LUDBREG, 5. 7. 2026.

---

I u ljetnim mjesecima u Svetištu Predragocijene Krvi Kristove u Ludbregu održavaju se mjesečne duhovne obnove prve nedjelje u mjesecu kao priprava za godišnju proslavu Predragocijene Krvi Kristove prve nedjelje u rujnu. Tako je u nedjelju 5. srpnja duhovnu obnovu pod geslom „Bog je milosrdan“ predvodio salezijanac don Ivan Šibalić, župnik Župe sv. Josipa u Varaždinu.

Okupljene hodočasnike i vjernike na početku je pozdravio ludbreški župnik in solidum vlč. Kristijan Stojko, izrazivši dobrodošlicu predvoditelju duhovne obnove don Ivanu Šibaliću te svima okupljenima u svetištu. Najavljujući temu susreta „Bog je milosrdan“, pozvao je sudionike da otvorena srca sudjeluju u programu.

U katehezi na temu „Bog je milosrdan“ don Ivan Šibalić polazi od otajstva Predragocjene Krvi Kristove, istaknuvši kako je upravo Kristova krv prolivena za oproštenje grijeha najveći znak Božjega milosrđa.
„Krv Kristova prolijeva se na otpuštenje grijeha. To je, u stvari, vrhunac Božjega milosrđa. Bog nam se najjasnije i najbolje očituje upravo u opraštanju naših grijeha“, rekao je na početku kateheze.

Razmišljajući o molitvi Očenaša, podsjetio je da se Bog objavljuje kao Otac koji svakoga čovjeka promatra kao svoje ljubljeno dijete. Za razliku od ljudi koji često gledaju izvanjštinu, društveni položaj ili uspjeh, Bog vidi ono bitno.

„Kad Bog danas gleda na nas, ne vidi ono što mi vidimo. On vidi svoju djecu. To je prva velika istina koju bismo trebali nositi u srcu, da smo Božja djeca i da Mu nismo bilo tko. Poznaje nas po imenu i zove nas svojom djecom“, naglasio je don Šibalić.

Istaknuo je kako nitko ne može zaslužiti to dostojanstvo, nego ga prima kao dar Božje milosti.

 „Nismo ništa učinili da bismo zaslužili da nas Bog nazove svojom djecom. Sve smo primili kao dar. Jednoga dana nitko neće moći reći da je zaslužio raj, nego ćemo moći samo pokucati na vrata i nadati se da će nas Otac prepoznati kao svoju djecu“, rekao je.

Govoreći o Božjoj ljubavi, usporedio je odnos Boga prema čovjeku s brigom roditelja za vlastitu djecu. Kao što roditelji djetetu daju hranu, lijek i ljubav potrebne za život, tako i Bog svojoj djeci daje ono što im je potrebno za spasenje.

„Bog zna što njegovoj djeci treba. Zato nam je ostavio hranu - euharistiju, i lijek - sakrament svete ispovijedi. On nam nije dao nešto svoje, nego je dao samoga sebe: 'Evo vam moje tijelo, evo vam moja krv.' Više od toga nije mogao dati“, istaknuo je.

Središnji dio kateheze bio je posvećen sakramentu pomirenja kao sakramentu Božjega milosrđa. Don Šibalić naglasio je kako Bog poznaje ljudske slabosti bolje nego čovjek sam te zato nikada ne uskraćuje oproštenje onome koji mu se iskreno vraća.

„Ne postoji grijeh koji Bog neće oprostiti. Jedini grijeh koji neće biti oprošten jest onaj za koji čovjek nije zatražio oproštenje. Ne zato što Bog ne bi htio oprostiti, nego zato što čovjek nije otvorio svoje srce njegovu milosrđu“, rekao je.

Govoreći o napasti očaja nakon teškoga grijeha, upozorio je da čovjek često povjeruje kako je njegov grijeh prevelik za Boga.

„Dok Krist prolijeva svoju krv za naše grijehe, đavao čovjeku šapće da mu Bog to neće oprostiti. To nije Božji glas. Bog uvijek poziva da mu se vratimo i uvijek prima onoga koji se iskreno kaje“, poručio je okupljenima.

Posebno se osvrnuo na one koji godinama nose teret neispovjeđenoga grijeha iz prošlosti. Prisjetio se Isusove prispodobe o izgubljenoj ovci te istaknuo da se Bog raduje svakom povratku.

„Ako vas nešto iz prošlosti još uvijek opterećuje, nemojte čekati sutra. Može li biti bolji dan nego danas? Može li biti bolje mjesto nego ovdje? Za koji trenutak bit će ovdje svećenici. Priđite i dopustite Bogu da vas izliječi“, potaknuo je vjernike.

Govoreći o svakodnevnom kršćanskom životu, upozorio je i na opasnost da se čovjek navikne na manje grijehe koji se iz ispovijedi u ispovijed ponavljaju. Takve je grijehe usporedio s bolešću koju čovjek više ne pokušava liječiti.

„Uzmite svojih posljednjih nekoliko ispovijedi i vidjet ćete da postoji nešto što se stalno ponavlja. Najteže je liječiti upravo ono na što smo se navikli. Problem nije samo što griješimo, nego što se ponekad s tim grijesima pomirimo i prestanemo se protiv njih boriti“, upozorio je.


Objašnjavajući zašto se određene slabosti uporno vraćaju, rekao je da čovjek često nesvjesno ostaje vezan uz ono što ga udaljava od Boga.

„Postoji razlog zašto se neki grijesi stalno ponavljaju. Zato što ih na neki način još uvijek volimo. Bog je ljubomoran Bog jer želi da čovjek potpuno pripada njemu, a ne svojim idolima, ma kako oni mali bili“, rekao je.

Na kraju kateheze ponovno je usmjerio pogled prema Božjem daru euharistije i pomirenja, naglasivši da se Božje milosrđe ne može zaslužiti ni kupiti.

„Bog zna što njegovoj djeci treba. Zato je ostavio hranu i lijek. Oproštenje grijeha ne plaća se. Ono se prima. Pristupa mu onaj tko pruži ruku. Sve to dobivamo samo zato što je Bog dobar, što je Bog ljubav i što je Bog milosrdan“, zaključio je don Ivan Šibalić.

Duhovna obnova odvijala se po uobičajenom rasporedu. Započela je katehezom u 17 sati, a nastavljena je molitvom krunice i prigodom za svetu ispovijed. Središnji dio duhovne obnove bilo je misno slavlje u 18.30 sati, nakon kojega je uslijedilo euharistijsko klanjanje.

---