VARAŽDIN, 30.6.2025.

---

Misom zahvalnicom koju je u ponedjeljak 30. lipnja u varaždinskoj katedrali predslavio preč. Stjepan Najman, župnik župe svetog Nikole i dekan Istočnovaraždinskog dekanata, završeno je 336. zavjetno hodočašće vjernika grada Varaždina Majci Božjoj Bistričkoj. Uz preč. Najmana suslavili su župnici i župni vikari gradskih župa te drugi svećenici na službama u Biskupiji i Varaždinu.

Homiliju je okupljenim vjernicima uputio vlč. Zoran Gložinić, župnik župe Uskrsnuća Isusova iz  Kućan Marofa jer već tradicionalno na misi zahvalnici propovijeda župnik čija župa je organizator hodočašća te godine. Župljani iz župe Kućan Marof su, osim na hodočašću u Mariji Bistrici, svojim ministriranjem, pjevanjem i čitanjem sudjelovali i u ovom zahvalnom misnom slavlju u varaždinskoj katedrali.

Vlč. Zoran Gložinić u svojoj je propovijedi progovorio o smislu i cilju hodočašća te o zahtjevnosti pravog kršćanskog nasljedovanja Krista polazeći od navještenog evanđeoskog odlomka koji, iako kratak, snažno govori o tome kakav treba biti Isusov učenik.

Istaknuo je da Isusove riječi nisu upućene samo svećenicima, nego svakom kršteniku, koji ima poslanje svojim životom, riječima i djelima naviještati radosnu vijest spasenja. Osvrćući se na prizor iz Evanđelja gdje Isus vidi mnoštvo i kaže „prijeđimo prijeko“, vlč. Zoran naglasio je da Isusu nije stalo do popularnosti ni spektakla, nego do istinske promjene ljudskog srca: obraćenja, žive vjere i odnosa s Bogom.

Posebno se zadržao na dvije Isusove upute koje djeluju oštro i koje se često, kako je rekao, „voli isukati kao mač“ na društvenim mrežama. Prva je slika o lisicama koje imaju jazbine i pticama koje imaju gnijezda, dok Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio. Isus tu ne veliča bijedu nego nenavezanost, slobodu od materijalnih sigurnosti koja omogućuje otvorenost Bogu. Siromaštvo u evanđeoskom smislu nije bijeda nego sloboda za ono što je bitno. To je proces koji traje cijeli život, stalno ljuštenje svega suvišnog, protumačio je propovjednik.

Druga Isusova uputa „pusti mrtve neka pokapaju svoje mrtve“ upozorava na to da se vjera ne smije podrediti društvenim obzirima i običajima. Isus traži potpuni prioritet, kad je u pitanju Bog i spasenje, ne smije biti ničega ispred toga. Takva radikalnost košta i zato Isus kaže da je „puno zvanih, ali malo odabranih“, jer malo je onih koji su spremni raditi na sebi i rasti u vjeri, pojasnio je vlč. Gložinić.

Kao uzor takve vjere propovjednik je istaknuo Abrahama. Kazao je kako Abraham nije imao vjersku tradiciju ni učitelje koji bi mu govorili o Bogu već je morao sam u srcu raspoznati Božji glas i povjerovati mu. Bog ga je stalno iznova pozivao na nove korake vjere, tražio još i još: da ostavi dom, da povjeruje u potomstvo u starosti, da žrtvuje Izaka. Abrahamova vjera nije bila laka ni sentimentalna, nego teška i dozrijevala je kroz borbu i poslušnost.

Propovjednik je zatim govorio o samom hodočašću kao prilici za produbljenje vjere. Hodočašće nije turistički izlet nego izlazak iz svakodnevice kako bismo na svetom mjestu disali „duhovni zrak“, razmatrali i bili s Bogom, naglasio je vlč. Gložinić te pojasnio kako je cilj hodočašća da se po povratku kući na nama vidi promjena, da drugi prepoznaju da smo bili kod Boga, da u nama osjete nešto drugačije.

Na kraju je molio da po zagovoru Majke Božje, kojoj su hodočasnici uputili toliko molitava i pjesama i prolili toliko suza, naša vjera postane pročišćena i nepatvorena. Podsjetio je da Isus traži da naša vjera raste, a rast nije lak, košta i boli, ali cilj je prekrasan: živa veza s Bogom koja donosi mir, oslobađa od pretjerane brige za materijalno i od straha pred ljudskim sudom. Pozvao je sve da budu takvi vjernici, slobodni, iskreni i prepoznatljivi kao Kristovi svjedoci danas, ovdje, u Varaždinu.

Na svršetku misnoga slavlja, nakon svečanog himna Tebe Boga hvalimo preč. Stjepan Najman  zahvalio je župniku i župljanima župe Uskrsnuća Isusova na ovogodišnjoj požrtvovnoj organizaciji hodočašća.  

---