VARAŽDIN, 26. 1. 2026. 

---

U župi sv. Nikole biskupa u Varaždinu u ponedjeljak 26. siječnja održan je susret kursiljista Varaždinske biskupije, prigodno povezan sa spomendanom obraćenja sv. Pavla, zaštitnika Kursilja, koji Crkva slavi 25. siječnja.

Susret je započeo svečanim euharistijskim slavljem koje je predslavio vlč. Josip Biškup, kapelan u župi sv. Nikole, uz koncelebraciju vlč. Petra Mlakara, duhovnika Kursiljo pokreta Varaždinske biskupije. U liturgijskom slavlju spomenuti su i sv. Timotej i Tit, Pavlovi vjerni suradnici i suputnici, čiji je primjer istaknut kao poticaj na važnost zajedništva u životu Crkve. Naglašeno je da su, kao što su oni zajedno djelovali, služili i ohrabrivali prve kršćanske zajednice, i današnji vjernici pozvani graditi jedinstvo, međusobnu potporu te živjeti Evanđelje u župama i svakodnevnom životu.


Nakon misnog slavlja održan je prigodni nagovor koji je uputio preč. Stjepan Najman. Tema nagovora bile su karizme u životu katolika, odnosno darovi koje Bog daje pojedincima za izgradnju Crkve i služenje bližnjima. Istaknuto je kako karizme nisu namijenjene samo određenim pojedincima, nego predstavljaju poziv i odgovornost svakoga vjernika te da se radi o darovima koje je potrebno prepoznati, njegovati i staviti u službu zajednice.

Govoreći o konkretnom življenju karizmi, preč. Najman se poslužio primjerima svetaca poput don Bosca, sv. Terezije Avilske, sv. Majke Terezije iz Kalkute i sv. Leopolda Bogdana Mandića. Kroz njihove živote prikazano je kako se karizme ostvaruju u odgoju i radu s mladima, u dubokoj molitvi i duhovnosti, u ljubavi prema najsiromašnijima te u strpljivoj službi pomirenja i milosrđa. Posebno je naglašeno da je svaki vjernik pozvan na određenu službu i poslanje te da se darovi umnažaju upravo onda kada se dijele - u obitelji, župi, radnom okruženju i društvu.


U završnom dijelu susreta sudionici su promišljali o osobnim darovima, mogućnostima i pozivima koje prepoznaju u vlastitom životu. Upućen je poticaj da se ne ostane samo na razini riječi, nego da se povjereni darovi žive kroz konkretna djela, u vidljivoj vjeri i u zajedništvu koje se gradi molitvom i međusobnom blizinom. Istaknuto je da se upravo u takvom zajedništvu rađa i učvršćuje radost Evanđelja, koja postaje svjedočanstvo drugima.



Susret je ocijenjen kao snažno ohrabrenje i poticaj na trajno obraćenje, po uzoru na sv. Pavla, uz otvorenost Božjem djelovanju i prihvaćanje povjerenog poslanja. U zajedništvu kursiljista naglašena je snaga zajednice, molitve i međusobne potpore, uz izraženu nadu da će plodovi susreta biti vidljivi u župama i u svakodnevnom životu.
 

---