Na blagdan bl. Alojzija Stepinca, suzaštitnika Varaždinske biskupije, u srijedu 10. veljače varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak predvodio je misno slavlje u katedrali Uznesenja BDM u Varaždinu.

U uvodu slavlja biskup Mrzljak istaknuo je kako se toga dana navršilo 50 godina od smrti blaženika i mučenika Alojzija Stepinca, na čiji se blagdan već tradicionalno svake godine u katedrali oko oltara okupljaju svećenici mjesne Crkve i brojni vjernici slaveći svog suzaštitnika. No, ove godine, u prigodi obljetnice, kazao je biskup, zaželio je da se Stepinčevo svečano proslavi u svim župama diljem biskupije. Budući da su župnici sa svojim župljanima proslavljali blagdan biskupijskog suzaštitnika u crkvama biskupije, na euharistiji u majci svih crkava u biskupiji s biskupom su se okupili njegovi najbliži suradnici, djelatnici Biskupskog ordinarijata, kanonici i umirovljeni svećenici. S biskupom su suslavili generalni vikar mons. Ivan Godina, rektor katedrale preč. Blaž Horvat i drugi svećenici.

Osvrnuvši se u propovijedi na misna čitanja, biskup je podsjetio na Isusove riječi kojima je svojim učenicima poručio da nisu od ovoga svijeta, ali su u svijetu poput njega samog. Isus je želio da njegova Crkva bude i živi u ovom svijetu, ali da živi drugačijim životom jer nije od ovoga svijeta, kazao je dodavši kako svijet često promatra Crkvu kao da je ljudsko djelo, a ne Božje djelo i misterij. Pritom je naglasio da to isto možemo vidjeti kada promatramo lik blaženog Alojzija čije se riječi i život nisu sviđale svijetu i vremenu koje ga je osudilo. Podsjetio je kako su tadašnje vlasti nakon Drugog svjetskog rata kroz gotovo godinu i pol smišljale kako ga ukloniti. Budući da ga nisu mogli ubiti jer bi se na to svijet zgranuo, odlučili su ga zatvoriti, a za to su pronašli svjedoke koji su ga lažno optužili. Smatrali su kako će ga s vremenom narod i svijet zaboraviti, a da će njihove laži postati istina. No, kroz povijest se uvijek događa isto, a to je da laž i zlo ne mogu pobijediti istinu. Ono što se činilo da je završilo prije 50 godina, u stvari je tek tada počelo. Crkva u Hrvata dobila je svoj najsvjetliji lik čiji je život u posljednje vrijeme rasvijetljen i brojnim dokumentima u mnogim izdanjima, premda neki i danas ponavljaju iste laži kojima su ga optuživali za života. Poručio je kako je u blaženom Alojziju Crkva dobila uzor kojeg je pozvana nasljedovati i učiti kako se žrtvovati, kako trpjeti, kako biti strpljiv, jer samo takav stav i život imaju budućnost. U blaženiku je Crkva dobila primjer kako biti u svijetu, a ne biti od ovoga svijeta, kazao je biskup Mrzljak zaželjevši da Stepinac po kanonizaciji još više zasja kako uzor našeg vremena. Zaželio je da im svima blaženik bude zagovornik i pomoćnik kako bi mogli živjeti u ovom svijetu, svjesni da su dio Crkve koja nije od ovoga svijeta. Blaženog Alojzija stavio je kao putokaz za osobni, obiteljski i zajednički život, te život mjesne Crkve i čitavog hrvatskog naroda.

U molitvi vjernika molilo se za postojeća i buduća duhovna zvanja, te da se po zagovoru blaženog Alojzija, suzaštitnika biskupije, svima udijeli milost poniznosti, poslušnosti i sebedarja kako bi imali sluha za bližnje u potrebi. Također se molilo za proglašenje blaženog Alojzija svetim. Na kraju mise izvedena je svima draga pjesma «Mučeniče roda moga» koju je blaženom Alojziju posvetio varaždinski autor Zvonimir Klemenčić Mito.

Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac nakon montiranog sudskog procesa prve godine svog mučeništva proveo je u zatočeništvu na području današnje Varaždinske biskupije, u zatvoru u Lepoglavi, i to od 1946. do 1951. godine.

Jasminka Bakoš-Kocijan