VARAŽDIN, 6. 7. 2026.

---

Misom zahvalnicom koju je u ponedjeljak 6. srpnja u varaždinskoj katedrali predvodio varaždinski biskup Bože Radoš završeno je 337. zavjetno hodočašće vjernika grada Varaždina Majci Božjoj Bistričkoj. Uz biskupa Radoša suslavili su umirovljeni biskup Josip Mrzljak, generalni vikar Antun Perčić, župnici i župni vikari gradskih župa te drugi svećenici na službama u Varaždinskoj biskupiji i Varaždinu.

Na početku misnog slavlja biskup Radoš podsjetio je kako su hodočasnici u noći s petka na subotu krenuli na 337. zavjetno hodočašće grada Varaždina u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke. Istaknuo je da je hodočašće bilo hod s Kristom, ispunjen molitvom, zahvalom i pouzdanjem u Boga, a dva dana provedena u nacionalnom svetištu bila su vrijeme zajedništva, molitve i zahvaljivanja Gospodinu.

U homiliji je biskup Radoš rekao kako su se hodočasnici vratili svojim domovima i svakodnevnim obvezama, ali je izrazio uvjerenje da se nisu vratili isti jer je svatko u Mariji Bistrici na svoj način doživio Božji dodir i njegovu dobrotu.

Naglasio je kako vjernici dolaze u svetište sa svojim ranama, brigama, strahovima i naizgled bezizlaznim životnim situacijama, vjerujući da Bog može dotaknuti ono što ljudske ruke ne mogu izliječiti.

„Dolazimo u svetište sa svojim ranama, s onim što nas boli, s onim što krvari u našem životu i što nam se čini beznadnim. Ali dolazimo s vjerom da Bog može dotaknuti ono što naša ljudska ruka ne može dotaknuti ni izliječiti“, rekao je biskup, dodavši kako su brojni hodočasnici dodirom oltara i kipa Blažene Djevice Marije izrazili želju da Marija zagovara njihove obitelji, bolesnike, pokojne i sve njihove nakane.

Tumačeći evanđelje o ozdravljenju žene koja je bolovala od krvarenja i uskrišenju Jairove kćeri, biskup je rekao kako je to „evanđelje svetišta“ jer govori o čovjeku koji dolazi Bogu tražeći ozdravljenje.

„Dijete kada se ozlijedi najprije trči majci da dotakne bolno mjesto i poljubi ga. Ono ne traži tabletu, nego vjeruje da ljubav liječi. Tako i mi dolazimo u svetište pokazati svoja ranjena mjesta, da ih dotakne Ona koja nas vodi svome Sinu, a onda i Krist, jedini koji može izliječiti ono što čovjek ne može.“

Govoreći o predstojniku sinagoge Jairu i bolesnoj ženi, naglasio je kako ih je upravo vjera dovela do Isusa. Jair moli Isusa da položi ruke na njegovu kćer, dok žena vjeruje da će ozdraviti dotakne li samo skut njegove haljine.

„Da nema vjere, ne bi bilo ni dodira. Vjera je ona poveznica po kojoj Bog govori i po kojoj Bog može djelovati. Zato Isus govori Jairu: 'Ne boj se, samo vjeruj!', a ženi koja boluje od krvarenja: 'Kćeri, vjera te tvoja spasila'“, pojasnio je biskup.

Posebno se osvrnuo na trenutak kada Isus podiže Jairovu kćer, istaknuvši da je riječ o gesti Božje nježnosti i blizine.

„Isus nije samo položio ruku na djevojčicu, nego ju je uzeo za ruku. To je znak nježnosti. On nam se približava, postaje jedan od nas. Kao prijatelj uzima čovjeka za ruku i podiže ga.“

Podsjećajući na događaje hodočašća, biskup Radoš rekao je kako su hodočasnici svoju vjeru očitovali na različite načine: obilaskom oltara i njegovim dodirom, sudjelovanjem u euharistijskom slavlju, procesiji sa svijećama, pobožnosti križnoga puta te pristupanjem sakramentu pomirenja.

Na kraju homilije zahvalio je Gospodinu za milosti primljene tijekom hodočašća te pozvao vjernike da iskustvo susreta s Bogom ne ostane samo lijepa uspomena.

„Danas smo ovdje da kažemo Gospodinu hvala, ali i da ga zamolimo da naše hodočašće ne ostane samo lijepa uspomena. Molimo ga da bude uz nas kada nam je potreban njegov dodir  u našim domovima, u našim riječima, u našem opraštanju, strpljenju i ljubavi. Neka ovo naše hodočašće bude susret s Gospodinom, susret dodira koji liječi i koji nas čini ljudima života“, zaključio je homiliju biskup Radoš.

---