KOPRIVNICA, STARIGRAD, LUDBREG, VARAŽDIN, 29. - 30. 8. 2026.

---

U organizaciji Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara, u domaćinstvu Ogranka Koprivnica, 29. i 30. kolovoza 2026. godine održano je Nacionalno hodočašće medicinskih sestara i tehničara HKDMST-a, koje je povezalo Koprivnicu, Starigrad, Ludbreg i Varaždin.

Hodočašće je okupilo medicinske sestre i tehničare, članice i članove Društva  pristigle iz ogranaka Osijek, Rijeka, Split, Karlovac, Zagreb, Vinkovci i Koprivnica. Ogranak Split pratio je njihov duhovnik fra Žarko Lučić, a Ogranak Karlovac pater Jure Josipović. Dva dana bila su prožeta molitvom, euharistijskim slavljima, pjesmom, susretima i radošću zajedništva, ali i promišljanjem o profesionalnom pozivu medicinskih sestara i tehničara te o izvoru snage potrebne za svakodnevnu brigu o bolesnom i ranjivom čovjeku.

Hodočašće je započelo okupljanjem u Župi bl. Alojzija Stepinca u Koprivnici, gdje su hodočasnici srdačno dočekani.

Program je vodila Gordana Šantek-Zlatar, dopredsjednica Ogranka Koprivnica, koja je, zbog bolesti predsjednice Ogranka Jasminke Mrculin, u njezino ime i u ime svih članova koprivničkog ogranka okupljenima poželjela dobrodošlicu. Posebno je izrazila radost što su se na jednom mjestu okupile medicinske sestre i tehničari iz različitih dijelova Hrvatske, povezani istim profesionalnim pozivom, vjerom i odgovornošću prema čovjeku kojemu je potrebna zdravstvena skrb.

U pozdravnom obraćanju istaknula je kako se u pozivu medicinske sestre i tehničara stručnost i znanje ne mogu odvojiti od empatije, odgovornosti, ljudske blizine i poštovanja dostojanstva bolesnika. Naglasila je važnost cjelovitog pristupa u kojem zdravstveni djelatnik ne vidi samo bolest, dijagnozu ili medicinski postupak, nego prije svega čovjeka iza bolesti - osobu sa svojim strahovima, nadama, potrebama i dostojanstvom. Podsjetila je i da odgovoran rad s bolesnicima zahtijeva mnogo profesionalne i osobne snage te da su i zdravstvenim djelatnicima potrebni trenuci u kojima će zastati, obnoviti se i ponovno pronaći unutarnji mir.

U tom je kontekstu posebno istaknula Kristove riječi: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ (Mt 11,28) Upravo su te riječi snažno izrazile jedan od temeljnih ciljeva hodočašća, u molitvi, Euharistiji i zajedništvu ponovno pronaći duhovnu snagu potrebnu za svakodnevni profesionalni rad i brigu o bolesnicima. Okupljenima se potom obratila i gđa Slavica Janković, nacionalna predsjednica Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara, pozdravivši članove Društva okupljene iz cijele Hrvatske te izrazila zadovoljstvo velikim brojem sudionika ovog hodočašća.

Potom se prigodnim duhovnim nagovorom obratio vlč. Davor Šumandl, župnik Župe bl. Alojzija Stepinca u Koprivnici i duhovnik HKDMST- Ogranak Koprivnica. Polazeći od riječi psalma te iskustva svoga svećeničkog poziva, okupljene je potaknuo na povjerenje u Boga i na prepoznavanje Njegove prisutnosti u svim životnim okolnostima. Podsjetio je kako su molitva, zahvalnost i otvorenost Božjem vodstvu izvor snage i u trenucima umora, bolesti i životnih kušnji, a njegov je nagovor bio uvod u hodočašće i poziv medicinskim sestrama i tehničarima  da otvorena srca krenu na zajednički put ispunjen vjerom.

Boravak u Koprivnici nastavljen je obilaskom crkava sv. Nikole biskupa i sv. Antuna Padovanskoga, koje svojom poviješću i sakralnom baštinom svjedoče o višestoljetnoj prisutnosti i ukorijenjenosti kršćanske vjere u životu grada Koprivnice.

Središnji dio prvoga dana bio je odlazak u Župu sv. Majke Terezije u Starigradu kod Koprivnice, gdje je slavljena sveta misa u čast sv. Majke Terezije, zaštitnice Ogranka Koprivnica.

Sv. misu predvodio je fra Jure Josipović, uz domaćeg župnika vlč. Ivicu Puškadiju i fra Bernardina Planteka dušebrižnika u Općoj bolnici „Dr. Tomislav Bardek“ u Koprivnici. Misno slavlje dodatno je uveličao zbor medicinskih sestara „Lucerna“ iz Koprivnice pod vodstvom prof. Josipa Pankarića, čije je pjevanje unijelo toplinu, radost i svečano ozračje.

