u vlastitom životu. Upozorio je da, vlastitim krivim naukom, krivim življenjem kršćanske duhovnosti, nerijetko postajemo uzrokom sve većeg širenja ateizma - jer svojim životom uvijek svjedočimo: ono dobro ili krivo. Ako netko za sebe kaže da je kršćanin, a istovremeno je korumpiran, ide samo za novcem, nekim prestižom, svojim takvim životom svjedoči pogrešnu sliku o Isusu Kristu - takvog Isusa nitko ne želi nasljedovati. 

Podsjetio je kako je zlo ušlo u svijet, došlo je do pada čovjeka, grije je prisutan, a time i rane i traume. Toga treba biti svjestan, ali i prihvatiti da imamo Liječnika i da od svih rana i trauma možemo biti iscijeljeni. Važno je to htjeti i priznati sebi i na tome raditi, ozdravljati ranjena područja u duši. 

Važno je graditi odnos sa Stvoriteljem koji je Ljubav i tako čovjek može postati sposoban primati, primiti i na posljetku davati ljubav odnosno odgajati ljubavlju. 

"Onaj tko ulazi u odgoj s ljubavlju, imat će najviše uspjeha", istaknuo je na temelju vlastitog iskustva koje je imao sa svojom kćeri.  

Potaknuo je okupljene i da uvijek u svemu računaju s Duhom Svetim kojeg su primili još u sakramentu krštenja.

"On je živ, On je konkretan, On je osoba. I kao takvom, mogu mu se obratiti, tražiti Ga pomoć. Isus je obećao da će nam Ga poslati. Sjetimo se prve Crkve - nisu mogli napraviti ništa bez Duha Svetoga. Uključimo Ga i mi u svoj život!", poručio je, između ostalog, evangelizator Jakešević.

Iduća hagioterapijsko-evangleizacijska tribina u Varaždinu bit će u ponedjeljak, 26. listopada, u dvorani Pastoralnog centra Varaždinske biskupije, s početkom u 19 sati, o temi: "Kako izići na kraj s modernim ovisnostima?" 

 
 

---