VARAŽDIN, 29. 6. 2026.

---

Zrinka Šarić Marinović, voditeljica hagioterapijskog centra u Samoboru te Marijan Presečki, vjeroučitelj i evangelizator vodili su petu mjesečnu hagioterapijsko-evangelizacijsku tribinu u Varaždinu, u ponedjeljak 29. lipnja ove godine o temi: "Zašto nas prošlost boli i kako ju ostaviti iza sebe".

I ova tribina započela je tonskim zapisom prof. Tomislava Ivančića, a potom je Šarić Marinović dala hagioterapijski osvrt na temu.

Pojasnila je najprije kako, kroz filozofsku, teološku, antropologiju otkrivamo da je u prirodi čovjeka da on ostavlja svoju prošlost. "To je jednostavno neizbježno", istaknula je dodavši da je stoga važno kako čovjek može izići iz one bolne strane prošlosti - jer u njoj ima i lijepih i bolnih osjećaja i doživljaja. Poručila je da čovjek ima i nosi u sebi boli, izranjenosti, gubitaka, no upravo kroz ta iskustva čovjek neizmjerno raste, a ne znamo da je gubitak zapravo dobitak.

Kako je rekla, u redu je primijetiti i bolesti, i boli, i rane, i traume, to je i potrebno, no "ako se fokusiramo samo na negativno, bolno i teško ne možemo izvući ono lijepo, dobro, veličanstveno, čestito, čovječno, neuništivo", naglasila je Marinović Šarić. Podsjetila je pritom da je metoda hagioterapije znanstvena disciplina koja proučava čovjeka čije središte je duhovna duša što je "neistraženo, a sveto, neuništivo, vječno područje koje je dao sam Stvoritelj."

Odgovarajući na pitanje zašto je prošlost bolna i teško ju je ostaviti iza sebe, ponudila je odgovor da smo na nju navezani, a to je zato što smo o njoj ovisni. Potaknula je okupljene otpustiti prošlost, jer ona tada može postati plodno tlo za čovjekovu budućnost.

Ostavljati iza sebe možemo učiti. To se zapravo čini na način da nam pogled uvijek bude uprt prema naprijed, umjesto da se osvrćemo na prošlost.

"Ako se zagledam ispred sebe, tada raste moja vjera i povjerenje. Antropološka vjera, vjera u dobro. Vjera u Onoga koji drži čitav moj život, u Onoga koji je moja egzistencija, a to je Onaj koji sve drži - sam Bog. To je stvoritelj. U hagioterapiji doslovno ga zovemo apsolutna dobrota i bezuvjetna ljubav. Ni majka takvu ljubav ne može dati - vjerujte mi, majka sam. Dakle, zagledati se u Njega i tu raste naša vjera, povjerenje da će sve biti dobro", rekla je Marinović Šarić.

Kao još jedan protuotrov, odnosno lijek u hagioterapiji Marinović Šarić navela je praštanje, istaknuvši da čovjek ne oprašta zbog onog koji mu je naudio.

"Imaš pravo biti ljut zbog nečeg. To je u redu. Ali otpusti to, oprosti da taj otrov jednostavno otpadne od tebe", rekla je Marinović Šarić.   

Presečki je potom dao evangelizacijski osvrt na temu protumačivši najprije kako je čovjek cjelina: prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

"Biti svjestan sebe, prošlosti, sadašnjosti, projekata u budućnosti, to znači da si ti cjelovit. Ono čega nisi svjestan, to je za tebe mrtvo", rekao je Presečki na početku.

Pojasnio je potom i da je pamćenje bogatstvo u svakom čovjeku koje on upisuje u sebe čitav život, određena arhiva, a sjećanje je izvlačenje iz te arhive. S godinama se čovjek puno brže sjeti negativnih iskustava i dijelova prošlosti. Svratio je pozornost Presečki i na to da ljudi i površno kažu kako su oprostili i zaboravili, no susret s osobom koja ih je povrijedila izazove negativnu reakciju koja pokazuje da ipak nije tako, da rana toga događaja nije zacijelila.

"I te rane treba liječiti. Zašto? Jer rane prošlosti su mjesta gdje se dalje producira zlo. Upravo su rane uzrok ljudskoj zloći, agresiji, depresiji. Zbog njih ljudi ne surađuju, grubi su, skloni ruganju. Zato sjećanje ima veze i sa sviješću", poručio je Presečki.

Podsjetio je i na tvrdnju prof. Ivančića kako sedamdeset posto bolesti svoj uzrok ima baš u duhu, a hagioterapija je ta koja se bavi liječenjem uzroka bolesti, odnosno iscjeljenjem duhovnih rana. Stoga je u nastavku tribine Presečki okupljene i praktično proveo kroz molitvu za iscjeljenje rana.

Na kraju je moderatorica tribine  Dragica Medved najavila ljetnu stanku, ali i ponovnu tribinu u rujnu o temi: "Odgoj djece", koja će se baviti pitanjem odgajamo li sami sebe da bismo mogli odgajati djecu?

Ove mjesečne hagioterapijsko-evangelizacijske tribine u Varaždinu održavaju se u organizaciji Zajednice Molitva i Riječ Zagreb i Obiteljskog centra Varaždinske biskupije.

---