VARAŽDIN, 9. 3. 2026.

---

"Duhovno razlučivanje u vremenu korizme" bila je tema ovogodišnje korizmene duhovne obnove za klanjatelje Trajnog euharistijskog klanjanja u Varaždinu koja se održala u ponedjeljak, 9. ožujka, u varaždinskoj katedrali. Katehezu je nakon svete mise održao dr. sc. o. Stipe Tomić, redovnik i svećenik Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa te predavač na Sustavnom studiju duhovnosti u Zagrebu pri Sveučilištu Teresianum u Rimu. On je prije svete mise s klanjateljima predmolio Križni put, te propovijedao na misnom slavlju koje je u 18 sati predvodio umirovljeni biskup Josip Mrzljak. Koncelebrirali su preč. Franjo Biškup, duhovnik klanjatelja TEK-a, preč. Mirko Horvatić, kanonik Stolnog kaptola, preč. Josip Hadrović, vlč. Leonardo Šardi i vlč. Mišel Kovačević.

U svojoj je homiliji o. Stipe Tomić potaknuo okupljene vjernike na ispit savjesti polazeći od evanđeoskih riječi da „nijedan prorok nije bez časti doli u svom zavičaju“. Primijetio je kako se vjernici često zgražaju nad Isusovim suvremenicima koji ga nisu prepoznali, no upozorio je da se ista stvar može događati i danas.

„Kad slušamo Isusa kako kaže da nijedan prorok nije bez časti u svom zavičaju, lako pomislimo: kako su ga njegovi suvremenici mogli odbaciti? Gledali su mudrost Svevišnjega, slušali njegove riječi, vidjeli njegova čudesa, a ipak su ostali slijepi i nisu ga prepoznali“, rekao je propovjednik.

No, istaknuo je kako vjernici ne bi smjeli olako osuđivati taj naraštaj. „Prije nego što osudimo Isusov naraštaj, trebamo istini pogledati u oči i reći da smo mi naraštaj gori od tog Isusovog naraštaja“, naglasio je o. Tomić, dodavši da i danas među ljudima postoje „proroci“, osobe koje svojim životom potiču druge na dobro.

„U našem gradu, u našim obiteljima i rodbini žive ljudi koji se trude živjeti sveto i poticati nas na dobro. Nekad su to roditelji, nekad braća i sestre, nekad djeca ili prijatelji. Kako mi gledamo na njih? Nismo li mi prvi koji ćemo im tražiti, kako se kaže, ‘dlaku u jajetu’?“, upitao je vjernike, upozorivši da je često riječ o vlastitoj lijenosti i duhovnoj učmalosti koja čovjeku ne dopušta prihvatiti poticaj na promjenu.

Govoreći o duhovnim zaprekama, istaknuo je kako čovjekova ogorčenost i mrzovoljnost zatvaraju srce za dobro koje dolazi od drugih. „Naša komocija i nesposobnost da se suočimo sa sobom ne dopušta nam da čujemo dobre poticaje i da vidimo dobro u ljudima oko nas“, rekao je, pozvavši vjernike da se zapitaju tko je „Božji čovjek“ u njihovoj blizini kojega možda odbacuju.
Propovjednik je potom naglasio važnost iskrenog dolaska pred Boga bez maski. „Ne trebamo imati maske pred Isusom. Trebamo doći k njemu takvi kakvi jesmo: žalosni, lijeni, mrzovoljni, praznih ruku, ali otvorena srca. Tada nam on pokazuje svoje milosrđe, prihvaća nas i ispunja svojom ljubavlju“, poručio je.

Kao snažnu sliku Božjeg milosrđa ispričao je i duhovnu anegdotu o redovnici koja je promatrala kap vode koja pada u ocean. „Isus joj govori: ‘Vidiš li tu malu kap? To su svi grijesi svijeta, od Adamova do posljednjega.’ A zatim: ‘Vidiš li taj ocean? To je moje milosrđe.’“

Zaključujući homiliju, o. Tomić pozvao je vjernike da u korizmi, uz post i pokoru, prije svega prodube povjerenje u Božje milosrđe. „Ajmo u ovoj korizmi odlučiti jedno: uroniti u taj ocean Božjega milosrđa. On je otvoren i čeka nas. Potrebno je da dođemo slomljeni i ogorčeni, da nas on opere i vodi putem svetosti“, rekao je, dodavši kako gledati sebe i druge Božjim očima znači „već ovdje živjeti komadić neba“.

U katehezi nakon mise o. Stipe Tomić govorio je o otajstvu utjelovljenja ususret blagdanu Blagovijesti, povezujući ga s euharistijskom pobožnošću i životom vjernika. „Na Blagovijest se dogodilo nešto presudno; anđeo je navijestio, Marija je rekla ‘da’, ali to je trenutak kada započinje spasenje, jer se Isus stvarno utjelovljuje pod srcem jedne žene i počinje njegov zemaljski hod, put koji vodi prema Kalvariji i uskrsnuću“, rekao je o. Tomić. Dodao je kako je utjelovljenje početak „novoga stvaranja“, obnove čovječanstva nakon grijeha.