Poseban trag ostavila je propovijed vlč. Ivice Puškadije. Bila je snažna, dirljiva, poticajna i duboko nadahnjujuća, prožeta porukama koje su hodočasnike potaknule na osobno promišljanje o vjeri, životu, pozivu i odnosu prema bližnjemu. Njegove riječi nisu ostale samo na razini trenutka, nego su hodočasnicima pružile poticaj da iznova promišljaju o vlastitom životu i načinu na koji vjeru svjedoče na svojim radnim mjestima, svojim bolesnicima u svakodnevici.

Upućene su riječi zahvale domaćem župniku vlč. Ivici Puškadiji, župniku Župe sv. Majke Terezije u Starigradu, na otvorenosti, velikom srcu i srdačnom gostoprimstvu kojim ih je primio.

Prije zajedničkog stola hodočasnici su ponajprije zahvalili Bogu na daru susreta, na mogućnosti da se okupe iz različitih dijelova Hrvatske te na svemu što su tijekom prvoga dana zajedno doživjeli. Zahvalnost je potom upućena Gradu Koprivnici, Koprivničko-križevačkoj županiji i Hrvatskom strukovnom sindikatu medicinskih sestara  i tehničara - Podružnica OB Koprivnica na potpori u organizaciji Nacionalnog hodočašća.

Drugoga dana hodočasnički put nastavljen je prema Ludbregu i svetištu Predragocjene Krvi Kristove. Nakon vremena predviđenog za osobnu pobožnost, hodočasnici su sudjelovali u križnom putu, a potom i u euharistijskom slavlju u sklopu „Deset dana Ludbreške svete nedjelje“, namijenjenom bolesnicima, osobama s invaliditetom, karitativnim djelatnicima, medicinskom osoblju i djelatnicima Crvenoga križa.

U Ludbregu su se medicinskim sestrama i tehničarima, pridružili i članovi Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva iz Varaždina sa svojim duhovnikom vlč. Nikolom Tomaševićem i članovi Hrvatskog katoličkog liječničkog društva iz Koprivnice sa svojim duhovnikom vlč. Davorom Šumandlom čime je dodatno naglašena važnost timske suradnje, međusobnog povezivanja i zajedničkog djelovanja zdravstvenih djelatnika.

Svetu misu predvodio je vlč. Dragutin Goričanec, uz koncelebraciju drugih svećenika. U homiliji je govorio o bolesti, invaliditetu, nemoći i životnim križevima te o važnosti blizine i pomoći onima koji trpe. Istaknuo je da patnja, sjedinjena s Kristom i prihvaćena u vjeri, može zadobiti dublji smisao, a bolesne i osobe s invaliditetom ne treba promatrati samo kao primatelje pomoći, nego i kao dar zajednici. Posebno se osvrnuo na one koji zbog bolesti više ne mogu sudjelovati na svetoj misi koliko bi željeli, istaknuvši da se i tada mogu u duhovnom zajedništvu sjediniti s Kristovom žrtvom i životom Crkve.

Euharistijsko slavlje glazbeno je pratio zbor medicinskih sestara „Lucerna“ iz Koprivnice pod vodstvom prof. Josipa Pankarića, čije je pjevanje dalo poseban doprinos molitvenom ozračju.

Za medicinske sestre i tehničare taj je dio hodočašća imao posebno značenje. Molitva za bolesnike i sve koji se o njima svakodnevno skrbe povezala je njihovu vjeru s profesionalnom stvarnošću koju svakodnevno žive - susretom s bolešću, patnjom, nemoći, ali i nadom, povjerenjem i ljudskom blizinom.

Nakon Ludbrega hodočasnici su se uputili prema Varaždinu, gdje je njihovo dvodnevno hodočašće završilo posjetom varaždinskoj katedrali gdje ih je primio i pozdravio mons. Antun Perčić, generalni vikar Varaždinske biskupije, koji im se obratio prigodnim riječima te ih upoznao s poviješću Varaždinske katedrale, njezinim arhitektonskim razvojem i bogatom sakralno-umjetničkom baštinom.

Nacionalno hodočašće HKDMST-a pokazalo je da profesionalni identitet medicinske sestre i tehničara nije oblikovan samo znanjem i stručnim kompetencijama. U njegovu su središtu i odgovornost za čovjeka, empatija, poštovanje njegova dostojanstva te sposobnost da se iza bolesti i dijagnoze uvijek vidi osoba.
Hodočašće je zato bilo prilika da medicinske sestre i tehničari, koji svakodnevno mnogo daju drugima, i sami zastanu te u molitvi, Euharistiji i zajedništvu ponovno pronađu snagu.

Koprivnica, Starigrad, Ludbreg i Varaždin tako nisu bili samo postaje jednoga puta. Postali su mjesta susreta, zahvalnosti, molitve, duhovne obnove i radosti, ali i podsjetnik da se stručnost i vjera mogu susresti upravo ondje gdje je čovjek najranjiviji - uz bolesnika kojemu su potrebni znanje i profesionalna sigurnost, ali jednako tako razumijevanje, dostojanstvo, blizina i nada.

Sudionici su se svojim obiteljima, kolegama i bolesnicima vratili osnaženi porukom koja ih je pratila od početka hodočašća: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ (Mt 11,28)

---