„Gregorijanska nadahnuća. Skladbe za mješoviti i muški zbor uz pratnju orgulja“ – naslov je najnovije zbirke skladbi istaknutog hrvatskog crkvenog skladatelja i glazbenog pedagoga rodom iz Gornje Voće - mo. Miroslava Martinjaka, objavljene u nakladi Glasa Koncila iz Zagreba. Martinjak je široj javnosti poznat kao predstojnik Instituta za crkvenu glazbu "Albe Vidaković" pri Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na kojem ujedno i predaje predmete vezane uz crkvenu glazbu, predsjednik je Hrvatskog društva crkvenih glazbenika, dirigent (regens chori) zagrebačke katedrale te glavni urednik najstarijeg časopisa za sakralnu glazbu „Sveta Cecilija“.

Nadahnut gregorijanskom glazbenom baštinom i potaknut potrebom novoga glazbenog stvaralaštva Crkve, Martinjak je za potrebe zagrebačke katedrale obradio tridesetak vrlo zanimljivih skladbi. U zbirci su objavljene poznate skladbe koje hrvatski narod velikim dijelom poznaje i uz malo animacije može ih skladno pjevati: Nebesa odozgor rosite; Već mrak se hvata gine dan; Na Isusov se spomen sam; Sva si lijepa o Marijo; O vijenče Djeva, Isuse; Pelikane nježni; Klanjam ti se smjerno; Na gozbu kralja Jaganjca; O dođi, stvorče, Duše Svet; Usta moja te obrade triju misa: De Angelis (VIII. gregorijanska misa), Misa mundi i Gregorijanska XVII. misa.

Cilj tih obrada nije bio opteretiti pjevače kompliciranim vokalnim slogom, već pronaći zlatnu sredinu melodioznosti i primjerenu višeglasnost, koja će biti prihvatljiva kako za koraliste, koji su, doduše, vješti pjevači, a neki i profesionalci, tako i za studente bogoslove, koji se ne bave profesionalno glazbom. Sve obrade u zbirci uređene su za mješoviti i muški zbor. Skladbe su provjerene u praksi, jer su više puta izvođene u zagrebačkoj prvostolnici i djeluju dopadljivo vjernicima, jer im daju mogućnost sudjelovanja u pjevanju jednoglasnih gregorijanskih melodija. Učestalim ponavljanjem takvih obrada počinje se spontano odigravati dijalog između puka i zbora, a to je upravo želja koncilske obnove da zbor doista bude predvoditelj pjevanja i kreator novih mogućnosti. Osnovni razlog objavljivanja te zbirke jest želja da se i na taj način potakne dijalog između zbora i prisutnog puka na euharistijskim slavljima u župama, katedralama i samostanima. Na taj način može se zadovoljiti težnja zbora za višeglasnim pjevanjem, što mu i pripada, a puku je ponuđeno jednoglasno izvođenje. Takav način može doista potaknuti djelatno sudjelovanje svih i stvoriti poseban ugođaj liturgijske zajednice koja pjevajući slavi Gospodina.

„Gregorijanska glazbena baština povijesno je blago Rimokatoličke Crkve, koje po svojem biblijskom i glazbenom sadržaju ima moć i snagu uvijek ponovno inspirirati, potaknuti i motivirati svakoga tko pažljivo osluškuje te drevne melodije i otvoriti mu horizonte novih stvaralačkih ideja. Svaki gregorijanski napjev, bilo za misno slavlje ili slavlje časoslova zaokružena je cjelina, kojoj u biti ništa ne treba dodavati. Međutim tijekom povijesti česti su bili skladateljski postupci, koji su kombinirali gregorijansko jednoglasje s višeglasjem, da bi se na taj način postigao zanimljiv spoj jednoglasja i višeglasja, koji je postao privlačan kako za one koji su takvo izvođenje slušali tako i za scholae cantorum, koje su došle do punog izražaja u višeglasnom pjevanju“, ističe u predgovoru knjige mo. Martinjak.

Recenzenti zbirke su prof. mo. don Šime Marović iz Splita te doc. mo. Ante Knešaurek iz Zagreba.

Iz recenzija:

Prof. mo. don Šime Marović,

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu

kapelnik splitske prvostolnice

„Zbirka Gregorijanska nadahnuća Miroslava Martinjaka doista je velika novost u glazbenoj literaturi koja se pojavila u hrvatskoj crkvenoj glazbenoj baštini. U toj zbirci prvi put se pojavljuje višeglasje nadahnuto na neiscrpnim i vječnim gregorijanskim napjevima. U povijesti crkvene glazbe susrećemo slične postupke i pristupe starodrevnomu gregorijanskom pjevanju. Ono je uvijek privlačilo veliku pažnju skladatelja crkvene liturgijske glazbe. Na tim se postupcima temeljila Palestrinina škola, koja u osnovi kontrapuntskih rješenja krije bogatstvo gregorijanskoga pjevanja.“

Doc. mo. Ante Knešaurek,

docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu

„Martinjak ne otkidajući tkivo korala, već ga obogaćujući na svojevrstan način, kako višeglasjem – tako i dodavanjem ponekad bogate orguljske pratnje, dobiva koloritni amalgam starog i posve novog, tradicionalnog i suvremenog, svakako, vješto sročen slog za liturgijsku upotrebu.

Sama pratnja korala ponekad ide na pomoć pjevačima, prateći ih doslovno, a ponekad je samostalna dionica koja vrlo smjelo kontrapunktira cantus firmusu.

U harmonijskome jeziku Martinjak nije uvijek konvencionalan, niti se slijepo drži određenih zadatosti. On vrlo ukusno i s mjerom »balansira« između disonance i konsonance, uvijek pazeći da se zadrži prozračna struktura i svojstvo prvobitne glazbene misli: gregorijanike općenito.

Podaci o autoru

Miroslav Martinjak rođen je 4. kolovoza 1951. godine u Voći Gornjoj, od oca Franje i majke Silvije rođene Hohnjec.

Osmogodišnju školu završio je u rodnome mjestu, a srednju u Interdijecezanskoj vjerskoj školi za spremanje svećenika na Šalati, u Zagrebu. Godine 1970. upisuje studij na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, na kojem diplomira 1976. godine. Paralelno pohađa Institut za crkvenu glazbu pri Katoličkome bogoslovnom fakultetu. Zaređen je za prezbitera 1976. godine, a zatim imenovan kapelanom u Samoboru. Nakon dvije godine pastoralne službe odlazi na studij crkvene glazbe u Rim.

Nakon završenog studija crkvene glazbe u Rimu počinje predavati kolegije iz područja crkvene glazbe na Katoličkome bogoslovnom fakultetu, Institutu za crkvenu glazbu i Katehetskom institutu.

Od godine 1992. član je Biskupske komisije Hrvatske biskupske konferencije za liturgiju, a od 1995. godine stalni je član europskog udruženja crkvenih glazbenika Conferénce Européenne des Associations de Musique d’Église (CEDAME). Od 2001. godine urednik je časopisa Sveta Cecilija.

Godine 2002. zagrebački nadbiskup Josip Bozanić imenovao ga je dirigentom (regens chori) zagrebačke katedrale.

Aktivni je član Društva "Tkalčić" za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije.

Predstojnik je Instituta za crkvenu glazbu "Albe Vidaković" pri Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i predsjednik Hrvatskog društva crkvenih glazbenika.