Molitvom na grobu svećenika Vilima Cecelje (1909.-1989.) u njegovoj rodnoj župi Svetom Iliji kod Varaždina i misnim slavljem u subotu 2. srpnja u župnoj crkvi sv. Ilije, koje je predvodio direktor Glasa Koncila vlč. Nedjeljko Pintarić, komemorirana je 22. obljetnica smrti tog neumornog duhovnog suputnika, dobrotvora i supatnika mnogih hrvatskih izbjeglica i emigranata nakon Drugoga svjetskoga rata.

Polaganju vijenca na grob pokojnog Vilima, čiji su posmrtni ostaci iz Salzburga prevezeni 1997. godine, uz članove obitelji Cecelja bili su nazočni i članovi Počasnog bleiburškog voda predvođeni predsjednikom Ilijom Abramovićem te članovi Odbora župe Sveti Ilija za uređenje Spomen područja Vilim Cecelja.

U nazočnosti župljana župe Svetoga Ilije, vlč. Pintarić je na početku misnoga slavlja spomendana Bezgrješnog Srca Marijinog podsjetio kako je njihov mještanin Vilim Cecelja bio neumorni navjestitelj Kristova evanđelja i radostan Marijin hodočasnik koji svojim životnim primjerom poziva i današnje generacije na dublje upoznavanje onih ideala za koje se bezrezervno zauzimao: ljubav prema Bogu, dobrota prema svakom čovjeku i istina o svom hrvatskom narodu.

Dok nam u srcima još uvijek odzvanjaju riječi pape Benedikta XVI. izgovorene tijekom pohoda našoj dragoj domovini početkom mjeseca lipnja, rado se prisjetimo svih onih riječi koje nam je izrekao o savjesti – bilo to u Hrvatskom narodnom kazalištu ili u zagrebačkoj katedrali, podsjetio je u propovijedi vlč. Pintarić ukazujući da kakvoća crkvenog i društvenoga života najviše ovisi o ispravno odgojenoj i usmjerenoj savjesti.

Primjeri tolikih pastira i mučenika, od svetog Dujma do blaženog kardinala Stepinca, bili su nadahnuće vlč. Vilimu da strpljivo podnese sve ono što su od njega zahtijevale okolnosti i vrijeme u kojem je živio, te da uvijek postupa u skladu sa svojom savješću. Upravo je vrijeme u kojem je Cecelja živio opisao papa Benedikt XVI. u svom nagovoru u zagrebačkoj katedrali, rekao je Pintarić, navevši da su „hrvatski katolici, a poglavito kler, bili izloženi mučenju i sustavnom nasilju kojem je cilj bio razoriti Katoličku Crkvu počevši od najvišega mjesnog autoriteta. Ono posebno teško doba obilježio je naraštaj biskupa, svećenika i redovnika, spremnih umrijeti da ne izdaju Krista, Crkvu i Papu. Narod je vidio da svećenici nisu nikad gubili vjeru, nadu, ljubav te su tako ostali uvijek sjedinjeni“.

Bl. Alojzija Stepinca i vlč. Vilima Cecelju nije povezivalo samo vrijeme u kojem su zajedno živjeli i djelovali, nego ih je ujedinjavala čvrsta želja u nasljedovanju Krista sve do potpunog poniženja i mučeništa pa je bl. Stepinac za njega na montiranom sudskom procesu mogao izreći divno svjedočanstvo: „kad bi svi ljudi bili kao Cecelja, ne bi nikome ni vlas s glave pala“, kazao je Pintarić.

            Vlč. Vilim Cecelja bio je čovjek savjesti te mu je upravo to najskrovitije mjesto njegova odnosa s Bogom bilo mjerilo odnosa prema bližnjemu u odgovornosti za istinu i dobro, rekao je Pintarić nadodavši da je savjest nada za budućnost i poziv da se mlađim generacijama svjedočki govori o velikanima savjesti koji su svoj život temeljili na Božjoj istini.

Misno slavlje su suslavili sadašnji svetoilijanski župnik preč. Izidor Ferek i dugogodišnji umirovljeni župnik preč. Ivan Košćak, tijekom čijeg se župnikovanja podigla svećenička grobnica u koju su preneseni posmrtni ostaci pokojnog vlč. Vilima, a liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor mladih.

U petak 1. srpnja članovi Počasnog Bleiburškog voda i članovi Inicijativnog odbora župe Sv. Ilija posjetili su Hrastovicu kod Petrinje te ispred crkve razgledali nedavno postavljenu bistu vlč. Cecelje. Želja je da se tijekom naredne godine postavi to umjetničko djelo kipara Tomislava Kršnjavog ispred župne crkve u Sv. Iliji. (p)