Mlađa čakovečka župa sv. Antuna Padovanskog u Čakovcu izdala je u ljeto ove godine svoju prvu monografiju u kojoj je predstavljeno njezino duhovno i materijalno blago.

Knjigu je pripremio i uredio tadašnji župnik fra Antun Jesenović koji je njome upravljao od njezina osnutka te je u svakom pogledu najbolji poznavatelj života župne zajednice koja je izrasla u južnom dijelu grada Čakovca. Župa je osnovana 1999. g. izdvajanjem južnih naselja grada Čakovca iz velike župe sv. Nikole biskupa, od koje je iste godine nastalo još četiri drugih prigradskih župa. Duhovno je srce nove župe crkva sv. Antuna Padovanskog koju su čakovečki franjevci počeli graditi još početkom 1990-tih godina.

Izdavanje monografije uvijek je zahtjevan nakladnički pothvat, no takvo izdanje na najbolji način čuva i predstavlja ono što je ljudski duh i um na nekom području stvorio i čemu je težio. Stoga i monografija “Crkva i župa sv. Antuna Padovanskog u Čakovcu – od zamisli do realizacije 1986.-2011.“ sa 160 stranica velikog formata obiluje povijesnim podacima, prikazima i napisima dvojice autora – župnika Antuna Jesenovića i povjesničara Vladimira Kapuna, te mnoštvom fotografija. Nakon uvodnih riječi provincijala fra Željka Železnjaka, varaždinskog biskupa mons. Josipa Mrzljaka i župnika, čitatelj se kroz prvo poglavlje “Dvadeset i pet godina od zamisli“ upoznaje s temeljnim godinama u povijesti župe kao što je 1986. godina kada je istaknuta zamisao o gradnji nove crkve na čakovečkom Jugu. Od zamisli do ostvarenja put je bio trnovit, ponajviše zbog tadašnjeg režima, pa se ideja o gradnji crkve počela ostvarivati tek 1990. godine zaslugom gvardijana fra Ivana Lončara. Temeljni kamen položen je 1993. g., a gradnja i dovršenje uznapredovali su dolaskom prvog župnika Jesenovića, pa je crkva posvećena 2002. godine. Monografija kroz poglavlje “Smještaj crkve u gradskom prostoru“ predstavlja zdanje koje je danas smješteno na prostranom Trgu sv. Antuna. Uz crkvu, koju u skladno uređenom unutarnjem i vanjskom prostoru krase brojna umjetnička sakralna djela (osobito mozaici, vitraji i kipovi) više uglednih hrvatskih autora, župa se također ponosi mnoštvom starih pilova od kojih je velik dio obnovljen posljednjih godina.

No, najveća je radost i ponos svake župe živa Crkva, koju je u monografiji predstavio župnik Jesenović osvrnuvši se na život i rast župne zajednice koja živi punim plućima i koja, parafrazirajući riječi sv. Franje, “čini koliko zna i može“. Osobito pak raduje što je to jedna od rijetkih župa u kojoj iz godine u godinu rastu broj vjernika i novih domova, dok je broj krštenih već godinama upola veći od broja umrlih, a od 5.000 vjernika na nedjeljnim misama sudjeluje ih jedna trećina, što je lijep pokazatelj vedre sadašnjosti i zalog svjetle budućnosti župne zajednice.

Jasminka Bakoš-Kocijan