Na spomendan odcjepljenja Međimurja od mađarske države i pripojenja matici zemlji, u subotu 9. siječnja, u Čakovcu su održane svečanosti koje su zaključene misnim slavljem u župnoj crkvi sv. Nikole biskupa.

Predvodio ga je gvardijan Franjevačkog samostana, čakovečki dekan i župnik najstarije čakovečke župe sv. Nikole biskupa fra Stanko Belobrajdić u zajedništvu s policijskim kapelanom vlč. Ivicom Horvatom i župnim vikarom fra Anđelkom Rakhelom. Misa je bila posvećena molitvi za domovinu i Međimursku županiju, te sve poginule i nestale hrvatske branitelje i redarstvenike. Misi su nazočili predstavnici Međimurske županije na čelu sa županom Ivanom Perhočem i predsjednikom Županijske skupštine Petrom Novačkim, Grada Čakovca, Policijske uprave međimurske, Matice hrvatske Čakovec na čelu s predsjednikom prof. Stjepanom Hranjecom, članovi obitelji hrvatskih branitelja, članovi udruga iz Domovinskog rata, gardisti i predstavnici Zrinske garde Čakovec, Družbe «Braća hrvatskog zmaja» i brojni vjernici.

Okupljene je pozdravio gvardijan Belobrajdić kazavši kako su se sabrali u spomen na 9. siječnja 1919. godine kada su se ispred crkve, u kojoj se nalaze, odvijali važni događaji koji određuju i današnju stvarnost. U propovijedi je podsjetio kako su o tim događajima u to vrijeme izvještavale Međimurske novine koje je uređivao p. Kapistran Geci. Izvješteno je da se proslavila misa koju je predvodio župnik iz Svetog Jurja na Bregu Zvonimir Jurak, osvjedočeni hrvatski domoljub koji je radi hrvatske ideje bio i u tamnici. Pjevao je zbor mladića i djevojaka iz Macinca kojim je ravnao dr. Vinko Žganec, a na kraju mise otpjevani su zahvalna pjesma «Te Deum» i hrvatska himna. Istaknuo je kako se ipak sve nije zbilo u samo nekoliko dana ili mjeseci, nego su se zbivanja 1918. i 1919. godine dogodila nakon dugogodišnje pripreme. Unatoč tome što je Međimurje u više navrata tijekom burne povijesti bilo administrativno odijeljeno od Hrvatske i izloženo velikim pritiscima mađarizacije, pa tako i od 1861. do 1918. godine, ono je ipak ostalo etnički najčišći hrvatski kraj, što je velika zasluga Zagrebačke nadbiskupije i njezinih svećenika. Zbog činjenice da je Međimurje kroz svu svoju povijest ostalo u sastavu Zagrebačke nad/biskupije i danas Varaždinske biskupije, te zbog toga što su ovdje djelovali hrvatski svećenici i svećenici koji su govorili hrvatskim jezikom pa se u svim zgodama govorilo, propovijedalo i pjevalo hrvatskim jezikom, potrebno je istaknuti velik doprinos svećenika na očuvanju hrvatske nacionalne i kulturne baštine koje pokazuje dugotrajnu borbu i nastojanja u očuvanju nacionalnog teritorija. Podsjetio je na osnivanje Zagrebačke biskupije i metropolije, franjevačke provincije i franjevačkog samostana u Čakovcu te istaknuo njihova protivljenja zahtjevima za pripojenjem Međimurja mađarskim biskupijama i provincijama. Naglasio je kako su razna crkvena tiskana izdanja, poput molitvenika i pjesmarica, imala veliku, gotovo presudnu ulogu u očuvanju jezika i njegovanju nacionalne svijesti, kulture i prosvjete u vrijeme kada je Međimurje bilo nasilno otrgnuto od matice zemlje. Iz molitvenika se nije samo molilo, nego se u nedostatku hrvatske pisane riječi učilo ljubiti ono što je hrvatsko, učilo čitati djecu u vrijeme kada nisu smjela učiti čitati ni pisati hrvatsku materinsku riječ, te pjevalo u vrijeme kada su mađarski kantori htjeli unijeti mađarski jezik u crkve. Kajkavski molitvenici odigrali su nezamjenjivu duhovnu, socijalnu i kulturno-prosvjetnu ulogu u Međimurju, a tome treba pridružiti i veliku zbirku hrvatskih pučkih popijevki iz Međimurja koje je skupio dr. Vinko Žganec, kao i rad čakovečkog franjevca Fortunata Pintarića koji je skladao i skupio velik broj kompozicija. Gvardijan je također podsjetio na 20-tak važnih svećeničkih imena iz međimurskih župa koji su se odupirali nasilnoj mađarizaciji, među kojima su bili i čakovečki franjevci poput p. Kapistrana Gecija koji je sa suradnicima pripremao u Varaždinu vojni pohod za oslobođenje Međimurja. Naglasio je kako je potrebno zahvaliti svim sudionicima tih događaja na zalaganju i nastojanjima da se ostvari ono za što su se borili brojni naraštaji sve do najnovijih vremena, a osobito i svim poginulim hrvatskim braniteljima i redarstvenicima.

Misno slavlje, kao i prije 91 godinu, zaključeno je zahvalnim himnom «Tebe Boga hvalimo» i hrvatskom himnom «Lijepa naša».

Svečanosti su ujutro započele polaganjem vijenaca na grobu dr. Ivana Novaka na čakovečkom groblju, a nastavljene su mimohodom Zrinske garde Čakovec i Limene glazbe Dekanovec središtem Čakovca do Franjevačkog trga, gdje je Zrinska garda podnijela prijavak međimurskom županu. Pročitana je Rezolucija o odcjepljenju Međimurja od mađarske države i pripojenju matici Hrvatskoj, koja se na tom mjestu, ispred župne crkve na Franjevačkom trgu, čitala i 9. siječnja 1919. godine na velikoj narodnoj skupštini i okupljanju 10.000 međimurskih Hrvata koje je započelo svečanom euharistijom.

Jasminka Bakoš-Kocijan