Govoreći o vjeri, istaknuo je razliku između poznavanja sadržaja vjere i njezina stvarnog življenja. „U teologiji govorimo o dvije dimenzije vjere: fides quae (ono što vjerujemo), sadržaj vjere, i fides qua (način na koji vjerujemo), kako ta vjera zahvaća naš život. Nije dovoljno samo znati da se Riječ utjelovila; pitanje je što to znači za moju svakodnevicu, moje strahove, moju grešnost“, naglasio je.

Tumačeći evanđeoske riječi „Riječ tijelom postade“, istaknuo je kako grčki izraz doslovno znači „meso“, čime se želi naglasiti potpuna ljudska krhkost koju je Krist uzeo na sebe. „Sin Božji nije uzeo neku apstraktnu ljudskost, nego našu krhkost, našu prolaznost, našu smrtnost. Ušao je u našu stvarnost, u svijet podložan grijehu i raspadanju i upravo tu započinje novo stvaranje“, rekao je.

Kao snažnu sliku utjelovljenja naveo je Kristovo rođenje u betlehemskoj špilji. „Bog dolazi u najskromnije i najneuglednije mjesto. Kao da nam govori: ‘Ne trebaš me se bojati. Dolazim u tvoju slabost, u tvoju prljavštinu, u tvoju izgubljenost.’ Bog se ne boji naše raspadljivosti i naših grijeha, nego ulazi u njih da bi nas oslobodio i učinio novima“, istaknuo je.

Propovjednik je naglasio i da utjelovljenje mijenja pogled na svakog čovjeka. „Ako se Sin Božji tako sjedinio s ljudskom naravi, tada ga možemo susresti u svakom čovjeku pokraj nas. Pitanje je: jesmo li ikada pokušali u čovjeku koji sjedi do nas prepoznati lice Krista?“ upitao je. Podsjetio je pritom na Isusove riječi o posljednjem sudu: „Što god ste učinili jednom od ove moje najmanje braće, meni ste učinili. Isus ne kaže: ‘kao da ste meni učinili’, nego: ‘meni ste učinili’.“

Govoreći o euharistiji, o. Tomić ju je nazvao trajnim ostvarenjem utjelovljenja. „Ako je utjelovljenje početak Božjeg silaska u ljudsku povijest, euharistija je njegovo trajno ostvarenje. To nije simbol, nego stvarna prisutnost. Tijelo koje je Riječ uzela postaje na oltaru naša hrana“, rekao je, dodavši kako euharistija ne služi samo osobnoj utjesi.

Pojasnio je kako primati Krista u svetoj pričesti znači postajati poput njega. „Ako blagujemo Krista koji je kruh koji se lomi za svijet, i mi smo pozvani biti kruh koji se lomi za druge“, naglasio je.

Posebno se obratio klanjateljima Trajnog euharistijskog klanjanja, tumačeći smisao adoracije. „Adoracija nije duhovni performans ni mnoštvo riječi. To je susret u tišini. Biti u prisutnosti Boga. Ne samo da ja govorim njemu, nego da on progovori meni, a Božji govor često je tišina“, rekao je.

Zaključio je snažnom slikom euharistije kao srca Kristova koje kuca za čovjeka. „Hostija je komadić Isusova srca. Kad smo pred njim, kao da čujemo otkucaje tog srca koje svakome od nas šapće: ‘Zar ne vidiš koliko te ljubim?’“ poručio je o. Tomić.

U drugom dijelu kateheze o. Stipe Tomić dotaknuo se teme umjetne inteligencije u kontekstu duhovnog razlučivanja, upozorivši da tehnološki razvoj može biti koristan, ali i nositi određene opasnosti ako se prema njemu ne pristupa kritički i odgovorno.

Istaknuo je da je čovjek jedinstven po razumu i duhovnoj duši stvorenoj na sliku Božju. „Razum nije samo viša razina inteligencije, nego dar Duha Svetog, znak da je čovjek pozvan na odnos s Bogom i na vječni život“, rekao je, naglašavajući kako umjetna inteligencija može biti funkcionalno moćna, ali nije osobna ni duhovna.

„Umjetnu inteligenciju mogli bismo nazvati svojevrsnim ‘digitalnim utjelovljenjem’ naše stvorene inteligencije. U prikupljanju i analizi podataka ona je često funkcionalnija od čovjeka, ali je ipak samo alat“, pojasnio je. Upozorio je pritom da je važno nikada je ne tretirati kao osobu: „Možemo se njome koristiti, ali je ne smijemo doživljavati kao sugovornika ili prijatelja.“

Govoreći o vlastitom iskustvu, opisao je razgovore koje je iz znatiželje vodio s jednim AI sustavom kako bi razumio zašto je mladima toliko privlačan. „Ostao sam iznenađen koliko se umjetna inteligencija prilagođava sugovorniku i pokušava održati razgovor i lako može stvoriti privid odnosa“, rekao je.

Zaključno je naglasio kako tehnologija sama po sebi nije nužno zlo, ali zahtijeva razboritost. „Nisam protiv umjetne inteligencije, ali moramo gledati plodove. Ako nas tehnologija udaljava od ljudi i od Boga, onda moramo biti oprezni. Zato je važno čuvati osobito djecu i mlade te učiti razlučivati kako i koliko koristiti takve alate“, poručio je o. Tomić.

Nakon završne molitve i blagoslova s relikvijom Isusova križa klanjatelji TEK-a imali su prilike i za pojedinačni blagoslov i štovanje relikvije koju je o. Tomić donio iz karmelićanskog samostana iz Graza.

---